Orlando Rivetti, riječki novinarski bard, bio je jedan od rijetkih preostalih klasika našeg sportskog novinarstva, a za nas iz branše neizmjerno drag čovjek, sportski erudit i kolega za poželjeti. Devetog studenoga bi napunio 69 godina života.

Upoznali smo se 1996. kada je dolazio u Karlovac i pomogao konstituiranju Karlovačkog lista, kasnije i dopisništva Novog lista u Karlovcu. Nemali je njegov doprinos i podrška izlaženje KAŠ-a 1998. godine, kao sportski prilog KL svake srijede na 8 stranica. Od tada smo se često znali čuti, susresti i družiti. U Karlovcu i  u Rijeci, kad je na moj prijedlog postao član riječke podružnice Karlovačke banke. A naročito kad sam prije 12 godina izabran za glavnog tajnika HZSN-a, Rivetti je bio među prvim članovima, i predsjednik Sekcije HZSN Rijeka. Nagrađen je bio godišnjom nagradom Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN) za pisano novinarstvo, 10 godina poslije ovjenčan je i HZSN-ovom Nagradom za životno djelo.

TRI TENORA

Sadržaj se nastavlja...

Izvještavao je s 4 svjetska i 17 europskih, a u slučaju nogometa 3 su svjetska i 4 europska prvenstva. Praktično je surađivao sa svim dnevnicima na području bivše Jugoslavije: Novi list, Jutarnji list, Sport plus, Voce del popolo ... Punih 20 godina s talijanskim sportskim dnevnikom La Gazzettom Dello Sport. Prepoznatljiv je bio i kao televizijski novinar na Kanalu Ri. 

Bio je novinar s talentom šoumena i osvjedočeni lokalpatriot.  Rivetti  je bio posljednji romantičar sportskog novinarstva, živa legenda sportskih zbivanja što su Hrvatskom i svijetom protutnjala proteklih skoro pa pola stoljeća. Strastven odnos prema poslu značio je i strastven odnos prema životu. Karakterizirao ga je specifičan stil talijanskog sportskog novinarstva. Obaveza da novinski rječnik bude jasan i jezgrovit nadograđuje brojnim metaforama koje svemu daju posebnu težinu. Njegov odlazak dođe kao službeni kraj jedne epohe u kojoj su za šlagere zadužena bila "tri tenora" sportskog novinarstva – Splićanin Nikica Vukašin, čovjek koji je znao sve Hajdukove tajne, kultni autor Tomislav Židak i Orlando Rivetti prepoznatljivo lice Novog lista. Tri tenora napustila su nas za tri i pol godine, od proljeća 2017. do jeseni 2020. Iza sebe su ostavili veliku publiku, brojne štovatelje, ali i prazninu koju nema tko popuniti jer se sportsko novinarstvo promijenilo.

 „Novinarstvo je ovisnost što traje 24 sata dnevno. Da, ja živim svoj posao i vjerojatno će tako biti do kraja. Do dana današnjeg nisam se oslobodio te ovisnosti a posljedica je 'karcinom' na tekućem računu s 'metastazama' na svim mojim kreditnim karticama.“, govorio je Rivetti. 

NAJAKTIVNIJI RUKOMETNI SUDAC 

Na karlovačkom groblju Jamadol u subotu, 17. listopada 2020. sportski prijatelji oprostili su se Milana Stića koji je nakon duge i teške bolesti preminuo u 76. godini života.

Kao 15-godišnjak Milan Stić je rukomet započeo igrati 1959. i isto toliko dugo godina, do 1975., igrao je za klubove RK Karlovac i RK Turbina. Nakon prestanka aktivnog igranja posvetio se suđenju, a započeo je kao regionalni rukometni sudac. Godine 1968. položio je ispit za rukometnog suca II. kategorije, 1970. za I. kategoriju, 1975. za B kategoriju, a1981. za A kategoriju. Prvo je sudio Sjevernu regiju, zatim Hrvatsku ligu i na kraju sudačke karijere Međurepubličku ligu Hrvatska-Slovenija-BiH-Vojvodina. U svibnju 1989. u Slavonskom Brodu je položio ispit Saveznu A kategorija kontrolora suđenja te od jeseni 1989. do proljeća 1991.  kontrolor je Druge savezne lige Hrvatska-Slovenija-BiH-Vojvodina. Od 1992./1993. te je od 1999./2000. godine nadzornik na 1. Hrvatskoj rukometnoj ligi, a od 1993./2001. nadzornik je na 1B HRL, te od 2001. nadzornik na 2. HRL Zapad. 

Tijekom aktivnog rada u sudačkoj organizaciji obnašao je brojne dužnosti: predsjednik Zbora sudaca Karlovac (1997-1990), tajnik Rukometnog saveza Karlovca (1981-2001), član Skupštine Rukometnog saveza Hrvatske (1982-2001), član Skupštine Udruge rukometnih sudaca Hrvatske (1984-1992), član Izvršnog odbora RSH (1984-1993), član Upravnog odbora HRS (1995-1998), član Izvršnog odbora URSH (1982-1992) i član Upravnog odbora URSH (1996-1998). 

NAJBOLJI KARLOVAČKI TENISAČ 

U 47. godini preminuo je Vladimir Sever, član zlatne generacije karlovačkih tenisača. Posljednji ispraćaj biti će u četvrtak, 22. listopada od 16 sati na rimokatoličkom groblju Dubovac. 

Severovi suigrači o njemu govore s poštovanjem. „Tehnički gledano, a i po rezultatima, mislim da je Vlado bio najbolji karlovački tenisač svih vremena“, za Severa je kazao Dario Smojver, dugogodišnji tenisač i teniski trener.

Odrastao je u obitelji u kojoj je sve bilo podloženo sportu. Otac je bio stolnoteniski trener i izbornik juniorske reprezentacije Hrvatske, a ujak Vladimir Baršić-Barac, cijenjeni nogometaš Karlovca i zagrebačkog Dinama. Odrastanje uz sport postalo je tako i njegovo opredjeljenje, a prva sportska ljubav bila mu je tenis. 

Na turnirskim natjecanjima počeo je nastupati 1981. godine i uspješno igra sve do 1997. godine. Uspješan je kao junior i član juniorske reprezentacije Hrvatske. Talentirani karlovački tenisač  je u kolovozu 1985. zablistao u Zagrebu gdje je među 80 igrača osvojio Coca-cola kup. Krajem sezone 1989. na dvoranskom prvenstvu bivše države stigao je do polufinala i svrstan je na treće mjesto najboljih mladih juniora.  Najbolje rezultate pokazao je na dvoranskim prvenstvima. Sa 17 godina nastupa na dvoranskom seniorskom prvenstvu Jugoslavije u Zagrebu. Dolazi do četvrtfinala gdje gubi od Gorana Prpića. U seniorskoj konkurenciji bio je  bio je trostruki dvoranski prvak Hrvatske (1992., 1994. i 1995.). Nosilac je i naslova prvaka Hrvatske iz Makarske 1996. u igri parova s Ivicom Ančićem iz Splita. Nastupa i na satelit  turnirima, challengerima i STP turnirima diljem svijeta. Godine 1996. na rang listi HTS-a zauzima prvo mjesto u konkurenciji  seniora, a na ATP listi 616. mjesto. Od 1991. godine više nije član Teniskog kuba Karlovac. Nastupa za TK Zagreb i HTK CRO Petrol-Rožić iz Ozlja s kojim osvaja naslov momčadskog prvaka Hrvatske. 

Spada u zlatnu generaciju tenisača Karlovca koja je 1987. bila druga na prvenstvu 2. HTL Zapad te godinu dana kasnije treća u 1B ligi. Za Željezničar (danas Karlovac) su igrali: Mladen Sušanj, Dinko  Gudelj, Zdenko Hoppe, Zdravko Švegar ml. (trener),  Dario Smojver, Dejan Gačić, Dragan Radočaj i Ivo Žuvela.