U vrijeme uskršnjih blagdana karlovački sport nije imao puno aktivnosti. Nogometaši Karlovca su na domaćem travnjaku nakon podužeg posta konačno zabilježili pobjedu (nad HAŠK-om 2:0) te zasjeli na 3. mjesto na ljestvici 3. HNL Središte. Na Uskrsni ponedjeljak odigrane su utakmice prvenstva NSKŽ - 20. kola u 1. ŽNL i 16. kola u 2. ŽNL. Odigrano je i 22. kola 4. HNL Središte. NK Duga Resa 1929 bilježi poraz u Stubici (4:1), a Slunj osvaja bod na Zubcu (1:1).

Zato nam se je nakon dvije godine pauziranja zbog COVID 19 vratio Proljetni sportski tjedan u organizaciji KŠZ. Sportski tjedan organizira se tijekom uskršnjih blagdana, od 19. do 22. travnja, uz besplatne treninge a predviđen je za svu djecu koja žele isprobati veći broj sportova, naučiti njihove osnove i pravila te žele aktivno ispunjen dan sa mnoštvom različitih aktivnosti. Tijekom četiri dana, uz stručno vodstvo trenera, odvijat će se sportsko-rekreacijske aktivnosti u raznim sportovima.

Post uskrsno vrijeme idealno je za temu ove kolumne. Zašto? Vjera ima vrlo važnu ulogu u životu mnogih pojedinaca te stoga u nekoliko posljednjih desetljeća postaje sve češće predmetom istraživanja. U društvenim istraživanjima vjera se najčešće definira kao snaga religijskih vjerovanja ili kao intrinzična religioznost. Zato neka osvrt ovotjedne kolumne bude - sport i vjera. 

Sadržaj se nastavlja...

Valja podsjetiti i da je za Pierrea de Coubertina, oca olimpijskoga pokreta, olimpizam je bio „laička religija“, što se još uvijek očituje u „visokom stupnju ritualizacija ceremonija“ otvaranja i zatvaranja Igara i dodjele nagrada, a nekada se očitovalo i u povezivanju s drugim umjetnostima. Premda „sport više ne teži da bude religija“, ipak „još je uvijek živa opasnost da ga se instrumentalizira u ideološke svrhe“.

Vjera i sport neraskidiva su veza, bilo da sportaši uoči nastupa iskazuju samouvjerenost i pouzdanje u vlastitu pripremljenost, snagu, vještinu, umijeće, ili se oslanjaju na 'pomoć s neba'. I jedna i druga vrsta vjere pozitivno djeluju na sportski duh natjecatelja jer donose im psihološku stabilnost i učvršćuju odlučnost za ostvarenje zacrtanih ambicija. Vjera ili vjerovanje zasigurno može opuštajuće djelovati na sportaše u trenucima velike napetosti uoči samih nastupa, a svakako će imati terapeutski učinak i na potiskivanje njihovih strahova, ponajmanje straha od neuspjeha. Prakticiranje vjere od strane sportaša tijekom sportskog događaja stoga nikome ne bi trebalo smetati, posebno ako se to čini neupadljivo, u intimi vlastitog bića. Prihvatljivo je i prakticiranje u javnom obliku, iskazuje li se dostojanstveno, obzirno, pazeći da se pritom nikoga ne vrijeđa, omalovažava, diskriminira ...

S druge strane sportski poraz lakše je podnijeti ako postoji utjeha iz neke druge 'dimenzije' a ne samo ona uobičajena – stručna, po kojoj će trenerova analiza nastupa pokazati kako je ili zašto je ispuštena pobjeda. Svaki čovjek, na ovaj ili onaj način, nosi svoj križ. Dođu teški trenuci u životu kada se čovjek ne smije predati, potonuti, pasti. S vjerom se čovjek kvalitetnije može vratiti na pravu putanju. Treba što dostojnije, čvršće i jače nositi križ i boriti se s njim – to su iskustva mnogih iz sporta, iz života.

Sport i vjera, nedvojbeno su dva čimbenika koji u suvremenom svijetu imaju najveći društveni utjecaj. Olimpijske igre i Svjetsko nogometno prvenstvo, iako nemaju izravan materijalni utjecaj na kvalitetu života stanovništva, ipak su dva uvjerljivo najgledanija događaja na svijetu koje prati nekoliko milijardi ljudi.

Nakon teške sportske ozljede 2013. godine hrvatsku atletičarku Blanku Vlašić je zahvatila i depresija. U to vrijeme javio joj se jedan prijatelj rekavši da je na Poljudu zapalio svijeću i pomolio se za nju svetom Anti. Nakon osvajanja brončanog odličja na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru, Blanka je hodočastila u Mariju Bistricu gdje je održala katehezu za 1500 mladih i pritom poklonila svoje brončano odličje svetištu Majke Božje Bistričke. Osim Blanke Vlašić, rukometnog trenera Željka Babića i izbornika srebrnih nogometaša sa SP-a u Rusiji Zlatka Dalića, koji su u duhovnosti otišli najdalje, od poznatih i velikih naših bivših i sadašnjih sportaša vjernici su i Dario Šimić, Stipe Pletikosa, Luka Modrić, Mateo Kovačić, Ivica Kostelić, Marin Čilić, Sandra Perković, Iva Radoš, Stipe Žunić, Josip Glasnović, Gordan Kožulj, Tamara Boroš, Filip Ude, Mario Ančić ...

U prvom crkvenom dokumentu o sportu „Crkva i kršćanstvo u športu“ nema dvojbe oko sljedećega: „Sport u današnjem smislu riječi plod je modernoga doba i toga je modernoga doba postao perjanicom. Danas se sport stubokom mijenja i podnosi snažne pritiske za promjenom. Nada je da će sport znati upravljati promjenom, a ne jednostavno ju podnositi, otkrivajući i postojano se držeći načela koja su tako draga i antičkomu i modernomu sportu; da bude iskustvo odgoja i promicanja ljudskoga bića“, piše u tom dokumentu.

Devet godina uzastopno u župnoj crkvi u Novom centru održavane su mise zahvalnice za sportaše Karlovca i Karlovačke županije. Unatrag dvije godine zbog pandemije koronavirusa mise nisu održane a za nadati se je da će nakon 9 godina ove 2022., tijekom lipnja, u Karlovcu biti održana jubilarna 10. po redu misa zahvalnica za sportaše grada Karlovca i Karlovačke županije.