SPORT

7 DANA NA 4 RIJEKE

Zaboravlja se da je baza svakog sporta, pa tako i rukometa - nacionalna liga

Zaboravlja se da je baza svakog sporta, pa tako i rukometa - nacionalna liga

Hrvatska rukometna reprezentacija nije vlasništvo pojedinaca, ona je od svih nas. Kad bi osim Zagreba i Nexea imali još 5-6 jakih klubova u državi možda bi nam onda i reprezentacija bila bolja, jača. Ako ništa drugo imali bi na raspolaganju veći izbor igrača ...

Nakon srebra 2020. godine rezultati reprezentacije sve su slabiji i teško da takve stvari ikoga mogu zadovoljiti. Na SP-u u Egiptu 2021. bili smo 15., na EP-u u Mađarskoj 8., sada u Švedskoj 9. Na olimpijski turnir u Tokiju nije se išlo. Na 4 velika natjecanja u nizu hrvatskog rukometa nema nigdje. U 10 godina, 12 velikih natjecanja, samo 2 odličja! Premalo. Padamo, brojke to pokazuju. 

Mijenjali su se izbornici (Goluža, Babić, povratnik Červar). U Španjolskoj  na SP-u izbornik Goluža je osvojio broncu, treću u nizu nakon EP-a u Srbiji i olimpijskog turnira u Londonu (2012.). Nakon toga nestali su svi veliki igrači koji su donijeli svjetsko i olimpijsko zlato u Portugalu (2003.) i Ateni (2004.). Od Španjolske (2013.) do danas, na velikim natjecanjima osvojena je europska bronca u Poljskoj (2016.) i europsko srebro (2020.) u Švedskoj. Na EP u Hrvatskoj (2018.) malo toga se i ostvarilo. Neodlazak na velika natjecanja težak je udarac čije posljedice možemo tek osjetili. Ponajprije u količini djece koja će jednostavnije birati neke druge sportove, a bez djece po običaju nema ni budućnosti.  HR-rukomet na velikoj je raskrsnici. Odgovori se niti ne naziru ...

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

IZBORNIK: GOLUŽA ILI PERKOVAC?   Prije tri godine bio imenovan Hrvoje Horvat. Nije polučio rezultat koji je pred njega bio postavljen kao cilj. Rezultat je taj koji trenera čini uspješnim, a on ga nažalost nije postigao. U nedavnom kratkom priopćenju HRS-a piše: „Nismo zadovoljni s ostvarenim rezultatom i smatramo ga neuspjehom. Budući da ono nije ostvareno, o statusu izbornika i daljnjem slijedu događaja, čekamo očitovanje koordinatora struke Line Červara." Smjena Hrvoja Horvata s mjesta izbornika muške rukometne reprezentacije samo je pitanje dana. Nasljednik? Slavko Goluža! Zar to već nismo imali!  Zašto su unutra uvijek jedni te isti ljudi? Nameće se i ime Gorana Perkovca, kapetana zlatne olimpijske generacije iz Atlante 1996. godine? Nastavimo li na isti način, malo će se toga ostvariti i na SP-u koji 2025. Hrvatska organizira zajedno s Norveškom i Danskom. 

PITANJA BEZ ODGOVORA  Zaboravlja se da je baza svakog sporta pa tako i rukometa nacionalna liga i rukomet u hrvatskim gradovima. Potpuno se zaobilazi kazati da najbolji i vjerojatno najbogatiji hrvatski klub danas nema snažnu školu rukometa kao na primjer Dinamo čija škola je baza za razvoj nogometa u klubu, ali i u Hrvatskoj. Imaju „satelit“ klubove gdje uigravaju potencijalne svoje igrače i tako nažalost slabe ostale klubove. Nadalje, RK Zagreb PPD jedini je klub u hrvatskom sportu koji je od osamostaljenja do danas prvak i pobjednik Hrvatskog kupa! To čak nije uspjelo niti GNK Dinamu! Neshvatljivo je da niti jedan drugi rukometni klub u Hrvatskoj nije jednom u 30 i nešto godina mogao uzeti barem jedan od navedenih naslova. Da li se je ikad itko zapitao zbog čega je to tako? Da li se netko zapitao kakav se rukomet danas igra u gradovima diljem Lijepe Naše. Gdje su nestali rukometni centri iz početka 90-ih: u Metkoviću, Osijeku, Rijeci, Umagu, Čakovcu, Sisku, Karlovcu, pa i u Zagrebu ... Tko je za to kriv? Zašto HNS može voditi brigu o klubovima iz svojih nogometnih centra i pomaže ih, a drugi to ne mogu?  

Hrvatska rukometna reprezentacija nije vlasništvo pojedinaca, ona je od svih nas. Kad bi osim Zagreba i Nexea imali još 5-6 jakih klubova u državi možda bi nam onda i reprezentacija bila bolja, jača. Ako ništa drugo imali bi na raspolaganju veći izbor igrača ...

RUKOMET U HRVATSKOJ I KARLOVCU  Osijek je kolijevka hrvatskog rukometa (hazene). Poslije Osijeka, osnivaju se klubovi hazene u Vukovaru, Vinkovcima, Slatini i ostalim gradovima. Prva hazena utakmica odigrana je upravo u Osijeku, 10. kolovoza 1920. godine. Pojavom tzv. “malog rukometa” 1950. godine, “veliki rukomet” prestao se igrati 1958. godine. Jedini preostali rukomet, više nije bilo potrebe nazivati “mali”, nego jednostavno – rukomet. Prvu rukometnu utakmicu odigrali su 29. svibnja 1930. nakon jednogodišnjeg vježbanja, učenici Državne realne gimnazije u Varaždinu pod vodstvom nastavnika tjelesnog odgoja Zvonimira Suligoja. 

Za Karlovac se također može reći da je preteča rukometa u našoj zemlji. Hazenu su intenzivno igrale djevojke okupljene u Olimpiji i Građanskom između 1923. i 1926. godine. Karlovčanin Vinko Kampić jedan je od pionira „velikog rukometa“ u Zagrebu i Karlovcu. Dinamičniji „mali rukomet“ ubrzo je zamijenio spomenuti „veliki“. U Karlovcu je 1954. osnovana prva sekcija „malog rukometa“. DTO Partizan II okupio je iste godine rukometaše. Kombinirani sastav za koji je nastupilo nekoliko košarkaša pobijedio je  rukometaše Radnika 13:10. Bili su to počeci rukometa u Karlovcu. 

Najviše uspjeha u ligaškom natjecanju prije i nakon osamostaljenja Hrvatske kod muških imali su klubovi Partizan (Bjelovar), Zagreb, Prvomajska i Medveščak (svi Zagreb), a kod žena Lokomotiva (Zagreb) i Podravka (Koprivnica). Natjecanja za rukometni kup igraju se od 1955. godine. Kup europskih prvaka RK Partizan (Bjelovar) osvojio je 1972., a RK Zagreb (1992. i 1993.). RK Podravka bila je pobjednik Kupa europskih prvakinja 1996. Pobjednice Kupa kupova bile su ekipe ŽRK Osijek (1982. i 1983.) i RK Dalma (Split) 1984. godine. Pobjednice Kupa IHF bile su ekipe RK Trešnjevke (1982.) i RK Lokomotive (1991.). Hrvatski rukometni savez (HRS) član je Međunarodne rukometne federacije (IHF) od 10. travnja 1992., a Europske rukometne federacije (EHF) od 23. srpnja 1992. 

Izdvojeno


Reci što misliš!