Četiri karlovačke ekipe nastupile su nedavno na najvećem hrvatskom malonogometnom turniru, popularnoj Kutiji Šibica u Zagrebu, nažalost uglavnom bez većeg uspjeha.
S dvije ekipe, muškom i ženskom, nastupile su ekipe Reduta
Futsal. U glavnom seniorskom turniru Karlovac je imao još jednog
predstavnika, ekipu Caffe bara Index Staklo Franjić. Uspjeha je
imala jedino ekipa Hidris Inženjeringa u veteranskom dijelu
turnira.
ZLATNO DOBA MALOG NOGOMETA
Na tribini “Nedjeljom u podne” gost je nedavno bio sportski
novinar Anton Samovojska koji je ostao mnogim
generacijama Karlovčana u sjećanju kao jedan od najboljih
malonogometaša svih vremena. Dugi niz godina uspješno je
igrao na karlovačkom malonogometnom turniru u dresu momčadi
Grahorove, po mnogima najbolja malonogometna momčad tih vremena.
Tri puta (1981., 1983. i 1984.) bio je izabran za igrača
turnira. Karlovački turnir osvojio je dva puta, 1983. s
Grahorovom i 1987. s Katarinom. Naš novinar Darko
Lisac u razgovoru s uspješnim igračem malog nogometa i
doajenom sportskog novinarstva u Hrvatskoj nikako nije mogao
zaobići karlovački malonogometni turnir kojega se “Vojska” uvijek
rado prisjeti pa se razgovaralo i o tome.
“Karlovački turnir u to vrijeme je stvarno bio izuzetno jak.
Dobar je bio taj termin pa bi svi nakon Kutije išli u Karlovac i
sve najjače momčadi su igrale. Takvu posjetu nigdje nisam vidio,
to bi od prvog kola bila puna dvorana, a na finalu su ljudi
visjeli posvuda. To je stvarno bilo zlatno doba malog nogometa.
Uz Kutiju šibica karlovački je turnir sigurno bio najveći u
državi, ne samo Hrvatskoj nego i ondašnjoj državi”, kazao je
Samovojska.
KAMO JE NESTAO KARLOVAČKI TURNIR?
No, ovo je dobra prilika i za osvrt ne nekad proslavljeni
karlovački Zimski malonogometni turnir. Karlovački
malonogometni turnir je (bio) najstariji u državi i to mu nikad
nitko ne može uzeti. Sve ostalo je nažalost ispod razine rejtinga
kojega nosi turnir. A moglo je biti bolje. Od nekadašnje slave
karlovačkog malonogometnog turniru ostala je velika
ništica!
Problemi organizacijske naravi, te s brojnošću
ekipa i odazivu sponzora, započeli su još 2009. godine, odlaskom
starog direktora i dolaskom novoga. Mladosti ionako do turnira
više nije stalo. S nastalim se problemima u Mladosti nisu imali
snage nositi te su po principu “brigo moja pređi na drugoga”
organizaciju turnira gurnuli NSKŽ-u (koji to nikako nije mogao
odbiti) i koji je prihvaćanjem organizacije spasio Mladost
od blamaže, a turnir od gašenja. Bilo bi, međutim, logičnije da
je NSKŽ bio suorganizator i stručna pomoć Mladosti u organizaciji
ali … trebalo je “zasukati rukave” i raditi.
– Nizbrdo je krenulo prije 20 i nešto godina kada su Godaču
dozvolili igranje dva nova igrača u polufinalu turnira a što
prema propozicijama nisu smjeli. Igrali su protiv Petre iz
Zagreba, prvaka Hrvatske, koji su izgubili i žalili se. Tada su
rekli da će svima reći što se u Karlovcu radi. Tako je i bilo jer
se slijedećih nekoliko godina iz Zagreba nije prijavilo 20 ekipa.
Onda je tu još i mali nagradni fond jer su nas sva sela
‘prepišala’. – kaže KAŠ-evac Krešimir Perušić,
autor knjige o karlovačkom malonogometnom turniru i zasigurno
jedan od dobrih poznavatelja prilika.
Razumljivo je da NSKŽ ima podosta posla oko unutarnje
organizacije županijskog nogometa, ali je ipak neshvatljivo da se
tako važan brand (najstariji malonogometni turnir u državi)
zapusti. Pomanjkanje inventivnosti i motiva
realnost je karlovačkog turnira kasnijih godina, od 2016., a
vjerojatno i zasićenost od jedno te istih momčadi i igrača,
premalo sponzora, istih sudaca… Ili, možda nešto treće?
Podsjetimo da je Mladost u najslavnije dane tog
turnira (uz koji su se doslovce grabili sponzori, a solidan
prihod prikupljen je i sa šanka) bila nezamjenjivi faktor koji je
pokupio svu slavu zimskog malonogometnog dvoranskog haklanja u
Lijepoj Našoj. U odnosu na nekad kad je turnir tijekom
jednomjesečnog trajanja s tribina karlovačkog “Madisona” dnevno
promatralo i do 1.500 – 2.000 gledatelja, prosjek gledanosti
zadnjih godina dvotjednih turnira bio je mizeran, svega 250
posjetitelja po utakmici. Više nije bila dovoljna samo dobra,
klasično urađena organizacija, već trebalo raditi show. A na tome
se ništa nije radilo.
Mladost si je neshvatljivo izbila pristojan
prihod (kad je posljednji put u dvorani održan koncert od kojega
bi Mladost zaradila?). A zašto bi se Mladostaši uopće i mučili
kad životare na proračunu, a i Karlovačka športska zajednica
(KŠZ) preko proračuna za sport im je siguran i solidan donator. U
sposobnost vodstva Mladosti imali smo se prilike dosad nebrojeno
puta uvjeriti: od leda u Sokolskom domu, grijanja u dvorani,
balona na teniskom igralištu … Zato ne treba čuditi
odustajanje od organizacije malonogometnog turnira jer je to,
ipak, velik organizacijski zalogaj.
