SPORT

7 DANA NA 4 RIJEKE

Malonogometni turnir krenuo je nizbrdo prije 20-ak godina kada su kršena pravila da se pomogne domaćim ekipama

Malonogometni turnir krenuo je nizbrdo prije 20-ak godina kada su kršena pravila da se pomogne domaćim ekipama

Četiri karlovačke ekipe nastupile su nedavno na najvećem hrvatskom malonogometnom turniru, popularnoj Kutiji Šibica u Zagrebu, nažalost uglavnom bez većeg uspjeha.

S dvije ekipe, muškom i ženskom, nastupile su ekipe Reduta Futsal. U glavnom seniorskom turniru Karlovac je imao još jednog predstavnika, ekipu Caffe bara Index Staklo Franjić. Uspjeha je imala jedino ekipa Hidris Inženjeringa u veteranskom dijelu turnira. 

ZLATNO DOBA MALOG NOGOMETA

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Na tribini „Nedjeljom u podne“ gost je nedavno bio sportski novinar Anton Samovojska koji je ostao mnogim generacijama Karlovčana u sjećanju kao jedan od najboljih malonogometaša svih vremena.  Dugi niz godina uspješno je igrao na karlovačkom malonogometnom turniru u dresu momčadi Grahorove, po mnogima najbolja malonogometna momčad tih vremena. Tri puta (1981., 1983. i 1984.) bio je izabran za igrača turnira.  Karlovački turnir osvojio je dva puta, 1983. s Grahorovom i 1987. s Katarinom. Naš novinar Darko Lisac u razgovoru s uspješnim igračem malog nogometa i doajenom sportskog novinarstva u Hrvatskoj nikako nije mogao zaobići karlovački malonogometni turnir kojega se „Vojska“ uvijek rado prisjeti pa se razgovaralo i o tome.

„Karlovački turnir u to vrijeme je stvarno bio izuzetno jak. Dobar je bio taj termin pa bi svi nakon Kutije išli u Karlovac i sve najjače momčadi su igrale. Takvu posjetu nigdje nisam vidio, to bi od prvog kola bila puna dvorana, a na finalu su ljudi visjeli posvuda. To je stvarno bilo zlatno doba malog nogometa. Uz Kutiju šibica karlovački je turnir sigurno bio najveći u državi, ne samo Hrvatskoj nego i ondašnjoj državi“, kazao je Samovojska.

KAMO JE NESTAO KARLOVAČKI TURNIR?

No, ovo je dobra prilika i za osvrt ne nekad proslavljeni karlovački Zimski malonogometni turnir. Karlovački malonogometni turnir je (bio) najstariji u državi i to mu nikad nitko ne može uzeti. Sve ostalo je nažalost ispod razine rejtinga kojega nosi turnir. A moglo je biti bolje. Od nekadašnje slave karlovačkog malonogometnog turniru ostala je velika ništica! 

Problemi organizacijske naravi, te s brojnošću ekipa i odazivu sponzora, započeli su još 2009. godine, odlaskom starog direktora i dolaskom novoga. Mladosti ionako do turnira više nije stalo. S nastalim se problemima u Mladosti nisu imali snage nositi te su po principu „brigo moja pređi na drugoga“ organizaciju turnira gurnuli NSKŽ-u (koji to nikako nije mogao odbiti)  i koji je prihvaćanjem organizacije spasio Mladost od blamaže, a turnir od gašenja. Bilo bi, međutim, logičnije da je NSKŽ bio suorganizator i stručna pomoć Mladosti u organizaciji ali ... trebalo je „zasukati rukave“ i raditi. 

- Nizbrdo je krenulo prije 20 i nešto godina kada su Godaču dozvolili igranje dva nova igrača u polufinalu turnira a što prema propozicijama nisu smjeli. Igrali su protiv Petre iz Zagreba, prvaka Hrvatske, koji su izgubili i žalili se. Tada su rekli da će svima reći što se u Karlovcu radi. Tako je i bilo jer se slijedećih nekoliko godina iz Zagreba nije prijavilo 20 ekipa. Onda je tu još i mali nagradni fond jer su nas sva sela 'prepišala'. – kaže KAŠ-evac Krešimir Perušić, autor knjige o karlovačkom malonogometnom turniru i zasigurno jedan od dobrih poznavatelja prilika.

Razumljivo je da NSKŽ ima podosta posla oko unutarnje organizacije županijskog nogometa, ali je ipak neshvatljivo da se tako važan brand (najstariji malonogometni turnir u državi) zapusti. Pomanjkanje inventivnosti i motiva realnost je karlovačkog turnira kasnijih godina, od 2016., a vjerojatno i zasićenost od jedno te istih momčadi i igrača, premalo sponzora, istih sudaca… Ili, možda nešto treće? 

Podsjetimo da je Mladost u najslavnije dane tog turnira (uz koji su se doslovce grabili sponzori, a solidan prihod prikupljen je i sa šanka) bila nezamjenjivi faktor koji je pokupio svu slavu zimskog malonogometnog dvoranskog haklanja u Lijepoj Našoj. U odnosu na nekad kad je turnir tijekom jednomjesečnog trajanja s tribina karlovačkog „Madisona“ dnevno promatralo i do 1.500 - 2.000 gledatelja, prosjek gledanosti zadnjih godina dvotjednih turnira bio je mizeran, svega 250 posjetitelja po utakmici. Više nije bila dovoljna samo dobra, klasično urađena organizacija, već trebalo raditi show. A na tome se ništa nije radilo.

Mladost si je neshvatljivo izbila pristojan prihod (kad je posljednji put u dvorani održan koncert od kojega bi Mladost zaradila?). A zašto bi se Mladostaši uopće i mučili kad životare na proračunu, a i Karlovačka športska zajednica (KŠZ) preko proračuna za sport im je siguran i solidan donator. U sposobnost vodstva Mladosti imali smo se prilike dosad nebrojeno puta uvjeriti: od leda u Sokolskom domu, grijanja u dvorani, balona na teniskom igralištu ...  Zato ne treba čuditi odustajanje od organizacije malonogometnog turnira jer je to, ipak, velik organizacijski zalogaj. 

Izdvojeno


Reci što misliš!