SPORT

7 DANA NA 4 RIJEKE

Od plemića Frankopana, preko Zrinskog iz Ozlja, do Nogometnog kluba Frankopan iz Brežana

Od plemića Frankopana, preko Zrinskog iz Ozlja, do Nogometnog kluba Frankopan iz Brežana

Ovo je samo djelić priče o hrvatskoj plemićkoj obitelji Frankopan. U nastavak krenite čitati priču o nečemu sasvim drugom. Sportsku priču nastalu pet i pol stoljeća kasnije, o 30-oj godišnjici Nogometnog kluba Frankopan iz Brežana koji je to ime dobio, kažu, kao pandan NK Zrinski iz Ozlja.

Od Dujma do Frana Krsta, od Krka do Bečkoga Novoga Mjesta, od 1118. do 1671. godine ... Više od pet i pol stoljeća hrvatska povijest nezamisliva je bez Frankopana. Nema te važne društvene i političke dužnosti i uloge koju nisu obnašali; bili su kneževi, banovi, potkraljevi i ratnici, podupiratelji umjetnosti i pjesnici, a na kraju i politički prevratnici u potrazi za boljim svijetom. Iza njih su ostajali zakonici, statuti i druge važne uljudbene isprave, zabilježene na hrvatskome jeziku glagoljičkim pismom. U njihovoj lozi bilježi se niz od 114 Frankopana u 17 naraštaja. 

Pet i pol stoljeća nakon Frankopana sva naselja u ovom kraju, za vrijeme Domovinskog rata, pretrpjela su velike štete na kućama i gospodarskim objektima. Procjena je da su ratne štete na sportskim objektima iznosile gotovo milijun i pol njemačkih maraka. Volje i želje za obnovom i napretkom nije nedostajalo. Unatoč svim problemima nogomet se nije prestajao igrati. Klubovi s privremeno okupiranog područja  trenirali su i natjecali se u progonstvu. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

S obzirom na to da je svako malo veće mjesto u županiji imalo neregistrirani nogometni klub, tako se još 50-ih godina prošlog stoljeća i u Brežanima igrao nogomet. Klub se zvao Mladost. Čak je bio i registriran, iako nisu odigrali niti jednu službenu utakmicu. Sve utakmice igrali su u susjednim selima jer igrališta nisu imali. Klub je opstao godinu dana.

Kasnije, nakon preokreta 1990., grupa zaljubljenika u „najvažniju sporednu stvar na svijetu“ koja je igrala nogomet u klubovima Kamensko, Šišljavić i Kupa te „haklala“ mali nogomet na turnirima po okolnim mjestima odlučila je 8. srpnja 1993. osnovati nogometni klub – nazvavši ga NK Frankopan. Nakon oslobođenja najveći problem predstavljali su im nogometni tereni – NK Frankopan je na sreću taj problem riješio zahvaljujući entuzijazmu svojih ljudi. Povratkom u Brežane novi klub je od tada nezaobilazno mjesto okupljanja i zajedničkog druženja.

Danas, 24. svibnja u hramu karlovačkog sporta, Školskoj sportskoj dvorani (od 18.00 sati) bit će predstavljena knjiga „NK Frankopan 1993. – 2023.“ o postojanja lokalnog nogometnog kluba, njegovom 30-godišnjem neprekidnom radu u samostalnoj Hrvatskoj. Knjiga je nastala iz pera KAŠ-evog novinara Krešimira Perušića te donosi priču o „Frankopanima“ iz sela Brežana s desne obale rijeke Kupe u Karlovačkoj županiji. Obuhvaća cjelokupnu povijest od tri desetljeća tog kluba s posebnim naglaskom na natjecanja u lokalnim ligama čiji je sudionik od samoga početka.

Knjiga na 88 stranica i pregršt ilustracija, fotografija i faksimila, sažima posljednjih 30 godina igranja nogometa u tom karlovačkom kraju uz rijeku Kupu. Osim što donosi kronološki pregled rezultata, otkriva i niz nepoznatih detalja, povijesnih činjenica, a razotkriva i poneke „štiklece“ koji su se vješto uvriježili posljednjih desetljeća. Obiluje zapisima iz klupskog arhiva, dosad rijetko objavljenim fotografijama te razgovorima sa zaslužnim nogometašima, trenerima i sportskim dužnosnicima kluba koji prenose svoje nogometne priče i viđenja s početka igranja nogometa uz tom kraju. 

Da bi jedna knjiga bila kvalitetna, treba imati i suradnike, posebice one koji su od početka bilježili svaku aktivnost svog kluba. Glavni suradnici navedeni su u impresumu, imenom i prezimenom: Vlado Grgić, Denis Šipuš, Željko Grubač i drugi. Da nije bilo onih koji su bilježili svaku pojedinost, prikupljali podatke, da nije ostao pisani trag tih marljivih kroničara – teško i da bi se mogla ovako sažeti klupska povijest. 

Naime, NK Frankopan je rijetki nogometni klub u županiji koji pedantno i potpuno vodi evidenciju o nastupima svojih članova. Nakon što je prvih 10 godina arhivu vodio Vlado Grgić, naslijedio ga je Denis Šipuš. Tako, na primjer, saznajemo da je Mario Matijašić najbolji strijelac u povijesti kluba. U 345 utakmica postigao je 194 golova, a Vlado Prpić ima najviše utakmica u nogama – čak 385. Nije nebitno spomenuti i da su dva karlovačka župana potekla iz tog kraja te igrali u dresu NK Frankopana – Vlado Jelkovac (53 utakmice) i Ivica Horvat (130 utakmica). Ne spominjemo ih zato što su bili župani već prije svega što je velik njihov doprinos u izgradnji igrališta koje je, a što će se kasnije pokazati, itekako važno za razvoj i opstanak kluba i nogometa u Brežanima.

Ukratko, riječ je o jednoj od najdetaljnijih sportskih brošura o jednom lokalnom nogometnom klubu u gradu Karlovcu. Svakako je dobrodošla i kao prilog sportsko-publicističkoj arhivi, koje nikad dosta i koja je kao takova dodatak Švegarovim knjigama o povijesti karlovačkog sporta za koje znam kazati da su „biblija našeg sporta“. 

Autoru Krešimiru Perušiću ovo je šesta knjiga o KA-sportu i zato zaslužuje pohvale. Nakladnik je NK Frankopan, grafičko oblikovanje i tisak napravljeni su u Tiskari Pečarić-Radočaj u Karlovcu, a naklada je 300 primjeraka.

Počeli smo s Frankopanima, s njima ćemo i završiti ovu sportsku priču.

Frankopani su osuđeni zbog uvrede kralja i izdaje zemlje na smrt odsijecanjem desne ruke i glave. Kao posebna milost oproštena im je kazna odsijecanja ruku. Pogubljeni su 30. travnja 1671. godine. Prije smaknuća dvojice velikaša, kao i njihove obitelji, lišeni su plemstva, a sva njihova imanja zaplijenila je država. Pogubljenje je izazvalo zgražanje u Hrvatskoj, Ugarskoj i Europi. Banska stolica ostala je upražnjena sve do 1680. godine kada je na nju postavljen Nikola Erdödy, hrvatski velikaš mađarskoga podrijetla, eksponent dvora i dugogodišnji neprijatelj Zrinskih. Otpora dvorskom apsolutizmu te centralizaciji uprave u Hrvatskoj više nije bilo. 

I da zaključim, na grobu Frana Krsta Frankopana i Petra Zrinskoga u Zagrebačkoj katedrali kao epitaf stoji stih Frana Krste Frankopana "Navik on živi ki zgine pošteno." Ljudi sela Brežani oduvijek su živjeli pošteno potpuno se predajući klubu i svome kraju. Nacionalno osviješteni kao Frankopani i Zrinski! Zato nikoga ne treba čuditi otkud pandan, poveznica dva kluba iz različitih krajeva Karlovačke županije - Frankopan iz Brežana i Zrinski iz Ozlja.
 

Izdvojeno


Reci što misliš!