O incidentima koji su zasjenili nogometnu utakmici između Hajduka
i Rijeke na Poljudu oglasila se i državna tajnica za sport i
proslavljena skijašica Janica Kostelić.
Podsjećamo, pred kraj utakmice na teren je upao maskirani
huligan, koji je s palicom u ruci lovio glavnog suca utakmice. Da
situacija bude još gora, redari i policija su ga nekoliko minuta
samo gledali, a tek ga je Hajdukov povjerenik za osiguranje
smirio i otpratio do tribine. Utakmicu je također obilježio i
napad na predsjednika HNK Rijeke Damira Mišković
koji je pogođen bocom vode, kao i neprimjereno skandiranje
obilježeno govorom mržnje.
Janica Kostelić je na svojem Twitter profilu o
svemu objavila poduži post koji prenosimo u cijelosti:
“Poštovani navijači, ljubitelji nogometa i sporta, ovo pišem više
iz perspektive jednog građanina, bez obzira koju funkciju
trenutno obnašala i koje sve uspjehe sam u životu postigla, jer
to je u ovom slučaju i manje bitno. Neću reći da je nebitno, ali
samo iz perspektive da kao javna osoba, htjela ja to ili ne, bilo
to meni drago ili ne, sve što kažem se prati, analizira i
komentira. Svatko će si ono što je netko izrekao ili napravio
uvijek protumačiti na svoj način, u skladu sa svojim uvjerenjima
i stavovima, i donijeti svoje zaključke, tako da svima prepuštam
da si i ovo pismo protumače u skladu s tim.
Ono zbog čega pišem je događaj koji se zbio na utakmici 1. HNL
između Hajduka i Rijeke, tzv. Jadranskog derbija, od kojeg se iz
mnogo razloga puno očekivalo. Kada kažem da se puno očekivalo,
onda mi se čini da je to očekivanje već u startu nekako krivo
usmjereno. Čini mi se da je to ponajviše nekakav naboj koji se
stvara prije utakmica visokog sigurnosnog rizika, gdje nitko ne
želi da se dogodi izgred, ali se ipak to potencira, dajući
prostor ljudima koji se pokušavaju izboriti za status u društvu
vrijeđanjem i omalovažavanjem “protivnika” ne bi li sebe pokazali
vrjednijima i boljima u nečijim očima, ali ne razumijem čijim.
Sigurno neće biti veći u očima svojih roditelja, baka i djedova u
bilo kojem civiliziranom društvu.
Koji je smisao govora mržnje i zašto se daje prostor tim ljudima?
Koji je smisao ulaska u teren za vrijeme utakmice s palicom kako
bi priprijetio sucu, a da pri tome dobar dio tribine to bodri i
ohrabruje, dajući na taj način važnost i potvrdu da je to što se
radi nešto pozitivno, vrijedno i dobro.
Kada je riječ o sportskim natjecanjima, konkretno o nogometu, ne
bi li se prije takvih derbija trebalo očekivati “ono nešto na
terenu” od igrača? Onaj jedan potez o kojem će svi pričati, ono
jedno dodavanje, proigravanje, dupli pas, lob, pa čak i onaj neki
prekršaj, jer i to je sport, to je ono što se događa u žaru
borbe, na sportskom borilištu.
Vjerujem da na stvari treba ukazivati i pokušati ih riješiti bez
govora mržnje, upadanja u teren, bacanja boca i bilo kakvog
oblika nasilja. Isto tako vjerujem da u našem društvu ima puno
stvari kojima je potrebna izmjena i svi prvo trebamo krenuti od
sebe samih, ne optužujući pritom uvijek onog drugog.
Ne želim biti nikakva moralna vertikala, i sigurno da i u mom
životu ima mnogo stvari koje bih trebala i mogla napraviti
ispravnije i bolje, ali znam da kada je riječ o sportskom
natjecanju, borba i fokus bi trebali biti na sportskom borilištu.
Navijači bi trebali biti ti koji bi bodreći svog natjecatelja ili
svoju momčad trebali davati dodatnu snagu i motiv kako bi njihov
natjecatelj ili momčad ostvarivali još bolje rezultate i na taj
način vraćali navijačima natrag za svu strast koju oni nesebično
usmjeravaju prema njima. I sve to bez govora mržnje,
obezvrjeđivanja i fizičkog nasilja.”
KAŠonline