Političari i sport – manje slikanja, više davanja.
Proglašenjem najboljih u sportu Karlovačke županije, prema anketi Zajednice športova Karlovačke županije (ZŠKŽ), završen je izbor najuspješnijih sportašica, sportaša i sportskih nada, najboljih klubova, momčadi i ekipa te sportskih entuzijasta. Na svim svečanostima – od Karlovca preko Ogulina, Duge Rese do Slunja i županije – svjedočili smo da su se lokalni političari vrlo rado fotografirali s laureatima. Nije tu ništa čudno jer oni to oduvijek vole. Vrijeme je da sportu nešto i vrate.
Generalno i objektivno, sport Karlovačke županije u 2018. godini sreća baš i nije htjela. Osim ponekog iskakanja iz realnosti tu popularnu granu nije dohvatilo ono što se najavljivalo 12 mjeseci ranije, na prethodnom proglašenju. Osjećaj kolektivnog rezultatskog ponosa među seniorima zahvatio je tek stolnotenisačice, bejzbolaše i rukometašice plus gdjekoji pojedinačni doseg u atletici, gimnastici, karateu.
U narodu je odavno poznata izreka da samo jedan novčić ne zvoni u džepu. Moraju biti najmanje dva. Na žalost, pomoći zapravo niotkuda. Najmanje s političkih adresa, od kojih se financijska potpora i te kako očekuje. Sudeći po aktualnom stanju, tako će biti i u bliskoj budućnosti. Valjda ne i u – daljoj…
ZAR S POLITIČARIMA DOISTA NEMA SREĆE!?
Naravno da bi o sportu trebali brinuti mnogo više. Sramotno je da u cijeloj Europskoj uniji baš naša država najmanje izdvaja za sport, što čudi i brine pogotovo je upravo sport jedna od rijetkih djelatnosti u kojoj možemo parirati najboljima u svijetu. Loš nacionalni primjer slijedi lokalni, naš, s četiri rijeke i osam obala, s obzirom na to da Karlovac drži neslavno začelje po izdvajanju za sport u komparaciji s brojnim hrvatskim gradovima. Nadomak vrhu smo samo zbog neizmjernog talenta, nikako zbog sustavnog, planskog i permanentnog ulaganja. Pitanje je vremena kada će nam se cijeli sportski sustav raspasti jer nadarenost i improvizacija više nisu dovoljni.
Dakle, premalo je da sportaši samo treniraju pa jure s natjecanja na natjecanje. Nužni su uvjeti. Dobri uvjeti koji osiguravaju kvalitetnu aktivnost.
PUSTIMO PRAZNE RIJEČI, I PRAZNE BLAGAJNE!
Ne ide ni bez stručnih, stalno educiranih trenera. Mogu li klupske uprave biti agilnije i sposobnije pa priskrbiti solidnije uvjete. Ili su im ruke vezane. Nedostaje pomoć šire zajednice. Konkretan prinos politike i njenih protagonista, tih koji se sa sportašima rado druže, ponajprije radi sebe. To se vidi i zna, to nije tajna. To famozno slikanje, poziranje, famozno naslikavanje – nikada dosta bliceva ni “škljocanja”. A što daju, čime uzvraćaju. I vrapcima je jasno (vranama kao najinteligentnijem pticama pogotovo) da sredstva iz proračuna nisu dostatna. Osim za najnužnije: čaj, sendvič, dres. Možda bi pokrila rad mlađih kategorija, školski i dio amaterskog sektora, možda.
A ŠTO ĆE BITI S OSTALIMA?
Zato ne čudi što se posljednjih sezona sve češće i sve više gase sportski pogoni. Počinje s amaterskima, onima koji su odavno lišeni “injekcije” jakih mjesnih poduzeća. Nekad je bilo drukčije. Zar je na redu jedino propadanje, umiranje malih klubova koje će polako ali sigurno u tom smjeru povući cijeli sport. Zar stvarno ostajemo i bez kvantitete i bez kvalitete?
Sve više zaostajemo i s infrastrukturom. Na većini objekata nema ni minimalnih ulaganja. Dobro, Karlovac je u vrhu Hrvatske po kvadratnom metru dvoranskog prostora. Barem nešto. Lijepa je vijest, ako nije populistička u svrhu političko-predizborne kampanje, što će se konačno urediti atletska staza na “Čavlekovom” stadionu.
Međutim, za nešto više, za uspjeh sportova koji ipak dominantno privlače građane i promoviraju naš sport, grad i županiju, trebalo bi puno dublje zavući ruku u proračun, ili jače poraditi na lobiranju kod boljih gospodarstvenika da iz sredstava reklame izdvoji za sport. U onaj spektar koji, u suglasju s krovnom asocijacijom, zaista jest od većeg društvenog interesa grada i županije. Dakako, pritom treba sagledati organiziranost dotičnog kluba, masovnost, privlačnost i omiljenost. Pazeći da se ne ponovi crna nijansa povijesti koja je iznjedrila one što su gurali novac iz proračuna i gradskih tvrtki u nogomet i košarku na sumnjivim osnovama, zasigurno i pojedinačnim blagodatima. Rezultat takvog odabira finaliziran je dnom na ljestvici “uspješnosti”. Ili u toj zoni. O međunarodnim nastupima nogometaša, rukometaša, košarkaša i odbojkaša možemo samo sanjati.
Prema tome, sve je jasno. Nadajmo se da nije kasno.