Gotovo 4.000 sudionika hodočastilo je u Karlovac u dvije travanjske preduskrsne nedjelje 19. Otvorenom prvenstvu Hrvatske u mini i super mini rukometu. Nećemo ponavljati imena pobjednika jer se o njima već na veliko sve zna. Spomenut ćemo nešto malo statističkih podataka a oni su fascinantni. O tome svjedoči već spomenuta brojka iz prve rečenice ovog teksta od gotovo 4.000 nazočnih natjecanju koje je prije 19 godina osmislio i pokrenuo rukometni entuzijast Miloš Đanković, bivši golman Dubovca a kratko vrijeme i Zagreba.
Upravo zahvaljujući radu i aktivnosti RK Škola rukometa Karlovac, iliti bivšoj Rukometnoj školi Karlovac, grad na osam obala imao je stabilnog premijerligaša punih 25 godina. Zašto seniorska ekipa Karlovca danas igra u južnoj skupini prve lige, odnosno drugom rangu hrvatskoga rukometa, a mjesto im je među elitom HR-rukometa, najmanje su krivi rukometni entuzijasti iz RKŠR Karlovac. Kako medalja ima dva lica krivica je naravno podijeljena između uprave kluba i politike. Oni moćniji, političari, nemaju petlje zagristi i reći kako je rukomet već desetljećima perjanica KA-sporta i da ga ne smiju ostaviti da se sam koprca u problemima, a oni drugi, uprava kluba, su konstantno u nemogućnosti doprinijeti puno više od onoga što im se servira iz gradske kase, proračuna Grada Karlovca. Tako se nažalost događa da seniorska momčad grca u problemima, tapka u mjestu ili tone u kvaliteti, unatoč dobrom radu i velikoj masovnosti u rukometnoj bazi – RK Škola rukometa Karlovac.
Ali to je tema o kojoj smo već nebrojeno puta pisali. Nažalost uzalud. A možda smo već mnogima i dosadni zbog toga. Vratimo se stoga nešto laganijim stvarima – statističkim podacima najstarijeg, najkvalitetnijeg i najmasovnijeg natjecanja najmlađih rukometaša u Lijepoj Našoj Hrvatskoj.
Nije bezazleno spomenuti da troškovi oba turnira organizacije OP Karlovca u mini i super mini rukometu iznose oko 230 tisuća kuna. Dužnosnici Škole su uspjeli sredstva namaknuti kroz kotizaciju od sudionika, kompenzaciju u robi zahvaljujući dobrim ljudima i prijateljima, i štošta još drugoga. Gubitaka nemaju!
Dakle, 180 ekipa s oko 2.000 djece sudjelovalo je na dva međunarodna turnira u mini i super mini rukometu igrano u tri karlovačke sportske dvorane. S vodstvima ekipa, organizacijskim odborom i ostalim pratećim osobljem bilo je oko 4.000 sudionika. Organizaciju turnira proveo je već uhodani Organizacijski odbor od čak 180 ljudi, iskusnih i vremešnih sportskih djelatnika u čak 38 komisija. Prigovora ovogodišnjoj organizaciji nije bilo, kao što ih nije bilo ni u posljednjih 19 godina. Štoviše, pohvale im pljušte sa svih strana, osim iz Hrvatskog rukometnog saveza, koji ih protokolarno podržava ali fizički nitko nije nazočan jer, kažu, natjecanje nije u Kalendaru HRS-a. Mnogi će se sjetiti da je neko vrijeme turnir nosio naziv: Prvenstvo Hrvatske u mini i super mini rukometu. Više ne! Tko je tome kriv? Karlovčani zasigurno nisu! Vrata pokroviteljima turnira širom su otvorena za Predsjednicu Republike Hrvatske, Središnji državni ured za šport … Zašto onda ne bi bila otvorena i za Hrvatski rukometni savez! Čelništvo HRS-a bi svakako moralo preispitati odluku i karlovački turnir uvrstiti u svoj kalendar. Zašto nisu i zašto ga ne priznaju svojim? E, svašta bi se o tome moglo misliti, i napisati. Pustimo to sad do neke druge prilike, kolumne. A biti će je. Zaključimo ovo s konstatacijom da je HRS nakon ovogodišnjeg prvenstva na popravnom od godinu dana i bilo bi pošteno da do jubilarnog 20. turnira progledaju, analiziraju propuste i polože ispit, poprave sve ono što su proteklih godina propustili u odnosu prema OP Karlovca u mini i super mini rukometu.
A sad pila naopako!
U jednom uvaženom karlovačkom kafiću u blizini Senjske ulice uvjeravala me jedan dan grupa rukometnih provokatora da je Đanijev operativni tim koji već niz godina nosi organizaciju gore spomenutog rukometnog turnira najstariji organizacijski odbor, ne samo u Hrvatskoj već u cijelom svijetu. Provokatori barataju činjenicom da staro -mladi penzionerski tim ima sveukupno godina koliko i pet stoljeća, ali da funkcioniraju besprijekorno poput najbolje vrtićke ekipe. Zato im je najstariji među njima, chief Đani, namijenio važne i odgovorne poslove: metlu da čiste i nose smeće, peru suđe nakon što zatvore ViP salon, raznose balone, raznose plastične čaše i papirnate tacne, toče vino i pivo, slažu laganije stolice koje nisu teže od 1 kg … itd. Piti naravno moraju jer nikako ne smiju dehidrirati (za svaki slučaj u blizini su parkirana kola prve pomoći). Nebitno jer ih nitko od mlađih članica odavno već više i ne primjećuje. Samo se jedan iz te penzionerske branše ne uklapa jer nije u penziji – mladi radnik s funkcijom predsjednika RK Škola rukometa Karlovac, inače najpoznatiji vinar iz tog veselog društva.
Interventna momčad u mini i super mini rukometu djeluje u sastavu: golman Švajo, neznani sportaš Fifi, suprug bivše istaknute rukometašice Dubovca i bivši prosječni rukometaš kluba s Banije, umirovljeni poduzetnik Brna, novokomponirani penzioner Struki, profesor koji zaboravi doći na nastavu pa ga studenti traže u dotičnom kafiću da ih ispita i unese ocjenu u indeks, jedan umirovljeni policajac, mladi ratni penzioner Ljubić i nedefinirani Tiko. Trener: Đani, penzioner koji se pravi da još uvijek radi.
Svim sportašica, sportašima, sportskim djelatnicima i svojim čitateljima želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
