Ovo je zapravo podsjetnik na nezaboravni košarkaški događaj koji se dogodio u Karlovcu prije 55 godina, 2. lipnja 1964. godine, kad je Bill Russell igrao košarku za NBA momčad u karlovačkom legendarnom Šancu. Ujedno, lagana predblagdanska priča u posljednjoj ovogodišnjoj kolumni prije Božića. Sretan Božić svima!
Danas 85-godišnji Bill Russell
, koji je s Boston Celticsima osvojio rekordnih 11 naslova prvaka NBA, od 1957. i 1969. godine, konačno je prihvatio prsten kojeg dobivaju članovi Kuće slavnih. Nakon 44 godine što je izabran da postane član Kuće slavnih, kazavši da je to 1975. godine odbio jer je smatrao da su mnogi afroamerički košarkaši to zaslužili prije njega. Svake godine bio je biran u All-Star momčad osim kada je bio rookie i pet je puta proglašavan najkorisnijim igračem lige. Russell je 1975. postao prvi afroamerički košarkaš koji je izabran u Naismith Memorial Kuću slavnih.
Russell koji je u karijeri zabio 14.522 koševa i upisao 21.620 skokova i 4.100 dodavanja, također je primio američku predsjedničku medalju za slobodu 2011. za postizanje i postignuća u košarci. Od 1966. do 1969. također je bio i igrač i trener Bostona, postajući prvi afroamerički trener u bilo kojoj od sjevernoameričkih profesionalnih sportskih liga. Russell, koji je također pomagao američkoj reprezentaciji u osvajanju zlatne olimpijske medalje 1956. godine u Melbourneu, prihvatio je prsten zajedno s umirovljenim kolegama Billom Waltonom i Alonzom Mourningom te košarkašicom Ann Meyers.
Početkom 1960-ih javlja se ideja o organizaciji turneje NBA košarkaša po europskom istoku i Egiptu. Turneja kreće po Poljskoj, Jugoslaviji, Rumunjskoj i Egiptu gdje je odigrana ukupno 21 utakmica protiv domaćih ekipa. Među gradovima domaćinima našao se i Utakmica u Karlovcu igrana je 2. lipnja 1964. All-star turneja američkih košarkaša igrana je u četiri grada u Jugoslaviji (Beogradu, Ljubljani, Zagrebu i Karlovcu). Prva tri grada bila su logičniji odabir. Imali su dugu košarkašku tradiciju, izdvajali su se veličinom, bili su to glavni i najveći republički gradovi u svojim republikama. Karlovac kao jedini domaćin utakmice u Jugoslaviji nije bio najveći republički grad, imao samo košarkašku tradiciju – dugu preko 30 godina.
Na košarkaškom igralištu u Šancu Amerikanci su odmjerili snage sa, za tu prigodu formiranom, selekcijom Hrvatske. S obzirom na to da je ovo bio prvi susret košarkaške reprezentacije Hrvatske, čak petorica igrača igrala su u karlovačkom Željezničaru. Upravo to daje posebnost toj utakmici. Do danas je to ostao jedini NBA All Stars streetball susret ikad održan. Mnogi koji su tada gledali utakmicu nisu bili svjesni koga u Šancu gledaju. Ni Karlovčani koji su tada izašli na teren nisu znali protiv koga će igrati.
Gotovo nevjerojatno zvuči da su u Šancu zajedno igrali Bob Pettit, Bill Russell i Oscar Robertson koji su izabrani u najbolju NBA petorku svih vremena. Na trenerskoj klupi bio je Red Auerbach, najbolji i najtrofejniji NBA trener. Njihov razigravač Bob Cousy slobodna bacanja pucao je licem okrenut od koša. Tada su prvi put vidjeli kako Bill Russell to radi, i to tako da mu je lakat bio iznad obruča. No, ubrzo su svi saznali da se u NBA igra “neka druga” košarka. Krajnji rezultat 110:64 nije prava slika sraza dvaju sportskih svjetova.
Posebnost Karlovca bila je u tome što se igralo na vanjskom terenu (betonu) s drvenim tablama, za razliku od utakmica u drugim gradovima gdje se igralo u dvorani (parket) sa staklenim tablama. Amerikanci nisu htjeli igrati kad su vidjeli da je teren betonski, a koševi drveni. Ipak, igrali su susret.
Na inicijativu karlovačkog novinara Danka Plevnika na košarkaškom igralištu u Šancu, povodom 40-te obljetnice gostovanja NBA košarkaša u Karlovcu, bila je postavljana spomen-ploča koja je prije nekoliko godina netragom nestala. Niti u KK Šanac, niti u Mladosti, ne znaju gdje je završila.
Karlovac je u to vrijeme bio pravi košarkaški grad, imao je prvoligaša i drugoligaša, a danas je prva liga samo san. U legendarnom Šancu svlačionice nisu u funkciji, a teren koriste tek rekreativci i veteranske momčadi za Ljetnu ligu. Nestalo je i entuzijazma zbog kojeg su nekadašnji igrači Željezničara s igrališta najprije lopatama čistili snijeg, a tek onda započinjali s treningom.