Neki su mi zamjerili da sam u moje kolumne o Svjetskom nogometnom prvenstvu unio previše emocija. Neka, nije me briga, koga smeta neka pati! Još će mi dugo u ušima zvoniti pjesma: “Moja domovina, moja domovina, ima snagu zlatnog žita, ima oči boje mora, moja zemlja Hrvatska…”
Iako, nažalost, Hrvatska niti ovoga puta nije uspjela pobijediti Francusku, njihov uspjeh ne može se opisati riječima. Francuzi su osvojili prvenstvo svijeta ali Hrvatska je osvojila srca svijeta. Ostaje žal za titulom, tužni smo i ponosni no ova naša pobjeda nama je važnija nego Francuzima njihova.
Hrvatski su reprezentativci demonstrirali svemirski nogomet, pokazali da su vrhunska momčad, da znaju sve o nogometu, ali jednostavno nije bilo sreće. Ni neke odluke nisu bile pravične. Na kraju su ipak u finalu SP-a osvojili srebro, no ono nimalo ne umanjuje uspjeh. Srebro je briljantan rezultat, igre također. A s time su se složili i mnogi profesionalni sportaši iz cijelog svijeta. Svi svjetski stručnjaci slažu se da je Hrvatska bila mnogo bolja, ostavili su im poruke potpore putem društvenih mreža. Tako se Peter Schmeichel, jedan od najlegendarnijih vratara u povijesti, u osvrtu na finalnu utakmicu SP-a oštro okomio na suca Nestora Pitanu. Legendarni Danac uvjeren je kako je on pokvario finale. Čestitao je Francuskoj ali dao jedan veliki kompliment našim nogometašima koji su ga oduševili. “Moramo reći da nas je Hrvatska sve nadahnula i pokazala koliko se može postići kad daješ sve od sebe”, napisao je legendarni vratar.
SREBRNI VATRENI
Krasilo ih je zajedništvo, bez izdizanja ičijeg ega, upornost, borbenost i inat. Svi smo bili na istoj strani, s istim ciljem. Borili su za sebe i za svoje, za ono što su bili uvjereni da pripada njima i cijelom našem narodu. Na čelu s izbornikom svaka riječ odisala je skromnošću i vjerom, vjerom u sebe, u vlastite mogućnosti i zajednički cilj. Skromni i ponizni, nisu provocirali, nikoga podcjenili, ni u jednom trenutku se nisu bahatili niti su jednu pobjedu unaprijed upisali. Dostojanstveni u pobjedi i porazu išli su korak po korak.
ZLATKO DALIĆ
Hrvatski izbornik u samo devet mjeseci na klupi postao je najbolji hrvatski izbornik u povijesti. A do toga je stigao bez ikakvih poguranaca i veza. Djelovao je posve mirno i racionalno. “Ostaje žal za titulom, ali to je nogomet. Mi jesmo tužni, ali moramo biti ponosni kad pogledamo cijelo Svjetsko prvenstvo. Kad vidimo što smo sve napravili… To je nogomet, to je sport, to je život. Idemo dalje…,”govorio je naš izbornik. Šteta što od političara i drugih javnih osoba nije moguće čuti riječi poput Dalićevih: “Žalim pogriješio sam”.
LUKA MODRIĆ
Najbolji je igrač SP-a, osvojio je Zlatnu loptu. Zaslužio je, to je vrh vrhova. Za nas je nedvojbeno najbolji igrač na globusu. U turniru svih naših snova bio je broj 1. Vodio je momčad kada je ponirala, kada je bilo teško, kada su nas otpisivali da smo bez snage… Sve što je odigrao u životu – bio je najbolji. Nije jedan od najboljih, on je sada najbolji!
NAGRADA
FIFA je podijelila ukupno 400 milijuna dolara iz svog nagradnog fonda za sudionike 21. Svjetskog prvenstva u Rusiji. Šesnaest momčadi koje su ispale u skupini dobilo je po 8 milijuna dolara, 12 milijuna oni koji su ispali u prvoj nokaut rundi, a 16 četvrtfinalisti. Engleskoj su pripala 22 milijuna dolara, trećeplasiranoj Belgiji 24 milijuna. Svjetski prvak Francuska samo je od nagrada FIFA-e zaradio 38 milijuna dolara, dok je blagajna HNS-a punija za 28 milijuna dolara. Ali srebro vrijedi puno više, ono vrijedi 4 milijuna srdaca!
DOČEK U ZAGREBU
Zagreb je doslovno pucao, nije bilo praznog kutka, tako da se spektakl može smatrati najveličanstvenijim dočekom sportaša u povijesti Hrvatske. Sva politička i ostala zbivanja u novijoj hrvatskoj povijesti događala su se na “Jelačić placu” u Zagrebu; od proglašenja neovisnosti Hrvatske, preko povratak pobjedničkih postrojbi iz akcije Oluja, do dolaska dvaju Papa Ivana Pavla II. i Benedikta 16… No doček Vatrenih nakon što su igrali u finalnoj utakmici SP-a u Rusiji neusporediv je sa svim ranijim znamentim dočecima. Navijači su se slijevali sa svih strana Hrvatske, vlakovima, autobusima, automobilima… Zaposjeli su prve redove na Trgu već u rano jutro ni ne sluteći da će se njihovi idoli pojaviti tek navečer. Pet je sati trajala vožnja od zraćne luke do centra Zagreba, no odustajanja nije bilo. Duž cijele trase skupilo se prema izvješću policije 550 tisuća ljudi u neviđenoj sreći koja se prelila na ulice našeg glavnog grada. Ama baš nitko nije mogao očekivati da će ih u domovini dočekati pola milijuna ljudi. Fascinantno!
Nakon 45 godina u novinarstvu slobodan sam zaključiti da to nisam vidio i od kad su ljude tjerali na dočeke. Živio sam dočeke Janice i Ivice, rukometaša, vaterpolista, veslača, Sandre Perkovića… Ali ovo, to je bilo nešto neponovljivo. To su trenuci koji su obilježili povijesni 16. srpnja 2018. godine. Ispisali su povijest. Ovaj će dan ostati u kolektivnoj memoriji naroda i svakog pojedinca koji je svjedočio nevjerojatnoj igri i stavu Vatrenih te istom takvom slavlju. Promatrao sam ih i kao bitku za bolju Hrvatsku.
DA SE NIKAD NE ZABORAVI
Cijela nacija bila je uz “kockaste” te će mnogi mogu pronaći inspiraciju u njihovoj upornosti. Dobro znaju što su napravili i kakvo su veselje donijeli narodu koji se inače nema baš čemu veseliti. Nadajmo se da taj entuzijazam neće brzo ispariti te da će Hrvati opet pokazati zajedništvo i izboriti se za ono što nam pripada – sreću zbog života u Hrvatskoj, a ne samo nogometnog uspjeha. Nikad ne smijemo zaboraviti kako je došlo do ovog uspjeha. Ne smijemo se opet raspasti i gledati samo vlastite interese.
OBEĆANJE
Uspjeh Vatrenih obvezuje na promjene ponašanja. Ovo je poruka Vladi, političarima – možete i morate više dati za sport. Rezultati reprezentacije u Rusiji trebali bi hrvatskom nogometu donijeti novi nacionalni stadion, čiju gradnju nogometaši od državnih vlasti traže već godinama. Takvo nešto najavio je i premijer Andrej Plenković. Pratit ćemo dobro što su to političari obećali, a što izvršili. Ne smiju nas više tako besramno praviti budalama. Samo zajedno možemo pretvoriti Hrvatsku u zemlju sreće i blagostanja, kakvom nas svijet nakon ovog nogometa doživljava.
Ponadajmo se da su pouku iz svega toga izvukli i naši lokalni političari jer mjesta za pomoć našem lokalnom sportu sigurno ima.