Hrvati su emotivna nacija. Pokazali su to svijetu u slavlju osvajanja drugoj mjesta na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, a i ovih dana i u tuzi. Predivne dojmove nosit će svi oni strani turisti koji su bili svjesni emocionalnog trenutka u kojem su spontano okupljeni građani Splita, Zadra, Dubrovnika, Vele Luke i drugih hrvatskih gradova, pa i našega Karlovca, iskreno i veličanstveno odali poštovanje jednom toliko običnom a tako velikom čovjeku, Oliveru Dragojeviću, pjevajući njegove pjesme. Sve to govori puno o nama. Svijet je zahvaljujući Vatrenima i izborniku Zlatku Daliću, te strastvenim navijačima u “kockicama”, prepoznao u nama poseban karakter, sportski duh i u pobjedi i u porazu, iskreno pokazivanje emocija. Tu bi ljudsku dimenziju življenja u Hrvatskoj trebalo sačuvati. A kako?!
Čitajući ovih dana brojne napise o nogometnom prvenstvu “naletio” sam na odličan razgovor Večernjakove novinarke Božene Matijević sa psihologinjom prof. dr. sc. Renatom Barić iz kojega sam za ovu rubriku izvukao najzanimljvije detalje tog razgovora vjerujući da će mnogima biti zanimljivi – ali i od koristi.
NOGOMETNA EUFORIJA
‘Nogometna euforija je iza nas ali još se uvijek analiziraju mnogi detalji Svjetskog prvenstva. Neka psihologijska istraživanja pokazuju da identificirati sebe sa svojim nacionalnim sportskim timom i sportski navijati utječe pozitivno na psihološko zdravlje. Prema psihologu Danielu Wannu, postoje tri kategorije: navijači koji se visoko identificiraju s nacionalnim timom, srednji i oni koji se povremeno uključe. Prvima je ta identifikacija dio osobnog identiteta, a mi smo nacija u kojoj je velik dio navijača na taj način identificiran s nogometnom momčadi’, smatra psihologinja prof. dr. sc. Renata Barić.
Živimo u teškim vremenima kada nije lako naći razloge za zadovoljstvo i sreću pa i priča o nogometu i nacionalnom identitetu dolazi do izražaja pri tako velikim natjecanjima. Istraživanja pokazuju da ljudi tada malo zaboravljaju na svakodnevne probleme. Sport svakako njeguje prave vrijednosti, rad, poštenje, trud, odricanje, žrtvu. Da bi netko postao vrhunski sportaš mora imati i vjeru i ogromnu želju za uspjehom. No danas je sport općenito, a pogotovo nogomet, postao biznis. To više postaje ekonomsko pitanje nego ono izvorno pitanje igre,sportskog duha i nadmetanja. To, kao i stalni imperativ rezultata, sportašima i njihovim trenerima stvara dodatni pritisak da stalno moraju pobjeđivati kako bi zaradili za sebe, za klub, omogućili bolji transfer, bolje se prodali…
NAŠI POLITIČARI
– U političara je više prisutna želja da afirmiraju sebe nego da svojim radom pomognu svima nama, što im je posao i zadatak – istiće prof. Barić i dodaje:
– Kod nekih od njih kao da nedostaje rada, truda, poštenja te povjerenja i poštivanja naroda. Nema ni pravog cilja ni strategije. A sve to resi dobrog vođu, trenera. Osim cilja i vizije treba imati i apsolutnu posvećenost cilju te da se na putu do tog cilja ne skreće, a naši se političari često daju skrenuti s puta jer ne mogu odoljeti egu, moći, novcu, statusu, povlasticama.
Biti radišan i istodobno samokritičan, realan i skroman. Mnogima se sviđa to što je upravo tako izbornik Vatrenih istupao u javnosti. Uspio je održati kontrolu i spriječiti euforiju, smatra prof. Barić, jer naše sportaše često obuzme euforija i jako smo sretni iako natjecanje još traje i ništa još nije gotovo. A za sportaša nije dobro postane li zadovoljan. Izbornik takvim izjavama drži konce, a političari bi apsolutno trebali paziti i na dostojanstvo nacije jer oni predstavljaju sve nas.
‘Tim bi se poslom trebali baviti samo oni koji su toga svjesni i koji zaista imaju osobnu odgovornost. Ne samo za sebe i svoju riječ koji su dali a naši političari doista svašta govore, pogotovo prije izbora, nego i odgovornost prema narodu koji im je i dao povjerenje’, mišljenja je prof. Renata Barić.
SPORTAŠE SE IZRABLJUJE
Činjenica jest da se sportaše često izrabljuje, svodi ih se na nešto što se kupuje i prodaje te se na njima zarađuje, pa se neki sportaši znaju osjećati iskorišteno. Posao sportskog psihologa sličan je trenerskom, a rad sa psihologom nije samo za one koji imaju problema već i za one koji jednostavno žele biti bolji.
– Zato je struka, sportski psiholozi, tu da i sportaše i trenere učimo pozitivnom pristupu, da im sport bude baza gdje će iskoristiti svoje potencijale da bi postali bolje osobe i sretniji ljudi – kaže Barić.
Ima sportaša koji su rođeni pobjednici, imaju pobjednički mentalitet i predispozicije, ali im malo nedostaje do uspjeha. Tu puno znači sportski psiholog koji pomaže da ovladaju emocijama, suoče se s natjecateljskim stresom, kontroliraju pažnju i koncentraciju, bolje funkcioniraju s ekipom…
– Za hrvatske sportaše tipično je da su borci. Njima, kao i našem narodu općenito, ništa nije dano i to nas tjera da više grizemo. To je taj naš borbeni duh – kaže Renata Barić.