Naši lokalni mediji sve su više zapljusnuti brojnim zahtjevima karlovačkih klubova za upis djece u klupske sportske škole. To me, dakako, ponukalo na temu o djeci u sportu, a nedavno je u specijalnom prilogu o tome pisao i Večernji list.
SPORT DJECU UČI ZAJEDNIŠTVU
“Među dječjim aktivnostima izdvaja se sport. Sport djecu uči zajedništvu i odlična je prevencija bolesti. Bavljenje tjelesnom aktivnošću preventivno se djeluje na razvoj potencijalnih kroničnih bolesti kao što su gojaznost, dijabetes tipa 2, koronarna arterijska bolest … Ubrzani tempo života i preopterećenost obvezama na poslu onemogućavaju roditelje da odgovore na razvojne potrebe djeteta te stoga tragaju za najboljim programima koji će povećati potencijale njihove djece”, objašnjava za Večernjak magistar kineziologije i nogometni trener djece mlađih dobnih skupina.
– U najranijoj dobi je poželjno da dijete promijeni i nekoliko sportova pri čemu KŠZ savjetuje da se prije svega u toj dobi djeca uključuju u bazične sportove kako bi razvili osnovne oblike kretanja koji su važni za daljnje sportsko usmjeravanje. Optimalno usmjeravanje djeteta u smišljenu sportsku aktivnost je predškolska vrtićka grupa ili početkom 1. razreda osnovne škole ali i sva ranija aktivnost osobito kod današnje djece koja nemaju kretanje i slobodu kao nekada uslijed razvoja tehnologije je dobra ali kroz igru – objašnjava Marijeta Ćelić, glavni tajnik Karlovačke športske zajednice.
MANJKAVOST NAŠEG OBRAZOVNOG SUSTAVA
Značajna je stvar što uspješno djeluje mnogo sportskih klubova u kojima radi sve više školovanih kadrova (trenera za rad s djecom) te je sport odličan izbor za bavljenje već u dječjoj dobi. Danas gotovo svako naselje ili gradska četvrt imaju nekakav sportski klub pa roditelji ne moraju izdvajati puno vremena za prijevoz djece na treninge i utakmice.
– Međutim, ono što je nužno, a nedovoljno razvijeno u Hrvatskoj, je jače djelovanje univerzalnih sportskih škola u osnovnih školama od 1. do 4. razreda. Manjkavost našeg obrazovnog sustava je činjenica da u tom razdoblju nastavu tjelesnog odgoja ne drži stručna osoba (profesori kineziologije) već je prepuštena učiteljima i učiteljicama – kaže Ćelić.
SVJETSKO PRVENSTVO KAO POTICAJ
Izniman značaj za promociju sporta je i nedavni uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije na SP-u u Rusiji zato što se djeca danas sve manje bave tjelesnom aktivnošću, a sve više vremena provode zarobljena u virtualnom svijetu. A kada se i druže, zabava često ima oblik neke grupne “ekranizacije”.
Otkako je završilo Svjetsko nogometno prvenstvo gdje su Vatreni polučili fenomenalan rezultat u više karlovačkih kvartova improvizirani su nogometni tereni s ručno izrađenim drvenim, ili od cijevi golovima, gdje dječaci a sve više i djevojčice igraju nogomet. Izvode slobodnjake i korner te udarce s najstrože točke, driblaju, po uzoru na Vatrene nogometaše. Uspjeh Vatrenih na SP-u u Rusiji potaknu tako veliku volju i motiv kod najmlađih da se uključe u nogometnu aktivnost, a roditelji su vjerojatno sretni što im djeca neće toliko vremena provoditi uz kompjutor i kojekakve slične naprave.
SPORTSKE ŠKOLE U KARLOVCU
U okviru KŠZ-a djeluju 121. članica. Samostalno kao sportske škole djeluje 3 subjekta (RKŠR Karlovac, KK Rolling koja djeluje kao škola košarke i Karlovačka košarkaška škola). U trenažnom procesu u mlađim dobnim kategorijama ima oko 1.500 djece. Radi se, naime, o registriranim sportašima i onima koji se još nisu odlučili i istražuju gdje će se priključiti. Unutar svakog kluba djeca uče osnove sporta kojim se bave, nisu registrirani i nisu u sustavu natjecanja. Smisao tih početnih grupa sportskih škola je razviti kod djece osnove ponašanja na sportskom terenu, potaknuti socijalnu osjetljivost i okruženje te pokrenuti volju prema sportu. Na kraju, dati mu i mogućnost odabira sporta.
Poželjno je, međutim, da roditelji budu uz dijete na nekoliko uvodnih treninga dok se dijete ne uklopi u novu sredinu jer kasnije nema potrebe da budu na svakom treningu, te da dolaze na utakmice kako bi svojoj djeci bili podrška i pratili njihov sportski razvoj i napredak. Oni, dakle, trebaju biti podrška djeci najviše sa psihološkog stajališta, ali ne smiju glumiti trenere. Trebali bi ostvariti otvorenu komunikaciju s djetetom, koristiti pohvale za trud, rad i napredak svog djeteta, a ne samo za uspjeh i pobjedu. Također, trebali bi upozoravati na primjereno ponašanje na treninzima i natjecanjima te uvažavati odluke trenera.
DIJETE SPORTAŠ – RODITELJ – TRENER
U praksi nažalost često nailazim na roditelje koji su se prije bavili sportom pa svoje neostvarene ambicije često pokušavaju ostvariti preko svoje djece. Pogrešno je preko djece ostvarivati svoje ambicije. Stoga je vrlo je važno uspostaviti uravnotežen, korektan odnos na relaciji dijete sportaš – roditelj – trener.
Svi znamo da je talent samo jedan od mnogih čimbenika koji utječu na rezultat, uspjeh u sportu. Kako znati da je dijete budući Modrić, Mandžukić, Rakitić, Duvnjak, Cindrić, Sandra Perković, braća Sinković …? Talent se, naime, može prepoznati već u samim počecima treniranja, u dobi od 6 do 8 godina, i to po načinu kako dijete barata s loptom, trči, vježba i tome slično. Primijetimo li da dijete nema spomenute vještine, roditelj ga ne treba forsirati, već bi mu trebao biti podrška da ne odustane i da nastavi trenirati. Ako mu se ne svidi trenutni sport kojim se bavi, treba pokušati s treninzima nekog drugog sporta jer je poželjno da djeca u dobi od 6 do 12 godina steknu osnove iz različitih sportova.
LUKA MODRIĆ
Ovu temu završio bih s Lukom Modrićem koji je najbolji igrač 2018. – Svjetskog prvenstva, UEFA-in najbolji nogometaš Europe, FIFA-in najbolji igrač svijeta. I za kraj rečenica koja vrijedi za sve, a ne samo za mlade sportaše: “Ova nagrada je potvrda da se radom i trudom može postići sve!”, poručio je Luka. To je ujedno i poruka svim onim roditeljima čija se djeca žele baviti sportom!