Novinar, publicist i kroničar karlovačkog sporta Zdravko Švegar dobio je danas (srijeda, 15. ožujka 2017.) u jednom od najljepših dijelova grada Karlovca svoju ulicu – nazvanu “Šetalište Zdravka Švegara“, od dvorane GK Sokol do Industrijske škole u parku iznad šanca. Odluku je donijelo Gradsko vijeća Grada Karlovca (na sjednici 28. veljače 2017.) na prijedlog Sekcije HZSN Karlovac kojega su podržali još i središnjica Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN) iz Zagreba i Karlovačka športska zajednica (KŠZ).
Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić« iz Karlovca može se pohvaliti da u svojoj biblioteci ima sva djela publiciste i kroničara sporta Zdravka Švegara. Podsjetimo se stoga što je to Švegarov publicistički rad ostavio karlovačkom sportu u nasljeđe.
Zahvaljujući kapitalnim djelima Zdravka Švegara – sportaša, djelatnika u sportu i uglednog istraživača povijesti karlovačkog sporta – Karlovac je dobio potpuno istraženu sportsku povijest od 1800. godine do danas, što je do tada bila rijetkost jer je bila prva takva sveobuhvatna povijest sporta jednog grada u Hrvatskoj. Švegarove su knjige još za njegova života tako postale «biblija», vertikala karlovačkog sporta. Stoga je neupitna istina da je Zdravko Švegar zadužio karlovački sport kao malo tko prije njega.
Sve njegove knjige pisane su u Zagrebu, a tiskane u Karlovcu. Uz, naravno, stalni kontakt s Karlovcem i neraskidivu vezu sa svojim gradom. »U vrtlogu novinarstva« je knjiga koju je želio izdati. I izdao je uz svojih 50 godina novinarstva. Predstavljena je javnosti 20. rujna 2010. u Gradskoj knjižnici. Bila je to i njegova posljednja knjiga koju je napisao jer je samo mjesec dana poslije preminuo. Unatoč teškoj bolesti imao je snagu i jaku volju. Započeo je raditi na knjizi o stotinu godina Teniskog kluba u Karlovcu. Nažalost, nije je uspio dovršiti. Dovršili su je drugi, njegov poštovatelj, kolega i prijatelj.
Kao mladog novinara zanimalo ga je što je bilo prije u sportu. Otišao bi u Gradsku biblioteku, listao sve od najstarijih karlovačkih novina i vadio, bilježio što je pisalo o sportu. Kad je to iscrpio, odlazio bi u Zagreb u staru Sveučilišnu knjižnicu kod Botaničkog vrta. Njegova arhiva koju je godinama sakupljao zlata vrijedi. Rukom je sve prepisivao, žuljeve je imao od pisanja. Onda se sve to prepisivalo mašinom i slagalo u fascikle, nije bilo ni fotokopiranja niti računala. Bio je velik entuzijast, zaljubljenik u Karlovac i karlovački sport.
Kao novinar je 1958. godine počeo izvještavati za Karlovački tjednik s utakmica »Metalca« i šahovskog kluba za koji je nastupao. Branimir Majder, gimnazijski nastavnik, vodio je Radničko-sportske igre (RSI) i gotovo ga prisilio da napiše nešto o tome. To su bili njegovi prvi napisi o sportu u Karlovačkom tjedniku. Godinu dana kasnije se pokazalo da je »Tjednik« ostao bez novinara za sport i kulturu. Tada je već studirao komparativnu književnost. Tadašnji direktor »Tjednika« Branko Ključarić ponudio mu je radni odnos. Postao je urednik sportske rubrike i kulture.
»Tjednik« se tada tiskao u tiskari »Borbe«. Prema Švegarovom prisjećanju imali su na mašinu napisane tekstove i jednu torbu u koju su spremali sve tekstove i olovne klišeje. Ako zatreba. U tiskari se slagalo za regalom u olovu, olovne ploče su išle na valjke… Morali su jako paziti da nije koja slika okrenuta pogrešno, a ako bi bila kakva greška u naslovu, sa »štemajzlom« bi izbili višak.
Iz »Tjednika« je za novinara profesionalca u Dopisništvo Večernjeg lista u Karlovcu prešao 1968. godine. »Večernjak« je tada imao 12.000 primjeraka naklade u ovom dijelu Hrvatske. Zanimljivo da je u »Večernjaku« jedanput imao čak 17 napisa u jednom broju. U Zagreb, Večernji list, odlazi 1981. gdje živi i radi. Uz ostalo tamo je uređivao i regionalne dnevno-informativne i športske rubrike.
Osim šetališta Zdravka Švegara, u spomen na karlovačke sportaše, u Karlovcu imamo stadion i ulicu Branka Čavlovića – Čavleka, u Gornjem Mekušju sportski centar Vladimir Tvrdinić – Tvrdi, a na Dubovcu sportsku dvoranu Mihajla Prezelja – Mitile.
Kroničar karlovačkog sporta, Zdravko Švegar, 25 godina profesionalnog rada u novinarstvu proveo je u Zagrebu prije nego se vratio u Karlovac. Ne doduše u njegovu Florijansku ulicu gdje je živio, već u Novi centar. Kad već fizički nije bio na Korani, u perivoju ili šancu, na njih je mislio dok se kretao zakrčenim zagrebačkim prometnicama, kao što se svaki sportski prijatelj sjetio Švegara kad god je pogledao kakvu policu s knjigama.
Prema žaru s kojim je pripovijedao o druženjima na koja je čekao 25 godina, nije zapravo niti važno. Motiv povratka bili su mu poznanici i prijatelji koji su mu u Zagrebu najviše falili. Osim toga bliže je bio sinovima, Zdravku i Domagoju. O Karlovcu bi govorio da je sve ljepši i zato je za njega povratak u grad njegove mladosti bio velika radost. Ljudi su ga, kako sam kaže, prigrlili kao da nikad nije niti otišao. Susretao je poznate ljude, zvali su ga na razna okupljališta. Dan mu je naprosto prolazio kao da je rasprodan. Kafić teniskog kluba, »Oazu« na tržnici, »Japa« na Dubovcu i tenis na Kvaki bila su samo neka od njegovih omiljenih mjesta gdje se družio s prijateljima.
Učlanjenje u karlovačku Sekciju Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN) za sve karlovačke sportske novinare je značilo jako puno. Doživjeli su to kao kompliment, potporu i daljnji poticaj razvoju karlovačkog sportskog novinarstva.
Za svoj publicistički rad Zdravko Švegar je 2000. godine od Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN) dobio priznanje za publicistiku, a sedam godina kasnije od iste institucije i Nagradu za životno djelo. Iste godine, 2007., dobitnik je i Nagrade Grada Karlovca. Govorio bi da je to za njega najdraža nagrada zato što dolazi od njegovoga najdražeg grada.
