Od sljedeće sezone odbojkaši Karlovca ulaze u elitnu skupinu 1A hrvatske lige, iako je prvu momčad napustio trener Goran Zec. Domagoj Perušić je preuzeo njegovu funkciju i stvari su se odjednom okrenule – mladi i neiskusni igrači neočekivano su iznenadili i najveće pesimiste, odigrali su sjajno za ulazak u rang više. Karlovac će tako opet imati odbojkaše u najjačoj skupini 1A lige, a izvanredna generacija karlovačkih talenata, u čemu nesumnjivo zasluge ima i trener Zec, svakako zaslužuje igrati u eliti HR-odbojke. Pojavile su se u međuvremenu i kombinacije da im se sad pridruže talenti, juniorski reprezentativci zagrebačke Mladosti, što bi zasigurno dalo jači impuls napretku odbojke u Karlovcu.
To nikako ne znači da žensku odbojkašku ekipu sad treba prepustiti “ulici”. I u njih je uloženo puno rada, znoja, da bi se vratile na karlovačku odbojkašku scenu.
Kako to obično biva, na kraju uspješne sezone na vidjelo izađu problemi koji postoje u klubu, koji su potiskivani, a o njima je za naš portal nedavno otvoreno progovorio predsjednik OK Karlovac Damir Jakšić. On, naime, smatra da se prije početka nove sezona klub treba u potpunosti reorganizirati – muški pogon odvojiti od ženskog, jer jača liga zahtijeva puno veći angažman uprave – sve postaje organizacijski zahtjevnije. U OK Karlovac trenutno djeluju dva profesionalca, oboje u ženskoj ekipi (iako Goran Zec vodi i mlađe kadete), dok muški pogon koji ulazi u viši rang funkcionira na volonterima i tu je, misli predsjednik kluba, problem koji treba riješiti. U razdvajanju OK Karlovca na muški i ženski klub ne bi smjelo biti ništa sporno. Jedino što treba biti pravedno je razdioba novca. Unutarnje stvari treba rješavati dogovorom i kompromisom, ako za treba i uz pomoć KŠZ.
U prijedlogu Jakšića pojedinci vide osobni atak, na njih i njihovu egzistenciju. Očekivano se stvorila klupska struja koja bi htjela onemogućiti takav rasplet o čemu će, dakako, točku na “i” staviti skupštinari kluba. Ako do razdvajanja i dođe važno je prepustiti odbojkaškim djelatnicima da se bez prisile, politiziranja i uplitanja sa strane, odluče kome će se klubu prikloniti – muškom ili ženskom, te sastaviti solidne uprave koje će znati voditi klubove.
Ovo je svojevrsna šah – mat pozicija za karlovačku odbojku. Članovi skupštine OK Karlovac sad su na potezu. Oni trebaju znati donijeti pravednu odluku koja će biti u korist , a ne na štetu, cjelokupne odbojke u Karlovcu.
Dosadašnja karlovačka praksa razdvajanja klubova koji su imale žensku i mušku ekipu pokazala se racionalnim potezom – ženska košarka se vratila, rukometaši su zaigrali viši rang natjecanja, kuglačice i kuglači postižu solidne rezultate… Podsjećamo, međutim, da je sva odgovornost na upravama klubova – ako one ne rade teško će zaživjeti svaki dobar projekt, dobra zamisao.
Zašto tako ne bi moglo biti i u odbojci. I bolje!
SLIČNI PRIMJERI
U sportskim krugovima godinama su Karlovac nazivali “gradom košarke”. Poradi toga što je “Željo” godinama igrao prvu jugoslavensku košarkašku ligu. Nakon osamostaljenja 1990. samo je jedno ljeto “plesao” karlovački košarkaški klub u najvišem rangu hrvatske košarke. Bilo je raznih pokušaja povratka u prvu ligu, pa i do toga da je Karlovac kratko vrijeme bio ekspozitura zagrebačke Cibone. Bio je to neslavan povratak loše odrađenog projekta pod sloganom “povratak košarkaša nakon 25 godina u prvu ligu”. Od tada muška košarka u našem malom gradu na osam obala praktički stagniraju, a vodstvo se brani da za veći iskorak (prvi HR-razred) nemaju novca. I u tome momčad trenera Branka – Brančule Bašovića solidno “pliva”, opstojnost i opravdanost ne napredovanja kluba vide u “tapkanju na mjestu”.
Samo najstariji poklonici košarke u gradu pamte kad je posljednji ženska košarka igrala najviši košarkaški rang u čijoj je ekipi uspješno nastupala i Vesna Gašparović, majka kasnije istaknutoga karlovačkog košarkaša Marija Gašparovića. Nakon nekog vremena razdružio se košarkaški klub na muški i ženski. Nakon konsolidacije ženska košarka u zadnje vrijeme pokazuje pozitivne znakove povrataka na “stare staze” slave, a što je zasluga dugoročnog i strpljivog rada svih igračica, trenera Vedrana Benića i nekolicine košarkaških entuzijasta među kojima se ističe agilna košarkaška djelatnica Kristina Peris.
Nedavno je Karlovac nakon nepunih 25 godina ostao bez rukometnog kluba koji se natjecao u elitnom društvu hrvatskih rukometaša. HRK Karlovac je ispao iz Premijer lige nakon 24 godine neprekidnog igranja. Kakva je budućnost prvoligaškog rukometa u gradu saznati će se vrlo brzo, već za godinu dana. Međutim, te 1992. godine kad je u RK Karlovačka pivovara okupljen sav kvalitetni igrački kadar Karlovca taj je klub zaigrao u 1. hrvatskoj ligi, a muški rukomet je doživio “renesansu”.
Nakon rata 1996. ponovno se pokrenuo rad RK Dubovac čiji su igrači prestali igrati jer ih je većina bila u Domovinskom ratu. Dubovački klub je do tada godinama bio baza rukometnog kadra u Karlovcu, ne samo muškog već i ženskog. S osipanjem muškog igračkog kadra ojačao je ženski pogon što je dovelo do “raspada vječnog braka” na muški i ženski RK Dubovac. Prije par godina se nažalost ugasio ŽRK Dubovac. Muški klub sa Dubovca danas igra drugi rang s nerealnim ambicijama ulaska u Premijer ligu.
Pored RK Dubovca još je i OK Karlovac imao žensku ekipu i mušku momčad pod patronatom jedne uprave. Muška momčad odbojkaškog kluba je sportska udruga s najdužim stažem u najvišem rangu natjecanja. Dakako, kad im se pribroje i natjecanje u prvoligaškom rangu ex Jugoslavije. Kao prvoligašima im se ženska ekipa nije mogla približiti – muškarci su godinama dominirali, a suprotno Karlovcu rastao je ženski odbojkaški klub u gradu na Mrežnici. U međuvremenu su se posložile neke stvari i Karlovcu se vratila ženska odbojka, s njom i ambicije koje danas nadilaze organizacijski i financijski vođenje takvog kluba, odnosno muške i ženske ekipe.
Kuglačice i kuglači Karlovca godinama su funkcionirali kao jedan klub. Otkako su se razdvojili na ŽKK Karlovac i KK Karlovac rezultati i jedne i druge ekipe zadovoljavaju kuglačke ambicije.
Sličnih primjera ima još, zasad dovoljno…