Vatreni su u Mađarskoj poraženi 1:2 pa Hrvatska nakon prva dva kola kvalifikacija za Euro 2020. godine ima tri boda osvojena pobjedom protiv Azerbajdžana 2:1 na Maksimiru.

Predsjednik HNS-a Davor Šuker je uoči budimpeštanskog dvoboja pozvao hrvatske političare i gospodarstvenike u posjet sjevernom susjedu da bi se uvjerili kako i koliko tamo rade za sport i sportaše. Procjenjuje se da su Mađari od 2010. investirali oko 5.8 milijardi dolara u sport i pripadajuće projekte. Ta su sredstva velike korporacije donirale sustavom poreznih olakšica. Od tog novca oko 900 milijuna dolara je otišlo u nogometne klubove, saveze i organizacije, a još 1.4 milijarde na izgradnju stadiona ili njihovo renoviranje. Izgradnja Groupama Arena na kojoj su Srebrni igrali s nasljednicima Lake konjice stajala je nešto više od 40 milijuna eura. Finiširaju se radovi na novom nacionalnom stadionu "Ferenc Puskas" kapaciteta 67.800 mjesta, a koštat će oko 600 milijuna eura.

Sadržaj se nastavlja...

U Mađarskoj se opravdano nadaju da će silna ulaganja u stadione i kampove probuditi njihov nogomet. Pedesetih godina prošlog stoljeća Mađari su bili 'strah i trepet' i u interkontinentalnim relacijama. Igrali finale SP-a 1938. u Francuskoj pa 1954. u Švicarskoj i to su dva fantastična srebra. S EP-a donijeli su broncu iz Španjolske 1964. dok su na olimpijskim igrama osvojili tri zlata (1952. Helsinki, 1964. Tokio, 1968. Ciudad Mexico) te srebro (1972. München) i broncu (1960. Rim). Kolijevka nogometa Engleska dobro ih je zapamtila 1953. kada su na Wembleyju svladali domaće 6:3. To je bio prvi lokalni poraz Godog Albiona nakon više od 50 godina. Od 1950. do 1954. mađarska nogometna reprezentacija je nanizala 33 susreta bez poraza. Na spomenuti World Cup 1954. Mađari su doputovali kao apsolutni favoriti, no u finalu su izgubili od SR Njemačke 2:3 unatoč vodstvu 2:0. Za mnoge je tadašnja njemačka pobjeda bila jedna od najvećih senzacija u povijesti svjetskih prvenstava. Prije toga u skupini su deklasirali tu istu Zapadnu Njemačku 8:3. Pobjeda 'Elfa' u finalu nazvana je čudom. O toj utakmici snimljen je film, pisane su knjige ...

Posljednjih godinu dana u Hrvatskoj je uvjerljivo najviše emocija izazivao sport. Krenulo je od ljetne euforije Zlatka Dalića i njegovih sjajnih nogometaša u Rusiji. Hrvatska je dobila i najboljeg nogometaša kontinenta i svijeta Luku Modrića. Nastavilo se osvajanjem teniskog Davisova kupa, a potom i Dinamovim proljećem u Europi. Opravdana je prethodnih 7-8 mjeseci teza da smo sportska sila. Štoviše – velesila. S pravom, jer uspjesima naših sportaša divi se cijeli svijet, pogotovo kada shvate u kakvim uvjetima većina naših asova raste, stasa, sazrijeva. Činjenica je da planetarni viceprvaci nemaju ni približno odgovarajući stadion (maksimirska ruina za gledatelje postaje opasna po život), svjetski teniski prvaci imaju Nacionalni teniski centar koji prokišnjava itd ...

No, to su najmanji problemi našeg sporta.

Na žalost, uspjesi nogometaša i tenisača su jedno, a stvarno stanje hrvatskog sporta nešto sasvim drugo. Mnogi naši klubovi jedva spajaju kraj s krajem jer novca privatnih poduzeća sve je manje, a pomoć države sve je tanja. To pokazuju egzaktne brojke. Prema podacima Hrvatska za sport izdvaja najmanje od svih država članica EU. Za namjene sporta i rekreacije troši 0,07 posto BDP-a. Rekorderi po pitanju ulaganja u sport i rekreaciju su Mađari s 1,12 posto BDP-a, što znači da ulažu otprilike 17 puta više od Hrvata.

Problem je što nam se zbog nedostatka novca urušava cijeli sportski sustav, osobito u kolektivnim sportovima. Za to je značajnim dijelom kriva i država jer tvrtkama koje žele financijski pomagati sportu ne daje nikakve olakšice, za razliku od prakse u gotovo svim europskim državama. Negdašnji europski prvaci KK Cibona, KK Split, OK Mladost su na koljenima, a trend se neumitno nastavlja izostanu li spasonosne promjene.

Sve što se u sportu događa na državnoj razini zakonom spojenih posuda preslikava se na niže instance, na županije i gradove. Dakako da od toga ne može pobjeći niti Karlovac s ambicioznim ali siromašnim sportskim okruženjem.

Zar nam se uistinu piše samo i jedino crno…?