Uskrsno vrijeme idealno je poslužilo za temu ove kolumne - vjera i sport. Zašto? Vjera ima vrlo važnu ulogu u životu mnogih pojedinaca te stoga u nekoliko posljednjih desetljeća postaje sve češće predmetom istraživanja. U društvenim istraživanjima vjera se najčešće definira kao snaga religijskih vjerovanja ili kao intrinzična religioznost.

Valja podsjetiti i da je za Pierrea de Coubertina, oca olimpijskoga pokreta, olimpizam je bio „laička religija“, što se još uvijek očituje u „visokom stupnju ritualizacija ceremonija“ otvaranja i zatvaranja Igara i dodjele nagrada, a nekada se očitovalo i u povezivanju s drugim umjetnostima. Premda „sport više ne teži da bude religija“, ipak „još je uvijek živa opasnost da ga se instrumentalizira u ideološke svrhe“.

Sadržaj se nastavlja...

Nekoliko primjera

Nakon teške sportske ozljede 2013. godine hrvatsku atletičarku Blanku Vlašić je zahvatila i depresija. U to vrijeme javio joj se jedan prijatelj rekavši da je na Poljudu zapalio svijeću i pomolio se za nju svetom Anti. Nakon osvajanja brončanog odličja na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru, Blanka je hodočastila u Mariju Bistricu gdje je 10. rujna održala katehezu za 1500 mladih i pritom poklonila svoje brončano odličje svetištu Majke Božje Bistričke.

„Kada sam u Riju osvojila medalju, bila sam samo mrvica, a Bog je od te mrvice uspio napraviti brončanu medalju. Pokazao mi je kakva moram biti uvijek. Kako bi on od mene svaki dan napravio pobjednicu. I taj pobjednik nije pobjednik kojem se plješće, to je pobjednik iz one priče kojem se pomaže, koji sluša, koji ljubi drugoga, samo što je beskrajno bio ljubljen od Boga“, rekla je jednom prilikom Blanka.

Osim Blanke Vlašić, rukometnog trenera Željka Babića i izbornika srebrnih nogometaša sa SP-a u Rusiji Zlatka Dalića, koji su u duhovnosti otišli najdalje, od poznatih i velikih naših bivših i sadašnjih sportaša vjernici su i Damir Škaro, Dario Šimić, Stipe Pletikosa, Luka Modrić, Mateo Kovačić, Ivica Kostelić, Marin Čilić, Sandra Perković, Iva Radoš, Stipe Žunić, Josip Glasnović, Gordan Kožulj, Tamara Boroš, Filip Ude, Mario Ančić ...

U prvom crkvenom dokumentu o sportu „Crkva i kršćanstvo u športu“ nema dvojbe oko sljedećega: „Sport u današnjem smislu riječi plod je modernoga doba i toga je modernoga doba postao perjanicom. Danas se sport stubokom mijenja i podnosi snažne pritiske za promjenom. Nada je da će sport znati upravljati promjenom, a ne jednostavno ju podnositi, otkrivajući i postojano se držeći načela koja su tako draga i antičkomu i modernomu sportu; da bude iskustvo odgoja i promicanja ljudskoga bića“, piše u tom dokumentu.

Samo tri tjedna prije početka jednoga od najvećih sportskih spektakala, Svjetskoga nogometnoga prvenstva u Rusiji, Dikasterij za laike, obitelj i život objavio je dokument o pogledu Svete Stolice i Crkve na sport, pod naslovom „Dati najbolje od sebe“. Kaže se da je riječ o „dokumentu o kršćanskoj perspektivi sporta i ljudske osobe“. Drugim riječima, složena stvarnost suvremenoga sporta, koji je dio šire cjeline, odnosno suvremenoga načina življenja, ne promatra se samo kao civilizacijska i antropološka činjenica, nego i kao mogućnost za promicanje ljudske osobe, a time i boljega društva, zbog čega je svijet sporta također područje pastorala Crkve.

Sustavni crkveni dokument o sportu

U sažetku tog dokumenta kaže se da su prikazane u ovom radu u istraživanjima često korištene mjere vjere; poput upitnika snage religijske vjere Sv. Klara, autora Plantea i Boccaccinija te upitnika religijskog indeksa Sveučilišta Duke, autora Koeniga i Büssinga. "Zbog višestruke kulturalnosti zapadnih društava u kojima su nastali ti su upitnici najčešće konstruirani za mjerenje vjere u osoba koje mogu pripadati, kako različitim denominacijama unutar jedne religije, tako i različitim religijama. Prikazani su i osnovni nalazi o utvrđenim relacijama između mjera religioznosti i različitih psihologijskih konstrukta u općoj populaciji, i u nekim populacijama. Posebice u populacijama sportaša i mladih. Primjerice, utvrđena je pozitivna povezanost između snage religioznosti i samopoštovanja ispitanika, kao i između snage religioznosti s percipiranim suočavanjem, s nadom i s optimizmom kao mjerama pozitivne psihologije. Predstavljeni su i rezultati različitih istraživanja vjere provedenih u hrvatskom društvu. Predložene su smjernice, kao i mogući istraživački problemi za provedbu budućih istraživanja." (Izvor: Glas Koncila. Autor Darko Grden. 7. srpnja 2018.).