KOLUMNE / 7 DANA NA 4 RIJEKE

7 DANA NA 4 RIJEKE: Karlovački rukomet - između nade i iluzije

7 DANA NA 4 RIJEKE: Karlovački rukomet - između nade i iluzije

Ovog vikenda kreće Prva hrvatska rukometna liga - Jug u kojoj igrači HRKKarlovca u 1. kolu u dvorani kraj Korane u subotu 29. rujna od 18 sati dočekuju RK Senj, momčad iz čijih je redova 2012. godine ondašnjem premijerligaškom karlovačkom klubu pristupio Ogulinac Luka Cindrić. Premijerne sezone u dresu Karlovca na 33 utakmice postigao je 243 pogotka, od čega 38 iz sedmeraca, i bio najbolji strijelac Premijer lige. U drugoj sezoni je u 15 utakmica 131 puta bio precizan, 31 sa 7 metara. Siječnja 2014. preselio je u makedonski Metalurg, potom u Vardar.

Pomalo iznenađujuće bilo je što Cindrić iz Ogulina odlazi u RK Senj umjesto odmah u Karlovac?!

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Do punoljetnosti Cindrić je aktivno i dakako uspješno igrao nogomet za NK Ogulin i NK Karlovac, a prethodno, sa 14, odbio je pozivnicu zagrebačkog Dinama.

Posrijedi je sasvim poseban rukometaš kojem svojedobno nitko nije predviđao veliku karijeru jer je tobože prenizak (182 cm) za tzv. vanjskoga. Danas ima 4-godišnji ugovor s Barcelonom, najboljim rukometnim klubom svih vremena s 9 naslova prvaka Europe, kamo je stigao iz poljskog Kielca. U povijesti dotične Barce, eri dugoj sedam i pol desetljeća, crveno-plavi dres nosila su i petorica Hrvata – Patrik Ćavar (1997. - 2011.), Davor Dominiković (2004. – 2006.), Igor Vori (2005. – 2007.), Venio Losert (2006. – 2009.) i Marko Kopljar (2015. – 2016.).

LIDER LUKA

Naš omiljeni županijski susjed i dragocjeni državni reprezentant Luka Cindrić na predstavljanju po dolasku u katalonski klub izjavio je kako želi biti lider. On to svakako može.

Cindrić je ekstra talentiran, kapacitet kakvih je malo, i bilo bi pravo čudo da je ostao u Karlovcu. Međutim, nedavno je HRK Karlovac napustilo nekoliko igrača niti približne kvalitete. Otišli su u klubove za koje se baš i ne bi moglo ustvrditi da su kadrovski bolji od Karlovca. Bolje organizirani vjerojatno jesu.

Evo registrirane seniorske momčadi Karlovca za sezonu 2019./2020.: Ivan Bačić (rođen 1992.), Filip Begić (1998.), Karlo Capan (1997.), Mateo Crnković (1996.), Juro Čakarić (2000.), Luka Baršić (2003.), Filip Domjančić (2000.), Marin Cindrić (2000.), Ivica Frketić (1991.), Antonio Glumac (1991.), Bruno Horvat (2001.), Leon Hrvojević (2000.), Mihael Janjanin (2000.), Matija Jurčević (2000.), Dino Lemić (2003.), Jakov Makarun (2000.), Patrik Mrljak (1999.), Mateo Radočaj (1998.), Fran Bosiljevac (2002.), Dario Magdić (2002.), Sandro Boka (2002), Luka Busak (2002), Ivor Hreljac (1994), Fran Bajac (2002), Robert Ribić (2002.). Trenerica je Tatjana Rašić.

S tako mladim i neiskusnim dečkima uglavnom kadetsko-juniorskog uzrasta i prosjekom od oko 19 godina Karlovac se sigurno neće, kao prošle godine, nadmetati za naslov i prvaka Prve HRL - Jug. Moguće je i da bude u krugu onih koji će se boriti za o(p)stanak u tom društvu. To bi moglo poljuljati motiv ionako prorijeđenom sastavu, što je slutnja koja zabrinjava.

SAN (NE)BUDNIH

Na pripremama su Karlovčani igrali prijateljske utakmica te nastupili na turniru u Križevcima. Ako je suditi po rezultatima tih provjera, san o brzom povratku u Premijer ligu u aktualnim okolnostima ostat će nedosanjan. Hoće li se sve svesti na nerealnu ambiciju pojedinaca i definitivno postati iluzija?

Doima se da su oštećeni igrači koji žele u najviši rang nacionalnog rukometa, i navijači koji neprestano žive u nadi bez pokrića…

S druge pak strane, kad bi se posrećilo pa na stjecanje nužne prakse nadovezale solidne igre, ta oslabljena momčad mogla bi za godinu-dvije vratiti ugled karlovačkom rukometu. Koji je građen godinama, a unatrag dvije sezone izgubljen poradi nemarnog Upravnog odbora za kojeg se ne zna postoji li uopće i stoga je najveći problem. Na sve to zatvorenim očima ne bi smjeli gledati iz Karlovačke športske zajednice niti iz političkih struktura Grada i Županije. Barem zbog činjenice da je rukomet prethodna tri desetljeća bio najistaknutiji predstavnik popularnog kolektivnog sporta.

Napokon, ne čudi što je Luka Cindrić otišao iz Karlovca i što ga u tome nitko nije mogao spriječiti da je i htio; čudi što Karlovac ne može, ne zna ili ne želi zadržati perspektivne igrače pa se prometnuo u poligon s kojega se pojačavaju drugi.

Izdvojeno


Reci što misliš!