KOLUMNE / 7 DANA NA 4 RIJEKE

7 DANA NA 4 RIJEKE: Break lopta karlovačkog tenisa

7 DANA NA 4 RIJEKE: Break lopta karlovačkog tenisa

Nakon gotovo desetljeća i pol, dugih i predugih, karlovački tenisači dobili novog predsjednika i time pobijedili posljedice, ali ne i uzroke nestanka s teniske karte Hrvatske.

Velika većina bivših tenisača i ostalih zaljubljenika u malu žutu lopticu grada na četiri rijeke kao da su u zadnjih 14 godina jednostavno nestali, ili spavali klasičnim zimskim snom. Svatko od njih sve je rjeđe bio na ponajljepšim hrvatskim terenima, zaobilazeći stogodišnji Vrbanićev perivoj, a potom bi postao nevidljiv… dok ne bi definitivno nestao. Bilo je bitno kretati se velikim lukom oko nekad omiljenog okupljališta. Razlozi su, naravno, različiti. Netko se nije mogao miriti s nepovratno izgubljenim natjecateljskim karakterom kluba, netko s čelnicima specifičnih stilova i metoda, netko sa sportskom (ne)kulturom u i oko klupskog kafića ... Gotovo svi s ravnodušnošću i apatijom ozračja koje je preuzelo klub i svelo članstvo na šačicu zanesenjaka s plaćenom članarinom. A taj klub stvarno je bio velik i u razmjerima bivše države.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Ukratko, nepodnošljivo teško bilo je gledati kako propadaju vrijednosti dotičnog stogodišnjaka koji je pokraj Korane stvorio generacije ne samo dobrih nego vrhunskih reprezentativaca, ljudi s karakterom i akademskih građana. Intrigiralo je pitanje „Zašto u takvim situacijama ljudi šute?“ Njihov odgovor uvijek je bio isti, svodeći se na definiciju da se teško boriti s neznanjem i neradom jer pametan razumije samo jezik pametnoga. Drugi je dakako drukčiji i stvara buku u komunikacijskom kanalu: svi pričaju, svi sve znaju, nitko ne radi i ne sluša, a rezultat je apokaliptičan.

Da su stvari, bića i pojave u TK Karlovac daleko i od normalnih, kamoli idiličnih, evidentno je niz godina. Klub koji nema pomladak nema ni budućnost. Klub koji ne može skupiti niti jednu postavu u bilo kojoj kategoriji a da je sastavljena od vlastitih igrača, nije jer ne može biti ni uspješan, ni slučajno. Klub koji nije tu radi karlovačke djece, nikako nije normalan. Zvuči vrlo jednostavno.

Evo i pitanja za milijun kuna: kako je moguće da klub tako zapažene, trofejne prošlosti kakvih je malo na ovom prostoru, poznat i nadaleko izvan granica Lijepe naše, dođe na prosjački štap, štoviše i u slijepu ulicu. Pitate li one iznutra, reakcija je standardna: teška su vremena, nema se, djeca nisu zainteresirana, velika je konkurencija i slično. Laž, laž na kvadrat plus čista demagogija. Formula uspjeha je oduvijek ista te podrazumijeva rad, rad i samo rad! E pa, gospodo, tko vam je kriv što ne znate, ili niste htjeli? Zbog toga ste danas tu gdje jeste.

Bez da se ikoga reklamira podsjećamo da jedan teniski zaljubljenik, izvan kluba i s periferije grada, čak i bez formalne teniske naobrazbe, u svojoj školi okupio više polaznika nego jedini teniski klub u gradu. Kako TO objasniti? Svi se razveselimo kao malo dijete sladoledu kad i ako spazimo neko karlovačko ime na nekoj rang-listi, logički bliže donjem no gornjem dijelu. Još jedno nagradni zadatak mogao bi biti: nabroj'te trojicu sugrađana koji znaju imena barem dvojice karlovačkih seniorskih prvotimaca. Ovaj novinar ne zna niti jednog. Pa zašto se onda natjecati u najelitnijem razredu kad to ne čine naši igrači i naš pomladak, koja je svrha takvog natjecanja?!

I kada napokon shvatite da ne možete zaraditi milijune pronalaskom pravih odgovora, postane vam jasno zašto su glavne klupske teme svedene na trivijalnosti tipa „gdje tko parkira“, „tko ima pravo pušiti u klupskom ionako sportskom kafiću“, „čiji je prioritet kod biranja programa na TV-u u jedinoj zajedničkoj prostoriji“. I dok god bude tako neizbježni su mali privatni ratovi, stoga se ništa neće značajno promijeniti. Zato jer se bavite posljedicom, a ne uzrokom!

Ne trebaš biti Zaratustra da bi vidio da je Car gol. I nije bivši predsjednik kriv što ima takvo prezime. U klubu odavno nije mrak, naime, u klubu je pomrčina…

Da je sazrelo vrijeme za promjene vidljivo je i iz činjenice da se mala gerilska oporba usudila drznuti, probuditi se i uzeti stvar u svoje ruke. Spavači su imali jedan cilj i jednog kandidata, bilo im je važno da nema protivnika. Time su pokazali da su hrabri i ozbiljni, ne onakvi kakvima ih se doživljavalo. Da li je novi predsjednik Tomislav Poljak dobro rješenje? Nije - novi predsjednik je odlično rješenje! Dolazi iz ugledne dugoreške obitelji. Cijeli život je u tenisu. Bivši fenomenalan igrač, akademski obrazovan, teniski stručan. Uostalom, za egzistenciju zarađuje tenisom budući da je prvi operativac našeg najvećeg ATP turnira u Umagu. Okružio se svojim ljudima, predstavio nedvosmislen plan pun konkretnosti potvrđujući da ima sve - mladost, energiju, znanje i volju. Da li će to biti dovoljno barem za novo rođenje tenisa u Karlovcu, ako ne i za radikalan zaokret? Pokazat će vrijeme, koje je tradicionalno najbolji sudac. U jednome, međutim, ne smije pogriješiti niti upasti u zamku; ne bi se smio riješiti usluga svih koji klubu žele dobro, onih s vizijom, onih s htijenjem i iskustvom. Svakako i onih s novcem.

S druge strane, bezuvjetno mora iskristalizirati odnos, status prvog klupskog stručnjaka koji je apsolutno stručan, no prema mišljenju nekih i previše inertan i premalo učinkovit. Za nekoga tko je na plaći poreznih obveznika očekuje se da uskladi klupske s izborničkim obvezama. Ne na teret/štetu prvih, već tako da ozbiljno prione poslu i stvori novi zlatni naraštaj karlovačkih mušketira pa se kvalitetnim radom oduži svima koji odvajaju za njegovu plaću, iz svojih plaća. Za njegovu i svoju, za našu djecu. Od tajnika se pak očekuje da ne dopusti opetovane anonimne prijave. Od svih članova da upravo sada pomognu u granicama svojih mogućnosti i pokažu kako se istinski voli svoj klub.

S obzirom na to da je bivšem predsjedniku uručena razrješnica i time značajno smanjen manevarski prostor za slučaj možebitnih repova, novi čelni ljudi kluba moraju biti svjesni da, ako žele novi teniski val uz Koranu, moraju temeljito počistiti najprije u vlastitom dvorištu. Razlučiti da li se sa starim snagama može i smije u nove pobjede jer nakon svake plime kad-tad naiđe oseka, a za njom i puno veća šteta. Uvjerili smo se u to tijekom prethodnih 14 godina u Vrbanićevom perivoju.


Reci što misliš!