Čobanac, grah, fileki, vinski gulaš, zelje na varivo, pa vratina na lički, u umaku, na lovački, u kotlovini… samo je mali dio jela a koja se za gablec mogu pojesti u Restoranu Vami u karlovačkoj gradskoj četvrti Luščić. Po svoj prilici najmaštovitiji i najraznovrsniji gablec restoran u Karlovcu nema što povremeno ne nudi u ovom popularnom formatu za koji su dovoljni prazan želudac i radno odijelo na umornom tijelu.
Gastro špijun nebrojeno je puta jeo u Amiju, Vamijevom prethodniku na lokaciji nekadašnjeg “Miloša” u koju je sada uselila čevabdžinica “Behar”. Sada se “mandža” u Luščiću, na mjestu gdje je dugogodišnji kvartovski dućan prednost ustupio lokalu u kojem se dobro jede za male pare.
Vami se definitivno profilirao kao restoran za gablece, no bogata je i ponuda a la carte. Oni gosti koji su možda na ovo mjesto poveli, ne gladnog kolegu s posla, nego djevojku, ženu ili cijelu obitelj sigurno su se već više puta začudili da na ploči školskih gabarita mogu pronaći nešto primamljivo s liste gableca ili kompletnih ručkova, te da uopće ne moraju listati jelovnik.
Chimichangas, piletina, pivo…
Za našeg posjeta bilo je slično, kredom ispisano, piše gableci – čobanac, fileki, musaka i svinjsko pečenje s pireom, sve po 26 ili 27 kuna. Odmah pored meni je za kompletan ručak u dva slijeda s prilogom. Predjelo je krem juha od gljiva, a glavno jelo svinjski naravni s rižom plus salata, ili pak više “light” mesna verzija – pileći miks s pommes fritesom, a uz sve idu po pola fine lepinje i nezaobilazan luk i ajvar. Ručak meniji poslužuju se naravno u vrijeme ručka – od 13 sati.
Kako su Vamijevi gableci već isprobana stvar, u našoj gastro špijunaži odlučili smo se za biranje s jelovnika. Izbor je pao na pileći file s roštilja a prilog povrće sa žara, chimichangas s junetinom i zagrebački odrezak u inačici s piletinom. U oba slučaja prilozi su bili pekarski krumpir a pala je i jedna miješana salatica. Ovaj bi zadnji izbor, mislim pileći zagrebački, sigurno bio drugačiji da odmah nije uslijedilo malo razočaranje. Naime, od “ribljih” jela (nije bio petak) bilo je samo liganja, ali ne i pastrve koja je u ponudi petkom. Sad kad je kvalitetna pastrva svakodnevno više nego dostupna u svim ribarnicama pa i trgovačkim centrima, da nema niti jedne ribe na izboru gotovo je nedopustivo, pa čak i kad se radi o ovakvom profilu restorana.
Pekarski krumpir mlak i gumen?!
No krenimo s onim čega ima… Dakle, grilani pileći file i povrće sa žara. Tri solidna odreska fino su popunila tanjur kao i solidna količina povrća. Mekano i sočno meso ispečeno je taman kako treba, da bude pečeno a opet ne presuho što je kod pilećeg filea posebno bitno. Uz ovo jelo se servira i pola lepinjice, no ovog puta bilo je svega dovoljno i bez dodatne doze ugljikohidrata ma koliko god ona bila dobra za pomočkat tragove na tanjuru. Salata je servirana u maloj posudici, a u miksu su par listova zelene salate, paradajza, narezanih svježih krastavaca i svježe ribano zelje. Sve regularno, ali baš samo to.
Vamijev chimichangas u junećoj inačici čine sitno rezani (ali ne presitni), rezanci junećeg šnicla, termički obrađeni prvo u woku ili tavici s miksom povrća kakvi se mogu zamrznuti kupiti bilo gdje. Sve je to, uz nezaobilazni bijeli umak sfrkano u dvije tortilje, pa ugurano u keramičku posudicu, posipano naribanim sirom i zapečeno u pećnici. Gladi unatoč prvi zalogaj može biti opasan, jer “bura pod nosom” nije dovoljna da ohladi tako nešto prokleto vrelo. U to se, na žalost, uvjerio i autor ove gastro recenzije. Za to naravno nije kriv kuhar, nego jedna prilično loša ljudska osobina. No idemo dalje. Okus junetine je odličan, baš kakav treba biti jer meso nije ubijeno začinima, nije preslano, a kompletno je jelo začinski odlično izbalansirano tako da sve čini jednu ukusnu cjelinu. Meksičko jelo teško da može proći bez dodatne ljutine, a ovdje se na tome ne štedi. Pravi je gušt kad konobar donese oriđiđi Tabasco, a ne neki jeftini umak iz Lidla koji košta dve kune. Porcija je, kao i glad, bila velika pa narudžba pekarskog krumpira pride nije bila potrebna uz chimichange. Ispostavilo se da ga ne treba naručivati niti uz druga jela.
Jednostavno je nejasno da netko može poslužiti mlak, gotovo već gumirani pekarski krumpir. U njemu je špek u tragovima, prepečenog luka uopće nema a poželjne hrskavosti, jooj… no dobro, ovo je stvar koja se može popraviti odmah, već s drugom narudžbom. Samo treba pogoditi tajming: Ako netko naruči kompliciranije jelo i krumpir kao prilog, ne treba ga staviti peći u isto vrijeme jer će biti gotov bar 15 minuta prije, te na stol doći hladan, a zna se što jedino treba biti hladno na njemu a da to nije hladetina.
Zagrebački k’o cjepanica!
Pileći zagrebački na prvi pogled izgleda ko manja cjepanica, poh naoko siromašan ali se ispostavilo da je ukusan. Prvi potez nožem i preko prešane šunke razlio se sir kao mikro vodopad, to je to što se traži. Nema goreg kod ovog jela, bez obzira bila u pitanja piletina ili neko drugo meso, kad se pojede već pola a od sira ni “s”. Vidi se da se tu ne štedi na siru što je svakako za pohvalu kao i činjenica da meso nimalo nije presušeno, odlično pečeno unatoč tome da je “fi” Vamijevog zagrebačkog u promjeru kao kanalizacijska cijev. Dobro nije baš za neku usporedbu, no dobro. Odličan zagrebački i ponovo loš izbor priloga – pekarski za zaborav.
Iako ovog puta namjerno nije u fokusu bio roštilj, valja ga spomenuti jer je po njemu Vami već poznat. Istina, nije to vrhunska kvaliteta, ali je više nego zadovoljavajuća ako se uzme u omjer s cijenom. Meso je tu svježe, posebno su dobre pečenice i za gurmane koji vole ljutu hranu – uštipci. Vratina je nezaobilazan dio svih gableca, a ponekad je u njihovom meniju i pljeskavica, bilo obična ili punjena. Deserti kod Vamija nisu baš neki adut a jedini koji se može dobiti su palačinke. Tako jednostavno a dobro, mogle bi se jesti i bez nutele ili pekmeza. Odlično, k’o da ih je pekla bakica, ali je zaboravila kupiti mineralnu.
Nekoliko riječi i o ponudi pića. Laško svijetlo točeno za 12 kuna može biti dobar izbor, prava je šteta da na točioniku nema tamnog. Vami ima jedanaest vrsta piva u ponudi u bocama (tu ne ubrajamo bezalkoholno) no gotovo cijela ponuda oslonjena je Karlovačko (regular, Retro, Rezano, crno), te još par piva iz portfelja Heinekena (Amstel, Krušovice, Edelweis i logično Heineken), a tu su Ožujsko i Nikšićko. Dobar je izbor nešto novo od Laškog a to je njihova IPA, u kojoj se čak malo osjeti i hmelj. Bezalkoholna pića – standard, jaka alkoholna pića – domaće je domaće + balić, jeger i J. Walker, dok su vina u bocama, odnosno nema rinfuze. Uz Kutjevo i Đakovo tu su i vinske uzdanice iz Karlovačke županije – Vrbaneki.
Gastro špijun
HRANA 3/5
PIĆE 3/5
AMBIJENT 3/5
POSLUGA 4/5
ODNOS CIJENE I KVALITETE 5/5