Pogled na mutnu i visoku rijeku Kupu koja oplakuje Gazu teško se može očekivati u ovo doba godine, no tako je to u poplavljenom Karlovcu. No čak je i taj prizor uz odličnu viljamovku i šljivu OPG-a Perković dobio neki ljepši filter.
Da, gastro špijun konačno je protegao noge na lijevu obalu Kupe u Karlovcu i zasjeo u Restoran Kupa, podosta hvaljen od gostiju na Google-u i nešto manje na Trip Advisoru. No hvalili ga ili kudili, ovo je mjesto definitivno jedno od slabije poznatih gastro destinacija u gradu na četiri rijeke. Minimalistički uređen smješten je u zgradi koja izgleda kao salon automobila (što je prije i bio), pa ne treba previše riječi na to trošiti. Bitno je da je sve čisto i uredno.
Hladna predjela su i ovdje kao i u većini karlovačkih restorana prisutna na meniju, no rezanje kulena i sira s krastavcima i maslinama baš i ne treba smatrati nekakvim gastro izazovom pa smo to ovog puta preskočili. Topla predjela su ipak, ako se dobro odrade, neki pokazatelj koliko restoran drži do svojih gostiju. I… zaključak je da “Kupa” ima taj nivo jer nudi domaću paradajz, govedsku i juhu od gljiva. Mazohizam te vrste da probam tri juhe odjednom čak ni ja baš ne preferiram, pa sam se odlučio, kao i ostatak ekipe, za juhu od gljiva. U meniju piše, ručno rezani friški šampinjoni. To se definitivno i osjeti u juhi koja je toliko gusta da bi lagano reducirana mogla poslužiti i kao umak od gljiva. No dobro, stvarno fino i bez većih zamjerki, jedino što nije servirana u tanjuru nego u šalici za bijelu kavu. No dobro.
“Porcijaš” i teleći naravni
Da je Kupa u Karlovcu normalna rijeka i da Karlovčani konačno shvate da mogu živjeti sa svojim rijekama i na njima, Restoran Kupa bi imao izdvojeni pogon na splavi 24 metra od matičnog mjesta. Tada bi vjerojatno na meniju bila i prava riječna riba, možda poneki smuđ, šaran a bogami i kečiga. No nažalost ljubitelji ribe i ovdje u al a carte ponudi mogu birati samo ono standardno – pastrvu, brancin i oradu iz uzgoja.
O pastrvi na žaru koja se našla na našem stolu ne treba trošiti previše riječi. “porcijaš” od 300 grama školski dobro ispečen, riba nije presuha već taman kako treba. Uz dobro polijevanje maslinovim uljem i francuskim Shirazom koji se toči na čaše, odličan izbor za svaki dan, a ne samo za petak. Mala zamjerka ide prilogu – standarnoj blitvi s krumpirom. Naime, krumpir je u ovom slučaju bio malčice ipak presoljen.
Teleći naravni odrezak i pritom još na lovački apsolutno je nešto preporučljivo, ali ipak za manje istančano nepce. Ne izuva iz cipela no svakako fenomenalno sjeda na prazan želudac. Iako dosta tanak i pretučen, još uvijek je tu fini okus teletine. U umaku dominiraju gljive sitno izrezane, nema natruha brusnica ili nekih slatkih plodova koji bi tu, sigurni smo, trebali biti i vidljivi. Nisu, ali se osjete, pa nećemo baš tražiti dlaku u jajetu. Odrezak je fin, ali tu i tamo još ponegdje žilav. Bez obzira što se radi o teletini koja je po defaultu mekše meso, i ovdje držanje u marinadi ne bi škodilo. Porcija je velika i dostatna, jedino je možda cijena za ovo glavno jelo malo prevelika – 70 kuna bez priloga. U našem slučaju prilog je bio seljački krumpir. Pečen u kori, rezan s povrćem na žaru. Zanimljiva i fina kombinacija (15 kuna).
Ručno rezani “pekarski”
Restoran “Kupa” diči se svojim roštiljem i izgleda da ima za to dobar razlog. U ponudi od standardnih ćevapa, ražnjića, pilećeg filea, miješanog mesa i ostalih kombinacija plata za dvije, tri ili četiri osobe, naš izbor je pao na punjenu pljeskavicu. Čak i ne onu gurmansku s ljutim štihom nego običnu punjenu – sa šunkom i sirom. Odabir se pokazao pravim pogotkom jer nema onog kojem srce neće zaigrati kad pred njega na tanjuru stigne pljeskavica debela skoro pet centimetara. Onda i nema previše razgovora, a dok se sir prelijeva iz srca pljeske dobro dođe domaća lepinja koja je također sastavni dio ovog menija. U “Kupi” stiže izrezana na manje komade na posebnom pladnju, savršeno za pokupit sve što se nađe na tanjuru. Lepinja nije premasna, stigla je mekana i još pomalo mlaka, takva kakva se i treba servirati gostima.
Iako nam je konobar za prilog odmah preporučio ručno rezani pommes frites, odluka je pala na stari dobri “pekarski”. I ovaj je krumpir kao prilog dobar, nije bio godinama u škrinji, a ne štedi se i na špeku. Taman prepržen kako treba sljubljuje se s kriškama krumpira među kojima je i bilo onih pretankih, pa zbog toga i prepečenih. No to je normalno kad se reže ručno, a ne samo istrese iz zaleđene vreće u fritezu.
Pizza za desert
Ovaj restorančić nudi deserte, uglavnom palačinke koje su i najomiljeniji desert prosječnog Karlovčanina. Pekmez, čokolada i šumsko voće sa sladoledom su na izboru, no mi smo se ovog puta odlučili na drugačiji završetak obilnog ručka. Pizza Kupa je “pizza kuće” a preporuku je dao sam konobar. Pizza u Kupi je hvaljena i na društvenim mrežama pa se valjalo uvjeriti u to. Istina, iz krušne peći ovdje izlazi odlična pizza, u “kupskoj” varijanti na fino tijesto zapečeno sa sirom, šunkom i umakom od rajčice ide pristojna hrpa naknadno stavljenog pršuta čiju slanost smiruje vrhnja. Jedino se čini da komadima zelene paprike tu baš i nije mjesto, no dobro…
Dobro je što se “Kupa” nije prodala inudstrijskim pivovarama za ekskluzivu pa se tu čak može popiti i pristojno pivce. Uz standardnu Karlovačku i Žuju nađe se tu i ponešto od Medvedgrada i Paulanera. Zamjerka je dakako što nema barem još poneko zanatsko pivo iz hrvatskih nezavisnih pivovara jer to gosti, posebno strani, jako cijene no to se lako da i ispraviti. Što se tiče vinske karte, spomenuli smo francuski Shiraz iz butelje koji se može dobiti na čaše. Tu su standarne graševine i ono što ide za gemištarenje, no to je svakako nešto što u ovim podnebljima u vinskoj karti jednostavno mora biti i točka.
Sve u svemu, posjet “Kupi” svakako je za preporuku, možda ipak kad pogled na rijeku bude malo svjetliji od ovog kakvog je ovog puta imao gastro špijun. Još da doživimo da Karlovac dobije nešto i na vodi, kakav riblji restoran na splavi, onda bi se tek moglo reći da su se Karlovčani vratili na svoje rijeke. Jer gdje se jede, tamo se i živi…
Gastro špijun
HRANA 3,5/5
PIĆE 4/5
AMBIJENT 3/5
POSLUGA 5/5
ODNOS CIJENE I KVALITETE 4/5