Koliko je KABA dala Hanželu, a koliko Hanžel HDZ-u? Pod kojim uvjetima je kupio Žitnu, a kako je došao do Hotela Korana? Koliko će Hanžel u dubinu kopati temelje, a koliko u visinu zidati zid na Korani? Ne zanima to ekipu Gastro špijuna. Kakav je Hanžel u kuhinji? E, to je pitanje svih pitanja!
Pod kobrinim okom
Šalu na stranu, a s njome i sva pitanja koja su zaokupljala javnost posljednjih dana, mjeseci i godina, a vežu se na afere poznatog i imućnog poduzetnika Nikole Hanžela. Odlučili smo, dakle, provjeriti što nudi “Lana Korana”, restoran smješten na jednoj od najljepših lokacija u Karlovcu (kojemu atraktivnost donekle ubija famozni plastični zoološki vrt), trudeći se pri dolasku da ne gledamo u oči francuskom buldogu koji prati svaki naš korak s “branič kule”.
I interijer je stvar ukusa, no dojma smo da je uređenje lokala u pubovskom štihu koštao kao
svetog Petra kajgana, poglavito zbog masivnog šanka, stolova i stolica te kožnih naslonjača. Pub, kao i sve ostalo što ima dobar ukus,/okus čine detalji, ovdje su se oni pogubili negdje između salonskih lustera i akvarija u kojemu bi se komotno mogao probrćkati trometarski som iz ustanove s druge obale Korane. Terasa je ogromna, fontana se dobro uklapa iako vam u tanjur iz nje neprastano izviruje opaka kobra, što se pak ne može reći za zelenu živicu na obali, koja zaklanja pogled na slap, koji bi trebao biti poanta cijele te priče.
Posvetimo se sada meniju. On je fastfudovski jednostavan i na papiru izgleda dobro. Dakle, nije natrpan sa stotinu jela, pa da onda u škrinji fali pola namirnica. Osim hladne plate pod predjela su stavili pileća krilca s medom i chilijem i mini hamburgere (u toj su kategoriji i nuggetsi te omlet sa sirom), no oni količinom i kvalitetom zadovoljavaju kategoriju glavnog jela.
Ljeto, Korana, kupanje – bez točenog piva?!
Juhe su možda i nepotrebne, ali tu su, od vrganja i rajčice. Kao što rekosmo, za glavno možete birati između deset jela, među njima je i vegeterijanski tanjur. Nema puno filozofije, ćevapi, pljeskavica, piletina, burger, carsko, fish&chips… a onda i isto toliko vrsta pizza. Cijene? Eh, tu nema jednoznačnog odgovora, mogli bi reći da su prosječne, no one se uvijek moraju mjeriti u odnosu na ono što za kune dobijete zauzvrat. Evo što smo mi dobili za naše: tri mini burgera, fish&chips, pileća krilca, a za desert pizzu kuće.
Valja reći da je ponuda piva također prosječna, ali za jedan (uvjetno rečeno) pub, ona je loša, pogotovo što nemaju točeno pivo, a ne planiraju ga ni imati. Kafić na obali, ljeto, kupanje?! Da, to je tragično saznanje.
Hrana? Krenimo redom – mini burgeri. Unutra iznenađujuće dobri, sadržajni i bogati okusom, pljeskavica taman dobro pečena, a s njom se savršeno sljubljuje prepečena slanina koja daje potrebni “smoke touch”. A onda jedan gadan “fail” – peciva u kojima su nam posluženi bila su potpuno hladna!
Od očaja do savršenstva i natrag
Fish&Chips. To jesu riba i krumpiri, no nije Fish&Chips, barem ne po mjerilima onih koji su ga izmislili, dakako mislimo na Engleze. No bez obzira na to, nije nas oborio s nogu, ali nismo mu pronašli nijednu tehničku zamjerku, kako ribi tako i krumpirima. Pileća krilca s medom i chilijem bila su jako fina, gotovo pa savršena. Tako jednostavno jelo, a tako ga se u gradu rijetko može naći. Hrskava kožica, a ne prepečeno meso iznutra s umakom je doslovno da prste poližeš. Za prilog smo kombinirali pekarski krumpir i onion ringse, što toplo preporučamo.
Za kraj pizza. Uzeli smo pizzu kuće i razočarali se. Ona nije loša, ali ni po čemu posebna da bi zaslužila tu titulu, malo više slanine i jaje na oko premalo su za taj epitet. Pogotovo što ni s tijestom nisu briljirali. Bilo je hrskavo ali ne u pozitivnom smislu nego jednostvno pretvrdo. A i sve zajedno je bilo – preslano pa čak i za one koji vole da pored tanjura bude i soljenka.
Fali duša
Ima tu dosta stvari za popraviti, no lagali bi kada bi smo rekli da smo se razočarani digli od stola. Dobro složen meni, obilne porcije, prihvatljive cijene, odlična lokacija, ali fali menadžerska ruka, ne čvrsta, već fina, jer naprosto fali ono nešto što je teško opisati riječima, a svakom restoranu daje dušu.
Trebala bi krenuti od osoblja koje je bilo prilično – nezainteresirano. Dečko koji nas je posluživao bio je ljubazan i uslužan, ali hranu samo čekali 45 minuta, iako se jelo samo za još jednim stolom, a u tom periodu ostali smo bez pića i sami smo morali do šanka da naručimo još. Nismo bili jedini. Za šankom se natiskalo četvero konobara, svi su kao nešto radili, pa nitko nije vidio gosta za jednim od stolova s terase koji im je gotovo očajnički objema rukama mahao dobrih pet minuta, a oni se, kada su to uvidjeli, između sebe dogovarali koji će izaći. Možda i zbog prevelike razlike u temperaturi, vanjske sparine i preklimatizirane unutrašnjosti. Nije ga primjetila ni konobarica koja je posluživala druge goste, valjda zato jer nije bila zadužena za taj dio terase. Loša referenca, a ne ide im u prilog i što je gost bio poznati voditelj kojega oni nisu prepoznali.
HRANA 3/5
PIĆE 3/5
AMBIJENT 3/5
POSLUGA 2/5
ODNOS CIJENE I KVALITETE 3/5
KAportal.hr