Kad su bageri sravnali drvećem zaštićenu terasu pa tamo niknula ružna klimatizirana hala, a mramorni WC zamijenio onaj na čijim je vratima dva desetljeća pisalo “poslije 22 pušim iza Ekonomske”, postalo je jasno da je umrlo kultno mjesto za izlazak brojnih generacija Karlovčana.
No Sport, Gurman, pa potom Ami i sad Porter koji su se od ranih 70-ih redali na ćošku nebodera između Domobranske i Radićeve ulice vjerojatno će zauvijek nositi zajedničko ime – “Kod Miloša”.
Dvostruka špijunaža
Je li Porter Street Food koji se u svom logotipu diči ponudom “BBQ-a i Sea Fooda”, odnosno roštilja i morske hrane dostojan nasljednik svojih prethodnika, Gastro špijun je otišao provjeriti još nedugo po otvaranju, u listopadu prošle godine. Potom je opet ponovio radnju kako bi provjerio treba li žaliti za starim vremenima kad su vrhunac ponude bili grah s pljeskavicom i ćevosi u lepinji.
Da skratimo priču, burgeri i rebarca trenutno su teški vrh ponude i sigurno nitko neće požaliti ako ne jede dva dana pa se onda baci na posao u Porteru. Burgeri od stopostotne junetine dolaze u nekoliko inačica i svi su napravljeni “po PS-u”, kao i dupli cheesburger koji je prava mesna bomba puna okusa i zabave. Sočnost im podebljavaju umak, salata, prženi luk, sir i špek a dolaze u finom pecivu kojem možda ne bi škodilo koje zrnce sezama na kapi. Odličan su izbor, no zvijezda Portera je nešto što se baš i ne može pojesti u drugim burgerdžinicama, pa čak ni onim u Zagrebu.
Black Angus
To je burger od visoko cijenjenog Black Angus goveda koji u Porterovoj verziji ide s tanko rezanim svinjskim kareom i pečenim šampinjonima. Je li gljivama mjesto u ovom biranom društvu možda je pitanje o kojem se može diskutirati, no burger je dobro izbalansiran i s njima zaokružuje cjelinu. Cijene burgera nisu toliko visoke s obzirom da mogu biti kompletan obrok, a kreću se od 35 do 40 kuna.
Svinjska rebarca ili popularni “ribs” tek su zadnjih godina uvrštena u ponudu i naših roštiljarnica američkog tipa, kao i popularni “pulled pork” sendvič (30 kuna) spravljen od sporo pečene svinjetine u umaku koja se dimi/peče na nižim temperaturama do raspadanja. Tako je i “kod Miloša”, odnosno u Porteru. Komadina rebra od pola kile dominira drvenom platom, a dobro su umočena u slatkasti umak za roštilj. Meso je sočno i raspada se u ustima, jedino u zanosu treba paziti da se ne pojede kost. S rebarcima dolazi par komadića lepinje no u tragovima, pa neki ljubitelj glutena možda i ne bi bio prezadovoljan ovim “prilogom”. No za puno zadovoljstvo od 66 kuna, u kompletu dolazi pravi prilog – prženi krumpirići i pohani luk, te salatica zanimljivog okusa. U svakom slučaju, predobro i za gladne svakako odličan izbor.
Nema craft piva! Što se čeka?
Uz dobar burger naravno ide i dobro pivo, no tu Porter malo kaska. Kad već nosi ime poznatog pivskog stila, vlasnik se bar mogao potruditi proširiti ponudu ponekim craft točenim pivkanom i onda bi priča bila zaokružena. Ovako se toči tek očajni Pan, svijetli i tamni, dok stvar donekle ipak “izvlači” Stiegel, pšenični i obični lager, ali samo u bocama. Ovakva ponuda je u poplavi zanatskih pivovara gotovo pa nerazumljiva, pa stvarno ne znam što se još čeka.
Mali gastro review Portera svakako bi trebao biti proširen morskom ponudom koju on također ima. Na meniju su tuna steak i rižoto od plodova mora, no tune tijekom našeg posjeta u tjednu nije bilo u ponudi, jer i ovo mjesto valjda štuje običaj da se riba jede samo petkom. Šteta, jer sigurno ima i onih kojima je ova cijenjena namirnica i češće na meniju. Dobra ideja ugostitelja je bila da uz rebarca i burgere koji znaju pristojno unerediti gosta dolaze vlažne maramice s mirisom limuna. Kod prvog posjeta smo ih dobili, ali sad su izostale. E, da se još vrati društvo na zidić…
Gastro špijun
HRANA 4.5/5
PIĆE 3/5
AMBIJENT 3,5/5
POSLUGA 5/5