U restoranu koji se zove “Papalina”,
što bi drugo trebali probati nego – papaline. To nam se činilo
logično isto kao što ovaj restoran u Grdunu već desetljećima
drži, a tko bi drugi nego – obitelj Grdunac.
Sami ulaz je vremenski portal u 70-godine prošlog stoljeća. Miris odavno pregorjelog ulja pomiješan s ribljim šnjofom i galama na šanku od par lokalaca koji su ispred parkirali traktore, ali doslovno, bacili su nas u dane djetinjstva kad se ovakva atmosfera zvala vrhunskom ugostiteljskom ponudom. No to u ovom slučaju nikako ne možemo nazvati minusom jer ovo je mjesto upravo i predviđeno za svojevrstan povratak u prošlost, i to ne samo kulinarsku.
Domaći kruh – iz Žitoproizvoda?
Obitelj Grdunac ponosi se starim mlinom – vodenicom koji je još 1942. godine kupio djed Mate. U obnovljenom mlinu na Dobri ponovo se na tradicionalan način melje brašno, stoga smo još više ostali razočarani kad je uz obilnu porciju ribica na stol stigao industrijski kruh. U zraku je ipak ostalo visjeti pitanje kako bi bilo da smo naručili smuđa pohanog u kukuruznom brašnu i neki drugi manje “fastfudičan” riblji specijalitet kojima se ova kuća inače diči.
No da je i to bilo na pladnju, serviralo bi se na stolovima čiji su stolnjaci prekriveni najlonom. To se doduše odnosi samo na ove stolove na terasi, dok su oni u unutrašnjosti luksuznije opremljeni no dakako isto u interijeru nekih davnih dana, onih kad se Coca Cola u limenci smatrala teškim luksuzom.
Omjer cijene i kvalitete
Papaline izuzetno fine, sočne i neprepečene blago marinirane s peršinom i kriškom limuna na tanjuru da se “poškrope”, te krumpir, u našem slučaju pekarski, apsolutno opravdavaju svoju cijenu.
Ovakve papaline, pa makar i na stolu s najlon – stolnjakom i s pogledom na stari most, slap i rijeku Dobru vrijede i više od petnaest kuna. Tolika je, naime, njihova cijena kod Grdunca. Prilog, fini pekarski krumpir pečen s korom stoji 10 kuna, a kruh koji “švercaju” pod domaći dvije kune po šnitici.
Preporučam…
HRANA 3/5
AMBIJENT 3/5
POSLUGA 4/5