Taman kad sam pomislio da je nemoguća misija pronaći normalnu i finu hranu za pristojnu cijenu na našem Jadranu, naletjeh na ovo divno mjesto. Ovaj mali dio zemaljskog raja odiše domaćom atmosferom i gostoljubivošću. Lijepa uvala, tirkizno more i plaža na kojoj nije pretjerano velika gužva. Nakon bacanja u more i par minuta izležavanja na plaži, dobitna kombinacija da sva čula dobiju svoje zadovoljstvo je uletjela u kadar – konoba na plaži.
Put do komadića zemaljskog raja
Do Bačve, međutim, treba i doći, a to za one koji baš i ne vole kretanje, poput mene, i nije baš lagani zadatak. Da bi se došlo do plaže, potrebno se malo više potruditi te voziti glavnom cestom od grada Korčule prema Veloj Luci, te onda skrenuti i nastaviti strmom krivudavom cestom dovoljno širokom za samo jedno vozilo. I kad se pronađe parking, to nije kraj puta. Par stotina metara treba se spustiti vijugavom stazicom. Dobro je kad je nizbrdo, no pređimo na stvar.
Hrana u konobici je autohtona, dnevno svježa. Pripremaju samo ribu i plodove mora koji su svježe ulovljeni, ali što će mnoge zanimati, cijenom je itekako pristupačna. Tako ćete za buzaru s kozicama/škampima izdvojiti 70 kuna, a za salatu od hobotnice 60 kuna.
Predjelo u tri slijeda
Vaš gastro špijun baš i nije neka asocijalna osoba tako da je i u ovu konobicu sjeo s društvom. Svoj obrok s najboljim pogledom na svijetu započeli smo predjelom od slanih inćuna te porcijom pršuta i livanjskog sira.
Sir i pršut standardno su dobri uz naglasak na atmosferu koja je ipak drukčija na terasi s pogledom na more nego kod kuće za kuhinjskim stolom.
Inćuni taman dovoljno slani i čvrsti, vrhunska priprema za drugi slijed. Nakon ribica, stiže na stol salata od hobotnice i sezonskog povrća. Mekano meso, divno začinjena salatica taman kombinacijom začina, domaćeg maslinovog ulja i dakako domaće kvasine. No kraljica stola ipak je ovog puta bilo glavno jelo – buzara od kozica tako da oduševljenju nije bilo kraja.
I to s razlogom. Naime, spoj svježih kozica i sezonskog povrća u divnom umaku od rajčice je savršen. Gotovo da u kozicama možeš okusiti more.
Domaće je domaće
Sve to smo obilno zalili domaćim vinom koje se divno uklopilo što okusom, što cijenom. Naime, cijena poznatog dalmatinskog bijelog vina Pošip nas je prilično iznenadila i to pozitivno – u rinfuzi stoji svega 50 kuna po litri, a isto toliko treba izdvojiti i za Plavac. Stotka za dvije litre čiste enouživancije, a bilo je za stolom i onih koji su još uvijek samo za sokić.
Cijene sokova su p 13 kuna. Sve u svemu, divno iskustvo za svaku obitelj s velikim apetitom i prosječnim budžetom.
Da bi dojam bio potpun, pobrinuo se gazda Mile. Kad smo se na uskoj stazici s njim mimoilazili, jednostavno nas je oduševio. Mile robu dostavlja u tački, a kako vješto njome manevrira na kozjoj stazici, to ipak treba vidjeti.
Gastro špijun