Tko se sjeća karlovačke birtije koja je nosila ime "Sport"? Na prvu vjerojatno nitko, a oni nešto stariji Karlovčani brzo bi se mogli prisjetiti da se radi o prostoru u neboderu nasuprot Vunskog polja, koji je za brojne generacije još od 70-ih godina prošlog stoljeća, pa sve do danas imao i ima samo jedan jedini pravi naziv - "Kod Miloša".

Legendarni je birc do sredine 90-ih bio identičan kakvog ga je davno osmislio njegov prvi gazda Miloš Grubješić po kome je i dobio ovaj, kod Karlovčana uobičajeni špicname. "Akvarij" za sokove, frižideri za Karlovačko i Plješu, limeni šank i kazetofon koji guta kazete, bili su glavni inventar starog "Miloša" koji je svoj put nastavio pa stao, nastavio pa stao i tako nekoliko puta. Nakon "Gurmana", "Amija" i nedavno "Portera", prošlog je tjedna ponovo uskrsnuo i to kao - "Behar".

Sadržaj se nastavlja...

Hrabri potez

Da, mnogi su se iznenadili, rekli bismo prilično hrabrom potezu da se ovo kultno mjesto revitalizira i to kao "Ćevabdžinica Behar", s roštiljem na drveni ugljen i tradicionalnim bosanskim, svima omiljenim specijalitetom - ćevapima.

Ništa u kvartu i šire ne može promaknuti Gastro špijunu, a s obzirom da se radi o "Milošu", brzo je "Behar" došao na red, tek nekoliko dana nakon otvorenja. Možda će mu zbog toga, što je tek na početku nadamo se što dužeg puta, malo i progledati kroz prste, odnosno kroz vilicu...

Nažalost, "Behar" je naslijedio nešto što bi se trebalo nazvati zatvorena terasa, a u stvari je građevinski užas koji je niknuo na mjestu nekadašnje otvorene terase zaklonjene debelim hladom drveća. Na to novi vlasnik nije mogao utjecati, a redizajniranje interijera očigledno mu niti nije bila namjera, pa da se ipak bacimo na menu - meni ćevabdžinice.

Pravi aperitiv 

Sarajevski i banjalučki ćevapi, pljeskavica obična, pljeskavica gurmanska, pa punjena i "đačka", uštipci, ražnjići i miješano meso (ćevapi, kobasica, pljeskavica, uštipci), sve je to pobrojano u meniju, a kombinacije svih tih mesnih delicija uklopljene su i u popularne plate, u ovom slučaju platu kuće "Behar" i platu "Bosna" po cijeni od 150, odnosno 130 kuna. Međutim, prvih dana u životu "Behara" već se dogodilo nešto praktički neoprostivo - većine jela s menija nije bilo, "jer su se još uhodavali".

Tako je jedini mogući izbor i mogao pasti na ono što u slučaju ćevabdžinice i jest najvažnije, a to je kvaliteta osnovnog jela - ćevapa. Lijepo iznenađenje stiže u mogućnosti izbora pravog aperitiva - rakije, i to ne nekog umjetnog s..nja već rakije s pristojnim postotkom alkohola, prije svih od dunje i šljive, a tu je i manje poznata rakija od zove (bazge). Rakije su iz asortimana poznatog alkobrenda "Gazdina rakija", a cijene u "Beharu" su 9 kuna za 0,03 i 15 za 0,05. Nakon zagrijavanja grla s dunjevačom iz pravog čokančića, došlo je vrijeme i za narudžbu pića koje će vlažiti grlo uz ćevape, a to naravno nije jogurt.

Veseli da je gazda "Behara" mislio na to da je ponuda piva bude u bosanskom duhu, pa se s vrha karte smiješi Sarajevsko, a tu su i bihaćki Preminger i banjalučki Nektar. Nije zaboravio ni one koji su vjerni hrvatskim industrijskim pivima, pa su tu dakako Karlovačko, Krušovice, Žuja, Pan...

Nepotrebni začini

Mladi konobar dao je sve od sebe da što prije na stol dođu aperitiv i pivica, a kako bi se ipak time kompenziralo nešto duže čekanje na jelo. Ćaskanje uz rakiju i zvuk čokančića koji se kuckaju dodatno je upotpunjen lakim notama Harija Varešanovića i Dine Merlina što doprinosi ugođaju.

No krenimo konačno s hranom. Sarajevski i banjalučki ćevapi dolaze u lepinji, taman ne pretjerano masnoj i ne presuhoj, a servirani su na tanjuru uz luk sa strane. U sarajevskoj verziji luk dolazi u sitno sjeckanoj, a u banjalučkoj je krupnije rezan. Sami ćevapi nisu pretjerano impresionirali, a kao prvo čini se da su čak i malčice prepečeni. Intenzivno su i nadimljeni na drvenom ugljenu, pa to sakriva ono što bi trebalo ćevapčiću biti na pravom mjestu - miris pravog mesa. Sarajevskih ćevapa u velikoj porciji (cijena 33 kune) ima deset i po začinima su manje intenzivni po okusu od banjalučkih (31 kuna), koji dolaze u varijanti četiri pločice sa po četiri malih vezanih. No i u jednim i drugim ćevapima ima previše nepotrebnih začina (nadamo se da nije tu i vegeta), pa se možemo samo ponadati da je chefu "pobjeglo", ali i da začini nisu ovdje da sakriju slabiju kvalitetu mesa. U maloj porciji normativi su prepolovljeni.

Balkanski štih

Preporuka je svakako da se uz ćevape uzme i kajmak. Fino osvježavajuću notu kajmaka još pojačavaju komadići paprike u njemu, ne ljute nego sitno rezane zelene babure, a iako bi se na prvu činilo da su kajmak i paprika nespojivi, tu je došlo ugodno iznenađenje.

Lijepo iznenađenje je i što vlasnik "Behara", iako je tek krenuo u ovaj biznis, nema zmiju u novčaniku već rado pošalje rundu gostima. Svim gostima je,  zbog početne zbunjenosti osoblja i eventualnog dužeg čekanja, preko konobara poslao piće po želji. Uz ovakav, pravi balkanski štih koji mnogima već odavno fali, budućnost ne bi trebala biti upitna, no svakako ostaje dojam da ima tu još puno mjesta za poboljšanje, prije svega kvalitete ćevapčića a onda i svega ostalog. Uglavnom, uskoro će Gastro špijun ponovo u akciju - da proba i te primamljive plate.

Gastro špijun

HRANA 3/5

PIĆE 3/5

AMBIJENT 3/5

POSLUGA 3/5