Vjerujete li u duhove? A kako
stoji stvar s vješticama? Pouzdate li se u anđele ili hodžine
zapise kad vam teško ide? Sveci su vam kućni prijatelji, a s
Bogorodicom razgovarate preko vikenda? Jeste li razmislili o onih
sedam djevica u dženetu koje vas čekaju nakon bogougodnog klanja?
Što kažete na vukodlake i vampire, iluminate i guštere koji
tisućama godina vladaju čovječanstvom?
Mislite da su to praznovjerja, bapske priče kojima vjeruje
priprosti i neobrazovani puk u zaostalim kutovima naše planeta i
naše ljubljene domovine. Civilizirani svijet vjeruje u Boga na
nebesima (bez obzira kako ga zovu) i tu je kraj vjerovanja.
Priznajte iskreno, jeste li povjerovali u socijalističko
samoupravljanje (bez obzira što ste jasno vidjeli kako to
funkcionira), u bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti i
u socijalističku revoluciju koja traje? Jeste li povjerovali i
jeste li se ponadali da će, bez da se vi osobno angažirate i bez
da vlastitu guzicu izložite u postupku, jednakost i pravda
pobijediti? Priznajte!
Dobro, a kako onda opisujete to da istom političkom društvu
povjerujete u ista obećanja svakih četiri ili osam godina i
očekujete svaki puta raj na zemlji, a dobijete prijevaru i figu
koja iz džepa iziđe na javnost. Je li to posljedica urođenog
optimizma koji čovjeka gura u situaciju da kod ponavljanja istih
poteza očekuje drugačije rezultate? Ili je to ipak jednostavna
definicija gluposti – da se kod ponavljanja istih postupaka
očekuju drugačiji rezultati.
Jedna od velikih stranaka kojima Hrvatice i Hrvati vjeruju
opljačka državu gotovo do kostiju, pojavi se na sudu kao
zločinačka organizacija, organizira pravnu zavrzlamu da se riješi
optužnice i – prvom prilikom dobije izbore. Na čelu joj je ovog
puta pristojan dečko (a nije li i Sanader bio pristojan i dobro
odgojen dečko?) koji možda ima i dobre namjere, okružen drugim
uglavnom pristojnim dečkima, a događa se isto kao i kod onih
prethodnih – zadužuje se do besvesti, kupuje se propalo i prodaje
uspješno, sve za dobrobit naroda. Narod vjeruje jer je vjerovanje
lakše i jednostavnije od otvaranja očiju. Ovaj naš karlovački
narod vjeruje isto tako pričama bez sadržaja, lijepo ispričanim,
rečenicama sa subjektima, predikatima, objektima i priloškim
oznakama, kako i priliči profesoru hrvatskog jezika, a u kojima
sadržaja nema niti za muhu otrovati. Drugi obnavljaju gradove,
otvaraju poslovne zone, a mi s velikim obećanjima uzgajamo
ribice. Volim ribice, ali hajde dečki, malo ozbiljnije.
Druga velika stranka obećava pravdu, socijalu i, na kraju puta,
socijalnu državu, gotovo socijalizam. A kad dođe na vlast
najprije ukine radnička prava, a onda proda sve što je za prodaju
i što se može prodati. Prvi vođa im je barem bio osobno skroman
pa mu se dosta toga može i oprostiti. Drugi je bio oličenje
arogancije i od empatije svjetlosnim godinama daleko. Razlika od
prve velike stranke u broju je optuženih za malverzacije i
korupciju i u sposobnosti da se bezočno krade. Kod nas, lokalno,
te druge stranke ni nema, nije je nikad ozbiljno ni bilo, a ljudi
koji su ju formalno vodili uglavnom su bili otpadnici one prve.
Građani opet vjeruju jer je vjerovanje lakše od otvaranja očiju.
Pa je i u ovom slučaju jedini zaključak – kako ste sijali tako
ćete i žeti. Ili kako reče jedan glupi filozof – svaki narod ima
vlast kakvu je zaslužio.
Novi dečki i cure koji su se pojavili na političkom nebu u načelu
planiraju i obećavaju sasvim drugačije vođenje politike. Osim kad
dođe do toga da treba povući konkretne poteze. Onda se ispostavi
da su išli u jednu od škola političkih funkcioniranja iz
prethodnih odlomaka. Pa Most zapošljava kumove kumiće, Živi zid u
maniri porodične udruge kao zmaj sjedi na blagu koje je dobio od
države i koristi sve privilegije koje se mogu dobiti. I tome
slično i tako dalje.
Zbog svega ovoga, a i zbog čvrstog uvjerenja da je kritička misao
i sposobnost da se čovjek odupre zaluđivanju i zaglupljivanju
najdragocjenija osobina misaonog bića, želim vam novu godinu u
kojoj nećete vjerovati nikome bezuvjetno, ni u što bez dokaza i
nikada bez truna sumnje i kritičnosti, uključujući i ovo što
pišem. Budite sretni i svojeglavi, nemojte se uklopiti u čopor ni
u krdo, bez obzira kako je toplo. Smrdi.