Civiliziranost i zaštita pristojnosti ubrzano se
probijaju na hrvatskim prostorima. Vlast nam je civilizirana i
fina da civiliziranija i finija ne može biti. Predsjednica u
blistavoj ljubičastoj (roza, ne znam točno) haljini ljubi se sa
četničkim vojvodom (kojem nije prijatelj, ali će biti kad
protekne dovoljno vode Dunavom i Savom). Predsjednik Vlade jedna
je od najciviliziranijih i najfinijih figura u Briselu.
Tolerantan do neba, osim kad se njega vrijeđa. Onda policija
hapsi. S tim on, naravno nema veze, jer ne vodi on policiju. To
radi njegov najbolji prijatelj, samostalno i po zakonu. Isti taj
prijatelj, ministar ovih naših unutarnjih poslova, bio je u nekoj
prethodnoj vladi ministrom obrane. Fin i civiliziran čovjek,
upoznao sam ga i dugo ga nakon toga hvalio, zapanjen jedino
činjenicom da je tako fin čovjek ušao u HDZ kad je HDZ propadao.
Danas mi je jasnije, mada ne sasvim. I ne bih imao ništa protiv
jednog informativnog razgovora, pa da mi se u detalje objasni.
Stojim na raspolaganju, ako je nekom do toga.
Fini su nam i civilizirani i naš gradonačelnik i naš župan. Nema
prigovora. Finiji su i civiliziraniji od svih dosadašnjih, i sa
ljevice i sa desnice. Fini su i civilizirani i svi ministri,
državni tajnici, pročelnici, dočelnici i načelnici, državni
službenici, policajci, komunalni redari i ostali. Svi su oni fini
i civilizirani ljudi i ne smije ih se vrijeđati, još manje im
prijetiti. U suprotnom slijede kaznene prijave, kao što je
civilizacijski u redu.
Ova sam dva odlomka napisao kako mi se ne bi dogodila nezgodacija
kao onom mom vršnjaku na odmoru u Šibeniku. Da odem u dućan i na
povratku me dočekaju jake policijske snage, specijalci i plavci,
lisice i antiteroristička oprema. To sam par puta probao pred
nekih četrdesetak godina i nije mi se dopalo. Istina bio sam kriv
kao i ovi danas, tračao sam vlast i prijetio joj da će odletiti
prvom prilikom. Što se, tako se barem činilo, i dogodilo. Stvari
su se bitno promijenile. U onom ste mračnom i glupom sustavu
mogli govoriti protiv svega živog, osim protiv dečki iz komiteta.
Samo na to je reagirala milicija (i Udba, naravno, ali nju bolje
ne spominjati). Danas to nije tako. Danas možete protiv komiteta
koliko hoćete, ali ne možete protiv HDZ-a. A još manje protiv,
recimo, biskupa. Protiv policije možete ako ste gradonačelnica.
Inače nije poželjno.
Arogancija i sila kod nas uvijek ruše vlast. Nije problem ako
vlast krade, uvijek je krala, ova krade, vjerojatno će i buduća
krasti. Nije problem ni ako ništa ne radi. Sve su dosadašnje
znale kako upropastiti ono što su zatekle i kako ne napraviti
ništa novo i bolje. To nije problem. Ali ne može vlast narodu
reći: “Da tako je, takvi smo, to radimo, pa što nam možete?”
Možemo, možemo, i ne samo da možemo nego i hoćemo. Prošli puta su
kod prevrata zakurili rat i udbaši su bili neophodni da se osnuje
nova država. Bez njih to, kažu, nije išlo. Taj štos je jednom
upalio, male su šanse da će upaliti i drugi puta.
Dakle, naše civilizirane i fine vođe ne može se i ne smije se
vrijeđati, za takve poteze policija hapsi. Jer naše vođe nisu
službenici kojima dajemo plaću veću nego sebi. Naše vođe su bogom
odabrani (glas naroda je glas božji, kaže poslovica) i na božje
odabranike ne smije se dignuti ružna riječ, a nekmoli ruka. I
sasvim je logično da se hapse penzioneri i klinci koji im prijete
i koji ih vrijeđaju, sve dok njih nema tko uhapsiti kad naprave
svinjariju. Rezultat je da se Mamići i Sanaderi slobodno šeću, da
su Čobankovići odgulili svoje krumpire i sad primaju poticaje, da
su falsifikatori uvaženi pročelnici, a da klinci koji Janici
pjevaju proste pjesmice završe u zatvoru. Zajedno s penzionerima
koji prijete biskupima.
Biskupi, nadbiskupi i ostali mučenici koji se brinu o našim
griješnim dušama, posebna su priča. Njih je zaista postavio Bog,
odnosno njegov namjesnih Papa, pa oko toga nemamo što reći. Nisu
oni narodni biskupi ni nadbiskupi. Oni pripadaju carstvu nebeskom
i na ovom bi se svijetu trebali baviti dušama. Ne predsjednicima
vlade i ne političkim strankama. Kad se jedan od njih počeo
baviti aktivno politikom (don Grubišić) crkva ga je isključila ih
dušebrižničkih poslova. Bio je pošten čovjek i posvećen dobru,
što je dobar razlog da se bavi politikom, ali nedovoljan da se
bavi dušama griješnika. Pa je isključen. Biskup Košić bavi se
politikom s mržnjom u srcu i riječima. Mrzi sve koji ne misle kao
on. Njega nitko neće procesuirati (mada bi se lako našlo kazneno
djelo za njega), ali prijetnju njemu se odmah procesuira. Tako to
ide u demokratskoj Hrvatskoj.
Sve u svemu, pas mater takvoj finoj i civiliziranoj vlasti, pas
mater onom tko ju je osmislio i još jedan pas mater onom tko ju
provodi. A uhapsiti možete i mene i psa.
