LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: U vučjem čoporu vučji zakoni


Dobro je poznato kako vučji čopor funkcionira u
redovitim situacijama, a kako u kriznim. Sluša se alfa mužjaka u
mirnim situacijama i pazi kad će zahramati. Kad mu noga popusti,
gotov je, netko od pretendenata na prijestolje mu je za vratom. U
kriznim situacijama glavni vuk još lakše pada, pa su one uglavnom
prilika za promjenu vođe čopora. Nisu ni političke stranke kod
ovakvih primata kakvi jesmo mnogo drugačije. Uostalom, kažu
poneki znanstvenici da je naše socijalno ponašanje najsličnije
pavijanima, primatima koji jedu meso. Ne valjda zbog mesa, prije
će biti zbog one stražnjice u boji.

Dakle, u političkim strankama, posebno onima na vlasti, a još
posebnije u ovoj na vlasti u Hrvatskoj, vrijede zakoni klanja.
No, kako smo se ipak mao civilizirali u zadnjih par tisuća
godina, klanje se provodi na simboličnoj, a (najčešće) ne na
fizičkoj razini. Tko je otjerao Sanadera, tko je otjerao
Kosoricu, tko je otjerao Karamarka? Tko je otjerao Plenkovića?
Pardonček, još nitko, ali bit će, bit će, samo da posrne.

Da se ti zakoni čopora ne bi zaboravili provode se i međuklanja.
Pa ministar da uvrijeđenu (gotovo histeričnu) ostavku koja
ispadne samo blef kako bi se zubi približili nekom drugom vratu.
I čitavo vrijeme zbori “ja i premijer”, što govori i o njegovom
kućnom odgoju i o njegovim abicijama. A uzgredna korist je da se
pozornost makne s nekog aktualnog i suštinskog problema (ovog
trenutka požari u Dalmaciji) i da se narod zabavlja provođenjem
zakona vučjeg čopora i pitanjem tko će koga u sljedećem koraku. U
svemu tome interesi i patnja birača najmanje su važni. Važnije je
što je predsjednica pomalo debilno uvrijeđena jer je morala
čekati avion da bi se pojavila u Splitu kad je sve bilo gotovo,
važnije je da li je prigovor bio upućen Lozančiću ili Krstuloviću
(danas još ne Plenkoviću, prejak je) nego to što je netko ostao
bez kuće i maslinika jer se nije na vrijeme reagiralo, jer
sustava nema (kao što nema stotina drugih sustava u ovoj komediji
od države) i jer se kupuju Fantomi, a vatrogasci se voze u
trideset godina starim kamionima.

Istovremeno, prekapa se po povijesti, povijest se (Orwellovskim
metodama) prepisuje svako toliko i dokazuje da je sve počelo s
nama. Pa se otvaraju grobovi i narodni heroji proglašavaju
zločincima, spomenici se ruše i novi postavljaju, a ulice i
trgovi dobivaju nova imena. Karlovac ne bi bio to što jest i ne
bi imao vlast kakvu ima (a upravo takvu vlast i zaslužuje i
upravo je takvu vlast i izabrao) kad ne bi poveo tu igru
prekrajanja prošlosti. Vlast koja je ugušila budućnost i treba
prekrajati prošlost. Drugo joj ne preostaje.

Kaže naš gradonačelnik da ni na koji način ne dovodi u pitanje
antifašizam u Hrvatskoj, a zdušno odmah prihvaća i provodi kroz
glasovanje micanje imena čovjeka koji je, zajedno s hrvatskim
partizanima, pobijedio fašizam u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Takvi
dobronamjerni odgajatelji spaljivali su u Karlovačkoj knjižnici
sedamdesetih godina knjige Vlade Gotovca, da se mladi ne odgajaju
na krivim stihovima. Danas spaljuju table i imena, jučer su
rušili spomenike. No, povijest je čudna zvijerka, bez obzira kako
ju prepisivali, ona pamti. Zapamtit će i ovo.

Zgodno je što se i tzv. umjerena opozicija pridružila vlasti u
prepisivanju povijesti u Karlovcu. Ne znam zbog čega, možda su im
na pameti ugovori s Gradom ili neki drugi razlog, ali to zaista
nije bitno. Ima tako trenutaka kad čovjek treba stati uz istinu,
pa što košta da košta. Imao sam sedamdesetih godina prijatelja
koji su me upozoravali da nije pametno biti na strani na kojoj
sam bio jer si time ugrožavam budućnost i karijeru. Istina,
većina njih i prije i nakon devedesete ostvarilo je bolju
karijeru od moje, uspješniju i profitabilniju. A ja sam stao uz
istinu. I tako sam ostario, pa sam na to i ponosan. Moram
priznati da su isti bili dobri prijatelji i devedesetih i opet me
upozoravali na nezgodacije stavova koji nemaju prednosti osim da
su istiniti. Neka im.

Gadi mi se logika vučjeg čopora, gadi mi se pavijanski mentalitet
i mesožderski, ljudožderski, postupci naših lokalnih i visokih
političara. Jer, znate, vukovi su zaštićene životinje, ali
izumiru. Očito im taktika preživljavanja nije bog zna kakva. A
ipak, kad se sve zbroji i oduzme, istina će nas osloboditi i
krotki će naslijediti svijet. To negdje piše, zar ne?

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest