Desetke puta sam u Saboru (uvijek u oporbi, nikad na vlasti)
povodom raznih prijedloga zakona i propisa koje su vladajući
pedlagali postavljao jednostavno pitanje: “A tko će to platiti?”
Naravno, odgovor nikad nisam dobio i, naravno, odgovor sam uvijek
unaprijed znao. Ako neće Bog platiti (a najčešće neće) onda će
narod pozlatiti. Narod to uvijek radi i nije mu teško. Zato
uvijek i izabire one koji samo ispostavljaju račune.
Tako sad policajci ispostavljaju račune za blindirane Mercedese
(koje nitko ne treba i kojih se svi odriču), a narod će u
međuvremenu skupljati, kunu po kunu, lijekove za teško bolesnu
djecu. Ima tu neke pravde, vjerojatno, samo ju ja ne vidim.
Bolesna djeca na skupljanje priloga, a Mercedesi iz proračuna.
Stvano pravdu ne vidim, ali ni pamet onih koji glasaju za tipove
koji im prodaju takva muda pod bubrege, ili lire pod dolare,
svejedno.
Zadaća vlasti (politike, ako hoćete) uvijek je bila prikupiti
novac od onih koji imaju (to se zove porez) i podijeliti ga onima
kojima treba (to se zovu društveni prioriteti). U nekakvim,
recimo, normalnim državama uhvatili su ravnotežu, pa se veći dio
onog što se prikupi porezima i troši na one koji su porez
plaćali. Pomogne se i siromašnima, a o potrebama bolesne djece ne
apelira se na humanost nego se o njima država brine. Posebice
tamo gdje je djece sve manje i manje i gdje se provodi tzv.
“pronatalitetna” politika. Tako to u svijetu, a kod nas malo
drugačije. Država, vlast, partija, tko li već, uspostavila je
drugačije prioritete. Pa su Mercedesi neprikosnoveni i za njih
para ima, a lijekovi, ako se nađe. I onaj ministar imbecilnog
lika o tome govori kao o svom vlastitom uspjehu. Birajte ga
ponovno! Taj zna što radi.
Narod, dakle, porezom plaća ceh za vlastite i tuđe gluposti. Kao
što je i red. No, nije uvijek tako. Ako ste sitna riba, za
vlastite ćete postupke platiti sami. Miši Hrastovu, kažu mediji,
došao je račun za odštetu obiteljima onih koji su stradali na
Koranskom mostu. Država, ova naša, s prioritetima gore opisanima,
platila je odštete i sada potražuje od Miše to što je platila.
Naravno da on tih novaca nema, u prošlom se ratu nije obogatio i
nije pobrao niti jednu fabriku i ceh za plaćanje onog što je
uradio istjerat će ga na cestu (i još, vjerojatno, neće biti
dosta da se sve plati). Možda je to i pravdeno, možda je i
pošteno, ali je u svakom slučaju neuobičajeno. Ne sjećam se da se
kod suđenja, npr. Norcu govorilo o tome tko će platiti odštete.
Ali to je bio general i zbog njega su se budući ministri vezali
lancima. A ovo je samo Mišo.
Kad smo kod toga, priča se uvelike o tome hoće li ili neće
Bošnjaci dizati tužbe za ono što im je šestorka iz Hercegovine
radila. Ako tužbi bude, tko će platiti odštete? Prljičeva se
imovina procjenjuje na 10 milijuna eura, a Praljkovu nitko ni ne
procjenjuje. Dosta je teško pretpostaviti da su to uštedili od
plaće. To je njima njihova borba dala pa ih ne treba optuživati,
ali ni žaliti. Za to su se borili.
I sad, kad dođu odštete, vidjet ćemo tko će konačno platiti ceh.
I vidjet ćemo kako će se šef hrvatskih generala Pavle Miljavec
očitovati. I o Miši Hrastovu (koji nije general) i o generalima
koji su suđeni i osuđeni. I o tome tko će to sve platiti.
