Političkog kazališta koliko ti srce
želi. Eurpska se unija razlaže (ili preslaže, to će se tek
vidjeti), HDZ se razlaže (ili preslaže, i to ćemo tek vidjeti,
izbori su blizu, nova partnerstva se sklapaju, trgovina je očita,
a Milanović uglavnom šuti i valjda opet čeka da mu vlast padne u
ruke sama od sebe. Svi se zabavljaju i ništa se ne mijenja. Kao
da živimo u lošoj sapunici, taman ti se učini da će se nešto
riješiti, kad ono naiđe nova zavrzlama i novi problem. Toliko
gluposti ne može biti slučajno, Ta razina gluposti, nemoći i
nesposobnosti može biti samo namjerna, a cilj joj je jasan – da
se ne dogodi ništa novo, da sve ostane kako jest (ili još malo
više tako), da oni koji imaju dobiju više, da oni koji nemaju
dobiju zabavu i ne prave probleme. I tako – dokle ide.
U međuvremenu se događaju i stvari važne za svakodnevno
približavanje, pa se i o njima pomalo govori, ali brzo padnu u
sjenu prevažnih “političkih” tema. Na primjer, u grad nam dođe
ministar zaštite okoliša, utvrdi da je čudovište od centra za
gospodarenje otpadom na Babinoj gori nekoliko puta veće od onog
što je potrebno, da predviđa korištenje tehnika i tehnologija
koje više nitko u Europi ne želi financirati i da trebamo
organizirati sabirališta i reciklažna dvorišta i na sasvim
drugačiji način se brinuti o otpadu nego što je to predviđeno
županijskim, Pripuzovim i Marčetićevim planovima.
Desetak godina par nas bori se protiv novog Ilovca na Babinoj
Gori. Kad sam u jednom trenutku predložio da se u gradu osnuju
reciklažna dvorišta i sugerirao da bi se višak iz gradske i
županijske administracije mogao zaposliti na tim poslovima,
ismijali su me, naravno. Tko će uglađene i lijepo smještene
službenike prebaciti u reciklažna dvorišta? Danas je, izgleda,
očito da administracije ima previše i da reciklažnih dvorišta i
sortirnica nema, a trebalo bi ih biti. Sve što je par nas
aktivista govorilo o smelištu na drugom kraju grada pokazalo se
istinitim. U tih osam (?) godina postojanja Centra za
gospodarenje otpadom nije se napravilo ništa da se počne
gospodaiti otpadom. Nije čak niti napravljena studija
izvorljivosti da se vidi kako bi to čudo funkcioniralo. Sudeći po
tome tko je vodio projekt, funkcioniralo bi isto kao Ilovac, samo
malo veće. I za džepove onih koji time upravljaju malo
profitabilnije. A smeće bi se, kao i do sada, dovozilo sa svih
strana i bez ikakve stvarne kontrole. Pa bi se i šuma na jugu
Karlovca pretvorila u smrad u kakav su se pretvorili bajeri na
sjeveru.
U međuvremenu direktor Centra odlazi u zasluženu (?) mirovinu. I
nitko da jednom rječju spomene što je on to radio i uradio dok su
Centar, direktor, palma i sekretarica udobno boravili u lijepo
uređenim prostorijama. I tko je, zajedno s direktorom, palmom i
sekretaricom radio na tom besmislenom projektu. Tko je odobrio i
obavio uvredljivo glupa ispitivanja terena na Babinoj gori, tko
je gradio cestu, tko je uništio šumu, tko je uopće smislio tog
monstruma od par milijuna kubika smeća. Ništa, kao da ništa nije
bilo i kao da se ništa nije dogodilo.
Doduše, na plan koji predlaže ministar Dobrović (već iskušan na
Krku) osulo se drvlje i kamenje. Uglavnom kamenje bacaju oni koji
su već osmislili svoje mega centre i dogovorili s kraljevima
smeća u Hrvatskoj njihovo funkcioniranje. Svugdje u svijetu
mafija se nastoji ugurati u te poslove, a kad mafija nešto nakani
u Hrvatskoj to, u pravilu, postane državnom politikom. Oni koji
se suprostavljaju prolaze loše (politički, kao Mirela Holi, ili
drugačije, kao brojne žrtve obračuna). Bilo bi zanimljivo
priupitati i karlovačke zbrinjavatelje smeća kako su planirali
financirati Babinu Goru, znajući da od europskih novaca neće biti
ništa. Konačno, europske novce nisu ni tražili, provjerio sam.
(Zato su ih tražili za akvarij s ribicama. I dobili – štuke će im
biti zahvalne na odmaralištu.)
Eto, o tome se ne razgovara u Karlovcu. Sve je do sada bilo
krivo, danas se to vidi i priznaje, ali za to nitko nije kriv.
Stvarno, jesmo li zaista toliko glupi da ne vidimo kad rade iz
nas majmume (i to ne one inteligentnijih vrsta). Razgovara se o
tome tko će na koju listu, kako će u preslagivanju HDZ-a proći
Damir Jelić, koji su favoriti SDP-a u Karlovcu i ima li ih, što
će Živi zid, a što Most. I tome slično. Pa kad je tome tako,
valjda tako treba i biti. Kad drugačije ne znamo, kad drugačije
nećemo, onda nam pravo i budi. A moglo bi se bolje. Mogao bi se
otpad razvrstavati (i drugi to čine), mogao bi se organizirati
prostor za male i mlade poduzetnike (i drugi to čine), mogli bi
se otvoriti obrti u Zvijezdi (i drugi to čine). Moglo bi se, al’
se neće.
