Kažu, porezna je reforma
ključ svega što će se u državi događati sljedećih par godina. To
je nesumnjivo tako, samo je pitanje za koga. Za miliijun-dva
najsiromašijih i onih koji najmanje zarađuju, funkcija porezne
reforma na razini je svete vodice – poškropi nas, a koristi i
štete nema. Samo smo poškropljeni, a deblja se pop i njegovi
dobro stojeći župljani. Tako je uvijek bilo i to se, izgleda, ne
mijenja. Za one s pristojnim plaćama porezna će reforma donijeti
poneku kunicu u kućni budžet. Što je i red. Oni će svratiti na
skuplju kavu jer ih ne smeta posebno što kava više nije 6 nego 7
kuna. A sirotinja ni do sada nije išla na kavu, pa ni nju ne
smeta što će kava i pivo poskupiti. Ni do sada ih nisu trošili.
Sve to, zajedno sa satom od par desetaka tisuća kuna, pojasnio
nam je i pokazao ministar financija, bivši šef sektora u
Agrokoru. (Zanimljivo da se i bivši “najbolji na svijetu”
guverner HNB zaposlio u – Agrokoru. Money makes the world
go round, a Hrvatsku okreće Ivica Todorić i njegovi šefovi
odjela.)
Kaže još da će i najsiromašniji profitirati jer će pojeftiniti
komunalije i sprovodi. Kao da bogatima neće. I onaj drugi Marić,
koji je povremeno znao zabrundati protiv raznih Todorića i
bankara, sada je zašutio. Dobio je ministarski položaj pa
zašutio. Ili samo zauzme pozu pravednika u nevažnom slučaju, kao
i lokalni opozicionari koji žive od poslova s gradskom upravom.
‘Ote dečki, prosim vas.
U svakom slučaju, sad se svi čude, k’o pura dr… što je porezna
refoma naštimana tako da paše bogatima, krupnim poduzetnicima,
državnim i drugim službenicima s visokim plaćama i tome slično.
Kao da nisu slušali današnjeg premijera u predizbornoj kampanji,
koji je, bez potrebe da nešto posebno prikrije, ali frazama koje
većina onih koji za njega glasaju ne razumiju, upravo to rekao.
Konzervativna i desna vlada pomaže po receptu knjaza Nikole – tko
ima dat će mu se, tko nema uzet će mu se. Prvi hrvatski
predsjednik tako je narihtao sustav i sustav tako funkcionira.
Valjda ćemo nakon stotinjak godina svi biti bogati. Tko preživi i
tko ostane.
Jedini glas u Saboru koji malo drugačije pjeva (osim Pernara, a
on stvarno nema sluha) je glas Mire Bulja. Miro Bulj kaže da će
oni iznjedriti zakon o ispitivanju porijekla imovine, kao osnovu
za pravednije društvo i način da se kleptomaniji stane na kraj.
Taj zakon predlegao sam u Saboru dva puta, jednom HDZ-u na
vlasti, drugi puta SDP-u. Oba puta s gnušanjem je odbijen, mada
tako nešto imaju i najtvrđe kapitalističke zemlje. Stvar je vrlo
jednostavna. Porezna uprava i danas MOŽE kontrolirati razliku
između stečene imovine i plaćenog poreza. Poreznu upravu ne
zanima kako ste do novca došli, to zanima USKOK, ali ju zanima da
li ste u tom postupku platili porez. Ako niste, naplatit će vam
debelo, a USKOK će se dalja baviti vama.
Porezna uprava na taj način provjerava one porezne obveznike koje
odabere. Druge ne. Suština novog zakona trebala bi biti da se
provjeravaju SVI porezni obveznici i da se provjeravaju uvijek.
Kad se ustanovi razlika, imovina se oporezuje po stopi koja
prekršitelju uzme sve što je zaradio (legalno ili ne) i na što
nije platio porez. Nakon toga nastupaju policija i USKOK i
utvrđuju kako je imovina zarađena. Najčešća priča je (a slušao
sam to od bivše šefice porezne uprave kojoj se sudi zbog
izvrdavanja sličnih stvari) da Porezna uprava nema ni ljudi ni
sredstava da kontrolira sve građane i njihov plaćen porez,
odnosno razliku imovine koju posjeduju i plaćenog poreza. Suludo!
Čemu porezna uprava koja ne može naplatiti porez?
Uostalom, sasvim sigurno i u vašem susjedstvu ima ljudi koji
imaju kuće i kučerine, stanove i apartmane, vile u elitnim
kvartovima, automobile kojim ne znate ni ime, a kamoli cijenu,
račune na čudnim otocima, a čitavo vrijeme ove naše drage države
bili su ne Bog zna kako plaćeni državni službenici ili socijalni
slučajevi. I nitko ih ništa ne pita. Jer smo mi jedan pristojan
narod, a pitati o novcima nije pristojno. Čak ni onda kad su
ukradeni.
Postavljanje tih pitanja, ali ne na portalima nego u Poreznoj
upravi, bio bi način da se stvori početna osnova za primjenu
pravednog poreza. Bez takvog raščišćavanja stvari, porezne su
reforme priča za malu djecu, besmislena i pomalo uvredljiva.
Ovisi o Miru Bulju da li će takav zakon predložiti, ali, naravno,
ne samo o njemu i najmanje o njemu.
