KOLUMNE / LIJEVI APERKAT

LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Mjesto u muzeju neostvarenih obećanja

LIJEVI APERKAT, kolumna Nikole Vuljanića: Mjesto u muzeju
neostvarenih obećanja

nikola-vuljanic-PRAVA FOTKADesetljećima od vlasti dobivamo popis problema. Vlast se svim silama trudi objasniti zašto je nešto što bi trebala napraviti nemoguće i kako su problemi koje treba riješiti takvi da je to gotovo neizvedivo, odnosno neizvedivo u realnom vremenu u kojem živimo, te kako bi opet trebali izabrati tu istu vlast da joj se pruži vrijeme i prilika da probleme ipak riješi. U nekom drugom vremenu. Ne zna se danas još kako, ali znat će se ako im se ukaže povjerenje.

Ta taktika sastavljanja lista problema primjenjuje se na svim razinama vlasti. Pa tako državna vlast obećaje da će reformirati školski sustav, ali danas je to, zbog nerazjašnjenih okolnosti, praktično nemoguće, pa svakih par mjeseci osniva novo poverenstvo, koje će biti suštinski bolje od prethodnog i smisliti sustav da nam djeca budu pametnija i obrazovanija. Vlast će riješiti i problem tzv. imovinsko-pravnih odnosa s nekretninama, ako joj se omogući da još desetak ili par desetaka godina usklađuje gruntovnice i katastar, pa da Hrvatsku dovede do razine austrougarske adminitracije, kad je to jednostavno – funkcioniralo. Sudska vlast ima par desetaka tisuća (ne par desetaka, nego par desetaka tisuća) slučajeva neplaćene alimentacije za koje u deset godina nije provedeno ni prvo ročište. A djeca rastu dok se vlast priređuje i namjerava navaliti na te zaista „složene“ slučajeve. Djeca će odrasti (bez alimentacija), a vlast će se pripremati i raditi listu problema. Djeca će otići i u mirovinu, a slučajevi će se razmatrati. Jednom je to nedostatak sudaca (mada ih imamo više od većine drugih zemalja Europe, po glavi stanovnika). Drugi puta je to neodgovarajuća informatizacije, treći puta nedostatak političke volje i štogod slično.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Druga neka djeca, koja više i nisu djeca, spakirala su kofere i šalju razglednice iz Irske. Vlast i to vidi kao veliki problem, ali i priliku da objasni zašto oni to ne mogu riješiti. Jer je netko drugi prethodno uništio što je uništio, jer smo opljačkani, jer se djecu ne može i ne treba zaustavljati kad idu na bolje, jer nam je tako suđeno.

I tako bi se moglo nabrajati do besvesti. Vlast ima problema, radi popis problema, a rješenja ni u tragovima. Kao da je ovaj narod izabrao vlast da mu objasni zašto se nešto ne može napraviti. Dragi moji prijatelji iz vlasti, izabrani ste da probleme rješite, ne da nam date razloge zašto to ne možete. Ako ne možete, to je vaš problem. Maknite se, možda će netko drugi znati izići na kraj s poteškoćama zbog kojih nam nije bolje i zbog kojih se vrtimo u krug.

I lokalna vlast na sličan se način bori sa zadaćama koje bi trebala obaviti. Bio sam pred par dana na dijelu tribine koja se trebala baviti pitanjem kamo s otpadom u Karlovcu. Ilovac je pri kraju vrijeka trajanja, Centar na Babinoj gori gradi se tempom Skadra na Bojani i nema šanse da u razumnom roku ove godine bude završen. Ne zna se točno ni kakav će biti, ni tko će ga platiti, ali se zna da imamo problema. No, to se znalo i kad se počelo razgovarati o Babinoj gori. Znalo se da je lokacija felerična, znalo se da je plan Centra predimenzioniran, a znalo se i da predviđenu tehnologiju EU neće platiti. Sve se to znalo, ali nije bilo vremena da se izradi studija izvodljivosti, pa da se vidi što će to čudo raditi, koliko će koštati, tko će to platiti i kako će se uloženi novac vratiti, ako će se vratiti. Sad je došao ministar Dobrović sa svojom novom Strategijom i nastala je panika. Te Centar treba smanjiti, te tehnologiju treba modificirati, a lista problema samo raste. Problem su i građani neizgrađene svijesti, koji nisu spremni odvajati otpad na zamolbu odgovornih. Kao da ne znamo da se svijest izgrađuje sustavom mrkve i batine. Nagradi se onog tko poštuje propise, kazni onog tko ne poštuje. Tako je to u bijelom svijetu, ali mi imamo probleme i ne možemo postupati kako svijet postupa. Napustio sam tribinu kad sam vidio da se radi popis problema za javnost. To me ne zanima, zanimaju me rješenja.

Problemi se javljaju, novi i stari, i s uređenjem karlovačkog urbanog prostora. Kad se pojave novi problemi (a uvijek se jave prije izbora) osniva se povjerenstvo i izrađuje studija. Studija ima barem desetak, a povjerenstva se smjenjuju (neka i umiru) i svaki puta ima sve više problema. Rješenja još nismo vidjeli. Neki gradovi, na primjer Šibenik, uspjeli su angažirati EU sredstva i riješili problem gradske baštine. Karlovac to ne može jer imamo problema. Možemo izgraditi akvarij jer smo probleme oko prostora (nesuđeni auto kamp) prethodno riješili na najskuplji mogući način.

Sve u svemu, politika, odnosno politika na vlasti, bavi se izradom lista problema i isprikama zašto nešto ne može napraviti. Sasvim sam siguran da nitko nije za njih glasao (na bilo kojoj razini) da bi potrošili mandat da objasne zašto nešto (ili ništa) ne mogu napraviti. Idu izbori. Izaberimo neke koji imaju rješenja. Ove naše velike stranke očito niti žele niti znaju rješenja. Vrijeme im je, čini mi se, za pristojno mjesto u muzeju neostvarenih obećanja.

Izdvojeno


Reci što misliš!