Političkog kazališta koliko ti srce želi. Eurpska se unija razlaže (ili preslaže, to će se tek vidjeti), HDZ se razlaže (ili preslaže, i to ćemo tek vidjeti, izbori su blizu, nova partnerstva se sklapaju, trgovina je očita, a Milanović uglavnom šuti i valjda opet čeka da mu vlast padne u ruke sama od sebe. Svi se zabavljaju i ništa se ne mijenja. Kao da živimo u lošoj sapunici, taman ti se učini da će se nešto riješiti, kad ono naiđe nova zavrzlama i novi problem. Toliko gluposti ne može biti slučajno, Ta razina gluposti, nemoći i nesposobnosti može biti samo namjerna, a cilj joj je jasan – da se ne dogodi ništa novo, da sve ostane kako jest (ili još malo više tako), da oni koji imaju dobiju više, da oni koji nemaju dobiju zabavu i ne prave probleme. I tako – dokle ide.

U međuvremenu se događaju i stvari važne za svakodnevno približavanje, pa se i o njima pomalo govori, ali brzo padnu u sjenu prevažnih „političkih“ tema. Na primjer, u grad nam dođe ministar zaštite okoliša, utvrdi da je čudovište od centra za gospodarenje otpadom na Babinoj gori nekoliko puta veće od onog što je potrebno, da predviđa korištenje tehnika i tehnologija koje više nitko u Europi ne želi financirati i da trebamo organizirati sabirališta i reciklažna dvorišta i na sasvim drugačiji način se brinuti o otpadu nego što je to predviđeno županijskim, Pripuzovim i Marčetićevim planovima.

Sadržaj se nastavlja...

Desetak godina par nas bori se protiv novog Ilovca na Babinoj Gori. Kad sam u jednom trenutku predložio da se u gradu osnuju reciklažna dvorišta i sugerirao da bi se višak iz gradske i županijske administracije mogao zaposliti na tim poslovima, ismijali su me, naravno. Tko će uglađene i lijepo smještene službenike prebaciti u reciklažna dvorišta? Danas je, izgleda, očito da administracije ima previše i da reciklažnih dvorišta i sortirnica nema, a trebalo bi ih biti. Sve što je par nas aktivista govorilo o smelištu na drugom kraju grada pokazalo se istinitim. U tih osam (?) godina postojanja Centra za gospodarenje otpadom nije se napravilo ništa da se počne gospodaiti otpadom. Nije čak niti napravljena studija izvorljivosti da se vidi kako bi to čudo funkcioniralo. Sudeći po tome tko je vodio projekt, funkcioniralo bi isto kao Ilovac, samo malo veće. I za džepove onih koji time upravljaju malo profitabilnije. A smeće bi se, kao i do sada, dovozilo sa svih strana i bez ikakve stvarne kontrole. Pa bi se i šuma na jugu Karlovca pretvorila u smrad u kakav su se pretvorili bajeri na sjeveru.

U međuvremenu direktor Centra odlazi u zasluženu (?) mirovinu. I nitko da jednom rječju spomene što je on to radio i uradio dok su Centar, direktor, palma i sekretarica udobno boravili u lijepo uređenim prostorijama. I tko je, zajedno s direktorom, palmom i sekretaricom radio na tom besmislenom projektu. Tko je odobrio i obavio uvredljivo glupa ispitivanja terena na Babinoj gori, tko je gradio cestu, tko je uništio šumu, tko je uopće smislio tog monstruma od par milijuna kubika smeća. Ništa, kao da ništa nije bilo i kao da se ništa nije dogodilo.

Doduše, na plan koji predlaže ministar Dobrović (već iskušan na Krku) osulo se drvlje i kamenje. Uglavnom kamenje bacaju oni koji su već osmislili svoje mega centre i dogovorili s kraljevima smeća u Hrvatskoj njihovo funkcioniranje. Svugdje u svijetu mafija se nastoji ugurati u te poslove, a kad mafija nešto nakani u Hrvatskoj to, u pravilu, postane državnom politikom. Oni koji se suprostavljaju prolaze loše (politički, kao Mirela Holi, ili drugačije, kao brojne žrtve obračuna). Bilo bi zanimljivo priupitati i karlovačke zbrinjavatelje smeća kako su planirali financirati Babinu Goru, znajući da od europskih novaca neće biti ništa. Konačno, europske novce nisu ni tražili, provjerio sam. (Zato su ih tražili za akvarij s ribicama. I dobili – štuke će im biti zahvalne na odmaralištu.)

Eto, o tome se ne razgovara u Karlovcu. Sve je do sada bilo krivo, danas se to vidi i priznaje, ali za to nitko nije kriv. Stvarno, jesmo li zaista toliko glupi da ne vidimo kad rade iz nas majmume (i to ne one inteligentnijih vrsta). Razgovara se o tome tko će na koju listu, kako će u preslagivanju HDZ-a proći Damir Jelić, koji su favoriti SDP-a u Karlovcu i ima li ih, što će Živi zid, a što Most. I tome slično. Pa kad je tome tako, valjda tako treba i biti. Kad drugačije ne znamo, kad drugačije nećemo, onda nam pravo i budi. A moglo bi se bolje. Mogao bi se otpad razvrstavati (i drugi to čine), mogao bi se organizirati prostor za male i mlade poduzetnike (i drugi to čine), mogli bi se otvoriti obrti u Zvijezdi (i drugi to čine). Moglo bi se, al' se neće.