Pričam ti priču ili u čemu je kvaka uvijek mi pada to na pamet
kada čitam ili slušam o toj famoznoj Istambulskoj konvenciji koja
će ratifikacijom promijeniti svijet, mentalitet i ponašanje.
Stanovnici ovog Vrlog zapadnog svijeta sadit će eko voće, povrće,
svi će hodati okolo zagrljeni. Svijetom će vladati sloga,
bratstvo, jednakost, danas ću biti muškarac, a sutra poželim biti
ženskog roda i to javno obznanim. Sve EU zemlje koje su je
ratificirale riješile su problem nasilja prema ženama, slabijima,
u njima vlada sreća, cvate cvijeće mirisavo i usred najveće zime.
Eto mi imamo problema s tom nesretnom ratifikacijom. Ma sve bi i
kod nas bilo u redu da nema tih srednjovjekaša, mračnjaka,
osobito te Katoličke Crkve. Ona je ta koja prijeći napredak,
ugrožava bratstvo i sestrinstvo, ljepotu i radost življenja.
Jednom riječju zagorčava nam život. Toliko težimo razumu, slobodi
i nikako dostići jer Ona je tu da nam sve pokvari, koči…
Velika je sličnost čovjeka i papige. Ona i čovjek vole ponavljati
fraze koje čuju i nauče. Fraza “mračni srednji vijek”
izmišljotina je prosvjetitelja kako bi sebe označili kao
kontrapumkt vremenu “prije”. Da biste bili prihvaćeni kao oni
koji ćete nekoga ili nešto prosvjetliti morate ono prije
proglasiti mrakom. Nije bitno da li vaši argumenti “drže vodu”.
Važno je sebe proglasiti prihvatljivim. Bez obzira što tvrdnja o
“mračnom srednjem vijeku” ne “drži vodu” ni u znanstvenom ni u
kulturološkom smislu ona je postala tako draga batina u rukama
modernih prosvjetitelja za lupetanje po onima koji ne misle kao
oni. Nema većeg dogmatizma od prosvjetiteljstva , osobito
modernog. Jer sumnjati, propitkivati misao i namjere modernih
prosvjetitelja nadilazi svako bogohuljenje u religiji. Njihove
namjere, misli ne podliježu kategoriji sumnje, propitkovanja one
su – dogme. Još je veliki Chesterton rekao: “Ateizam je uistinu
najsmionija od svih dogmi… jer ateizam je tvrdnja univerzalnog
negiranja.” Sve ovisi o tome čime želite biti ispunjeni.
I onda: u čemu je “kvaka” oko te famozne Konvencije? Po čemu ta
Konvencija jače i bolje štiti žene od dobrog nacionalnog
zakonodavstva? Odgoja i obrazovanja? Tko mi garantira da će biti,
ako i Sabor usvoji Konvenciju manje pretučenih ili ubijenih žena,
da će biti manje bilo kojeg oblika nasilja nad ženama ili
muškarcima ili bilo kime?
Kad pojedinci ili skupine stvore oko nečega veliku halabuku
postajem sumnjičav i oprezan, osobito kada na vrlo brutalan i
prizeman način pokušavaju odstraniti sve one koji propitkuju
nešto. Ili imaju suprotno mišljenje o nečemu. Kao da ih uhvati
onaj boljševićki revolucionaran zanos u kojem nema puno razuma i
logike, a bome, ni istine. Sve se svodi na rušenje, uništenje
onoga nasuprot. Nekad je to bio klasni neprijatelj. Sad se to
onako modernije kaže: svjetonazorski neprijatelj. A kao nositelj
tog svjetonazorskog “srednjeg vijeka” detektirana je Katolička
Crkva.
Povijest je pokazala da smisao i krajnji cilj revolucije nije
bila promjena u onom kvalitativnom elementu što je Orwel odlično
opisao u Životinjskoj farmi. Osim toga uvijek mora postojati i
neprijatelj jer on je “hrana” revolucije. Što je smisao
antifašista? Proizvoditi fašiste. Što je smisao prosvjetitelja?
Proizvoditi i pronalaziti mračnjake. I tako dalje…
Dakle, ono s jedne strane imate sve najbolje, najprogresivnije,
najumnije, ispunjeno ljubavlju i brigom, vođeno razumom,
oslobođeno natrahu mraka, nazadnjaštva. Jedno pravo “otmjeno
društvo”. S druge strane je sve ono najgore i najmračnije,
najzaostalije. Ono svima takvim poput Frljića treba nabiti
svinjsku glavu i na kraju uz himnu slobodi postrijeljati.
Osobno bih volio da je Istambulska konvencija ostavila mogućnost
rasprave na nacionalnoj razini, mogućnost propitkivanja nekih
točaka koje skrivene čuče u samoj Konvenciji. Stoga bez imalo
straha ili zadrške mogu postaviti dvojbu, volio bih da mi bez
etiketa ili povišenog tona netko ponudi odgovor koji bi me
razuvjerio.
Najspornije oko svega toga jest – način prezentacije i dogma oko
nje. Ono, nema se tu što tu raspravljati ili si za ili si
nasilnik, zaostali tip. Svako propitkivanje etiketirano je kao
neprijateljski čin. Zatucani katolićki taliban.
Način na koji se ona predstavlja i način na koji se zahtjeva da
se ona usvoji smrdi upravo po onome po čemu nebi smjela –
nasilju.