Iskreno se nasmijem kada me netko pokuša impresionirati
podsjećanjem da “živimo u 21 stoljeću”. Iskreno sam zahvalan
svima koji me na to podsjete. To je zasigurno njihov najjači
argument u određenoj raspravi kada im ponestane stvarnih
argumenata. Pomalo mi to sliči na djetinju igru u kojoj gubitnik
viče: moj je tata najjači! Za mene to je samo vrijeme kao da
kažete: danas je ponedjeljak. Ok, ponedjeljak je. I što sada? Oni
u 20 stoljeću govorili su da je “sada 20 stoljeće”, oni prije
njih neko drugo vrijeme. Ništa novo, ništa kvalitetno, stara
mantra samo se brojka mijenja. Stoga je uistinu smiješno vrijeme
koristiti kao argument u raspravi. Jer i u tom famoznom 21
stoljeću čovjek hoda, jede, sere, piša, priča gluposti kao i u
stoljeća prije. I prije se zemlja vrtjela, sunce sijalo dan
zamjenjivao noć, jači tlačio slabijega. Ma o čemu mi mljeli
danas. I prije su ljudi vjerovali ili nisu vjerovali u Boga,
svijet je išao dalje vjerovali ili ne vjerovali…
Upitao bih svakog nadobudnog 21 stoljećara da li je u ovom
stoljeću koje je tek počelo manje ratova, bolesti, nepravde,
gladi? Jesu li ljudi sretniji, zadovoljniji, ispunjeni mirom? Ima
li manje gladne djece, obitelji? Ima li više pravde i
pravednosti? Jesu li oni koji ne vjeruju sretniji od onih koji
vjeruju? Ljudi manje kradu, lažu, muljaju? Zašto ovo pitam?
Jednostavno da pokažem kako je argument vremena glup i besmislen.
Jer on i nije argument, nego glupa floskula ispraznog uma.
Bježanje od pravog pitanja: što je ispravno i dobro?
Bilo mi neki dan najprije otužno, a onda smješno kada sam
pročitao kako neki lik iznosi svoja očekivanja glede crkvi. On
kao očekivao da će biti pretvorene u muzeje i kafiće, ta mi
živimo u 21 stoljeću. Kad se to samo po sebi razumije. Samo za
podsjetnik da su to očekivali i u 19 i 20 stoljeću. Kao da
očekuju Godota. Kao biti ćemo pravo 21 stoljeće kada ćemo moći
zabiti ruke u džepove do lakta i šetati po crkvi kao muzeju ili
zavaliti se na stolicu, staviti noge na oltar i piti lošu kavu
ili zašećerenu vodicu punu aditiva koju nam prodaju pod sok.
Reče neki mudar čovjek: kada se čovjek odrekne Boga, spopadnu ga
bogovi, a kada se odrekne vjerskih obreda, spopada ga magija ili
što bi rekli moji Zagorci – coprije. U kakve sve gluposti čovjek
21 stoljeća vjeruje, a sebi stvara iluziju da živi u nekom
posebnom prosvijetljenom vremenu. Da je istina i dobro u
oslobađanju i nijekanju bilo koje vrijednosti vremenima prije.
Kaj god!
“O teoriji progresa se može raspravljati, ali prije toga ju netko
mora dokazati. Potrebno je pokazati da su određene faze
društvenog razvoja superiornije nad prošlim fazama razvoja. U
mnogim je slučajevima to moguće učiniti, u nekim drugim
slučajevima je zasigurno moguće dokazati suprotno”, poručuje nam
umni Chesterton. Dakle, na početku 21 stoljeća govoriti o
njegovoj nadmoći nad ostalim stoljećima uistinu je glupo. Vrijeme
je samo pomicanje kazaljke na satu ili curenje pijeska iz
pješćanika ali nikako mjerilo ispravnosti, istine i dobra. U
svakom tom otkucaju čovjek korača naprijed noseći breme prošlosti
sa svim vrijednostima i teretima. Jer kao što kaže Fulton Sheen,
sve ima svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Otkloniti jednu
od tih sastavnica znači odreći se sadašnjost. Govoriti o napretku
civilizacije koja umire i ubija samu sebe jest bespotrebno
laprdanje. Složio bi se s Robinom Harisom da živimo u vremenu
gluposti, plitkosti i hihotajuće ispraznosti.