KOLUMNE / PIT I TEATAR APSURDA

Pit i teatar apsurda, kolumna Lovre Zaplatića: 21. stoljeće kao argument

Pit i teatar apsurda, kolumna Lovre Zaplatića: 21. stoljeće kao
argument

Iskreno se nasmijem kada me netko pokuša impresionirati podsjećanjem da „živimo u 21 stoljeću“. Iskreno sam zahvalan svima koji me na to podsjete. To je zasigurno njihov najjači argument u određenoj raspravi kada im ponestane stvarnih argumenata. Pomalo mi to sliči na djetinju igru u kojoj gubitnik viče: moj je tata najjači! Za mene to je samo vrijeme kao da kažete: danas je ponedjeljak. Ok, ponedjeljak je. I što sada? Oni u 20 stoljeću govorili su da je „sada 20 stoljeće“, oni prije njih neko drugo vrijeme. Ništa novo, ništa kvalitetno, stara mantra samo se brojka mijenja. Stoga je uistinu smiješno vrijeme koristiti kao argument u raspravi. Jer i u tom famoznom 21 stoljeću čovjek hoda, jede, sere, piša, priča gluposti kao i u stoljeća prije. I prije se zemlja vrtjela, sunce sijalo dan zamjenjivao noć, jači tlačio slabijega. Ma o čemu mi mljeli danas. I prije su ljudi vjerovali ili nisu vjerovali u Boga, svijet je išao dalje vjerovali ili ne vjerovali…

Upitao bih svakog nadobudnog 21 stoljećara da li je u ovom stoljeću koje je tek počelo manje ratova, bolesti, nepravde, gladi? Jesu li ljudi sretniji, zadovoljniji, ispunjeni mirom? Ima li manje gladne djece, obitelji? Ima li više pravde i pravednosti? Jesu li oni koji ne vjeruju sretniji od onih koji vjeruju? Ljudi manje kradu, lažu, muljaju? Zašto ovo pitam? Jednostavno da pokažem kako je argument vremena glup i besmislen. Jer on i nije argument, nego glupa floskula ispraznog uma. Bježanje od pravog pitanja: što je ispravno i dobro?

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Bilo mi neki dan najprije otužno, a onda smješno kada sam pročitao kako neki lik iznosi svoja očekivanja glede crkvi. On kao očekivao da će biti pretvorene u muzeje i kafiće, ta mi živimo u 21 stoljeću. Kad se to samo po sebi razumije. Samo za podsjetnik da su to očekivali i u 19 i 20 stoljeću. Kao da očekuju Godota. Kao biti ćemo pravo 21 stoljeće kada ćemo moći zabiti ruke u džepove do lakta i šetati po crkvi kao muzeju ili zavaliti se na stolicu, staviti noge na oltar i piti lošu kavu ili zašećerenu vodicu punu aditiva koju nam prodaju pod sok.

Reče neki mudar čovjek: kada se čovjek odrekne Boga, spopadnu ga bogovi, a kada se odrekne vjerskih obreda, spopada ga magija ili što bi rekli moji Zagorci – coprije. U kakve sve gluposti čovjek 21 stoljeća vjeruje, a sebi stvara iluziju da živi u nekom posebnom prosvijetljenom vremenu. Da je istina i dobro u oslobađanju i nijekanju bilo koje vrijednosti vremenima prije. Kaj god!

„O teoriji progresa se može raspravljati, ali prije toga ju netko mora dokazati. Potrebno je pokazati da su određene faze društvenog razvoja superiornije nad prošlim fazama razvoja. U mnogim je slučajevima to moguće učiniti, u nekim drugim slučajevima je zasigurno moguće dokazati suprotno“, poručuje nam umni Chesterton. Dakle, na početku 21 stoljeća govoriti o njegovoj nadmoći nad ostalim stoljećima uistinu je glupo. Vrijeme je samo pomicanje kazaljke na satu ili curenje pijeska iz pješćanika ali nikako mjerilo ispravnosti, istine i dobra. U svakom tom otkucaju čovjek korača naprijed noseći breme prošlosti sa svim vrijednostima i teretima. Jer kao što kaže Fulton Sheen, sve ima svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Otkloniti jednu od tih sastavnica znači odreći se sadašnjost. Govoriti o napretku civilizacije koja umire i ubija samu sebe jest bespotrebno laprdanje. Složio bi se s Robinom Harisom da živimo u vremenu gluposti, plitkosti i hihotajuće ispraznosti.


Reci što misliš!