Prije nekih godinu dana hrvatski poduzetnik iz Kanade Dragutin
Vučković otvorio je u poslovnoj zoni Jastrebarsko luksuzni hotel
od 4 zvjezdice vrijedan 10 milijuna eura sa sveukupno 186 kreveta
u 93 sobe i 11 apartmana.
Iz naše karlovačke perspektive naizgled nevažna priča, ali samo
naizgled. Naime, prije negoli ga je sazidao, gospodin Vučković se
na mjestima gdje se odlučuje nudio da kupi poziciju na Korani,
točnije zemljište na kojem je nekad bio Hotel Korana i gdje je
novi vlasnik Nikola Hanžel trebao sagraditi novi. A nije. Nego je
došao do famozne prve faze koja uključuje kafić s terasom, salu
za svadbe i Hanželov fetiš, parkić s plastičnim životinjama. I
stao. Da je ostalo na tome, jedan od najbogatijih Karlovčana bi
zavrijedio prijezir jer je objektivno komad zemlje s najviše
potencijala i jedino mjesto pogodno za hotel velikih gabarita u
Karlovcu proćerdao za vlastiti ćef. Žal bi bio i veći uz saznanje
da je postojala osoba koja je bila spremna platiti da izgradi
luksuzni hotel na Korani i kad nije uspjela, premjestila je
investiciju u Jastrebarsko. Točnije, usred ničega i pored ničega
osim jaskanske poslovne zone, što je usput argument svima onima
koji misle da Karlovcu i dalje treba veliki hotel. Ako dobro radi
tamo, onda valjda i na Korani ne bi bilo brige za njegovu
budućnost.
Sva sreća, nije stalo na tome. Veliki pano na Korani i video zid
pored Žitne kuće sa skicom novog hotela, kao i najave vlasnika,
sugeriraju da se Hanžel odlučio krenuti u gradnju druge faze
hotela nakon gotovo 4 godine statusa quo.
Ako to zaista bude tako, Karlovac će dobiti objekt koji mu
nasušno treba i otvara mnoge perspektive, a percepcija Nikole
Hanžela u Karlovcu mogla bi se u potpunosti promijeniti.
Dobitnici divlje privatizacije nikome nisu dragi osim onih koji
od njih imaju koristi i nekima što god napravili neće biti dragi.
Pa nije ni Nikola Hanžel. Kako je bivši vozač kamiona u
privatizacijskom procesu došao do karlovačke tiskare, kako je
dizao kredite u Karlovačkoj banci, stjecao prve milijune, saznati
u detalje vjerojatno nećemo nikad i možemo samo rezignirano
ponoviti onu Rojsovu “tko je jamio, jamio je”. Vrijeme se ne može
vratiti, ali se mogu sumirati rezultati. Četvrt stoljeća kasnije
moramo priznati da je – za razliku od mnogih tužnih pretvorbenih
priča – Lana – Karlovačka tiskara uspješno i stabilno poduzeće,
da se širi i da su plaće radnika vrlo solidne.
Možda njen vlasnik živcira većinu nas što spajamo kraj s krajem
sa svojim voznim parkom i mijenjanjem mercedesa ko čarapa,
ponekad i svojom bahatošću i kratkim fitiljem u javnosti, svojim
obilnim financiranjem samo jedne političke opcije, ali kad je u
pitanju javni karlovački interes usuđujemo se reći da je Karlovac
zadužio više od nekih drugih karlovačkih tajkuna.
Ne poričemo, svatko tko je održao i proširio posao, dakle
zaposlio ljude i dao im plaću, zaslužuje određeni respekt. Ali,
tko je od njih ušao u rizik da uz posao, uloži novac u nešto što
je prije svega javni interes? Hanžel je obnovio Žitnu kuću koja
teško da mu je danas isplativa investicija, ali je njenom obnovom
napravio uslugu Karlovcu, jer je ta kuća danas jedan od ukrasa
starog dijela grada. Ako izgradi veliki hotel na Korani, napravit
će Karlovcu još veću uslugu. Nema sumnje, veliki hotel otvara
nove mogućnosti i širi perspektive gradu čiji je potencijal kao
kontinentalnog turističkog središta neupitan. Nadamo se da će
Hanžel u budućem hotelu zaraditi veliki novac.
