Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. Ova stara izreka s
naših prostora najbolje pristaje opisu političke krize u Ogulinu
posljednjih mjeseci, a koja je svoj (ne)očekivani rasplet dobila
u nedjelju na izborima za Gradsko vijeće. Na iznenađenje
dojučerašnjih koalicijskih partnera gradonačelnika Dalibora
Domitrovića i njihovih pomagača u pokušaju u njegovom rušenju,
lista SDP-a predvođena Domitrovićem osigurala je apsolutnu većinu
u Gradskom vijeću.
Ukratko, od prošlih lokalnih izbora tanku većinu u Gradskom
vijeću Domitrović i SDP održavali su uz pomoć tri glasa Nezavisne
liste Željka Stipetića i glasom DSS-a Siniše Ljubojevića, bivšeg
SDSS-ovca i dožupana Karlovačke županije u mandatu Ogulinca Ivana
Vučića. Kao što to vlasti obično čine, podijelili su zone
odgovornosti i bio je to bio brak iz koristi koji je očito
najteže padao samom gradonačelniku Domitroviću. Obostrano
nezadovoljstvo je tinjalo da bi eksplodiralo ovu jesen nakon niza
zatvorenih sastanaka unutar vladajuće koalicije i Domitrovićeve
odluke da više ne računa na koalicijske partnere. Suradnju je
ocijenio “teškom i mučnom”, a kao neposredni razlog raskida naveo
uhljebljivanje stranačkog kadra u gradsko poduzeće Stambeno
komunalno gospodarstvo koje je bilo zona odgovornosti DSS-a,
odnosno Ljubojevića. Zanimljivo, u kasnijim prepucavanjima i
bivši koalicijski partneri su uz HDZ Domitrovića i SDP također
optuživali za iste stvari, uhljebljivanje i pogodovanje
podobnicima u gradu pod Klekom. Uglavnom, krhka ljubav je pukla,
a oporbeni HDZ, iskusni rutiner u političkim trgovinama,
natezanju većine mimo volje biračkog tijela i rušenju vlasti,
teško da je to sa strane gledao skrštenih ruku. Iako će poslije
nedjeljnog izbornog debakla prvi županijski HDZ-ovac Jelić reći
kako HDZ nije sudjelovao u rušenju ogulinske vlasti, možda bi se
trebao raspitati ili prisjetiti tko se u jeku te političke krize
sastajao na Kamačniku kod Vrbovskog s dojučerašnjim koalicijskim
partnerima SDP-a u ogulinskom gradskom vijeću.
Nakon što gradonačelnik, nezavisna lista i DS nisu našli
zajednički jezik uslijedilo je nešto što ostavlja dojam
koordinirane lančane reakcije. Prvo ostavku na mjesto
predsjednika Gradskog vijeća podnosi nezavisni Stipetić, pa onda
pod opravdanjem da ne želi držati lojtre vlasti, ostavku daje
zamjenik predsjednika iz redova HDZ-a, da bi krug zatvorila
DSS-ova zamjenica predsjednika i time onemogućila da se sazovu
nove sjednice Gradskog vijeća. Drugim riječima, sve je upućivalo
na to da je stvar tako i zamišljena; ostavkama isprovocirati
situaciju kad Vladi RH ne preostaje ništa drugo nego da zbog
neizglasavanja proračuna raspusti Gradsko vijeće i uvede
povjerenika koji će raspisati nove izbori što se u konačnici i
dogodilo. S tim da je Vlada u svom objašnjenju bila nedvosmislena
i napomenula kako je gradonačelnik “izvršio svoju obvezu i
predložio proračun Grada Ogulina za 2019., no Gradsko vijeće nije
donijelo ni proračun ni odluku o privremenom financiranju.”
Čini se da na kraju nitko od uključenih nije imao ništa protiv
takvog raspleta, samo iz drugih pobuda i različitog gledanja na
istu stvar. HDZ-ov motiv je bio jasan i legitiman. Oni su u
nekadašnjem neosvojivoj utvrdi HDZ-a odjednom postali oporba,
situacija je za njih bila nepodnošljiva, izbori su im izgledali
kao naručeni, i udružili bi se s crnim vragom (što i inače čine),
kad je u pitanju dolazak na vlast.
Gradonačelnik Domitrović je imao najviše za izgubiti, ali se ipak
kockao s izborima u nadi da bi se tako mogao riješiti balasta
koji po njemu samo deklarativno radi za Ogulin i opće dobro, a
gura vlastite interese. Nezavisna lista i DSS su pak
priželjkivali scenarij da će rušenjem vlasti dobiti još jaču
izbornu podršku građana i time veći utjecaj u nekoj novoj
koaliciji nakon izbora. Gadno su se preračunali. I Stipetić i
Ljubojević bili su na vlasti i s HDZ-om i SDP-om. Iako im motiv
može biti opće dobro, sudjelovanje u vlasti dok vas netko iz nje
ne izbaci ili izlazite sami kad nanjušite da bi umjesto nekog
Kurte opet mogao zajahati neki Murta je hodanje po rubu ponora.
Naime, narod bi mogao zaključiti da je takvima unatoč
proklamacijama, na kraju dana najvažnije biti na vlasti. Bilo
kojoj. Bilo s kim. S obzirom da nezavisna lista nije dohvatila
prag na nedjeljnim izborima, bit će da su Ogulinci zaključili
upravo to. Doduše, DSS nije potonuo jer stranke nacionalnih
manjina imaju stabilniju biračku bazu čak i od HDZ-a i baš kao
birači HDZ-a i njihova baza će oprostiti svojim vodstvima
koalicije s političkim opcijama koje žive smisliti ne mogu.
Kako se pak moglo dogoditi da SDP koji u istoj noći doživi
neviđen potop u Lici i Iloku, koji se pod Bernardićem od
političkog tigra pretvorio u krmeljavu mačkicu, uzme sam većinu u
vijeću grada kojem se u HDZ-u tepalo kao “bastionu HDZ-a”? Ne
treba biti umni politički analitičar za zaključak da s tim
uspjehom malo veze ima Bernardić i stranka što stoluje na
Iblerovom trgu u Zagrebu. Očito je točka prevage osobnost
gradonačelnika Dalibora Domitrovića uz niz uvjeta koji su se
trebali ispuniti ili poklopiti da bi se došlo do ovako
neočekivanog trijumfa. Između ostalog, da politički protivnici
čine greške u koracima i da ističu neuvjerljive kandidate.
Ovako s distance, na osnovu dojma preko priča i dostupnih zapisa
na internetu, Domitrović očito ima potrebnu karizmu. Domaći je
dečko, dolazi iz poštene, radišne obitelji. Izgleda skromno, ali
odlučno i očito je honorirana njegova hrabrost da u izvanredne
izbore pred građane izađe sam. Ne doima se kao stranački
aparatčik i karijerist, ima gard nezavisnjaka koji je mudro
iskoristio infrastrukturu stranke kako bi mijenjao svoj grad. Na
izborima za gradonačelnika prije godinu pol pobijedio je tijesno,
u međuvremenu je u nedjelju na njegov račun i tima kojim se
okružio svoju prednost dodatno kapitalizirao. Unatoč tome što se
u ovo vrijeme ogulinske političke krize moglo pročitati niz
optužbi njegovih političkih protivnika koje sugeriraju da i
ogulinski SDP pati od istih hrvatskih stranačkih bolesti kao i
HDZ, da rad za grad nije očišćen od strančarenja i forsiranja
podobnosti. U srazu njegove riječi protiv njihove, njegova je
prevladala, u Ogulinu mu se vjeruje više nego njegovim političkim
oponentima. Ali, povjerenje birača nije zacementirana datost, čak
ni u demokratski kržljavoj Hrvatskoj. Domitrović je dobio bitku,
ali ne i rat, test vjerodostojnosti za njega tek predstoji.
U svakom slučaju, svatko tko ima pretenziju dobiti lokalne izbore
u gradovima i općinama Karlovačke županije bilo bi mu pametno
duboko proanalizirati sve aspekte nedjeljnih izbora za Gradsko
vijeće Ogulina jer se u njima krije formula uspjeha. Na znanje i
ravnanje svim karlovačkim oporbenim taštinama i “veličinama”.
