Uspješnost jedne vlasti na lokalnoj razini mjeri se prije svega
količinom ostvarenih ideja, odnosno predizbornih obećanja za opće
dobro. Tu ne bi trebalo biti puno mjesta ideologiji, samo
politikantske lokalne vlasti oslanjaju se na ideologiju ili bolje
rečeno na konflikt, na vaše i naše, na crvene i plave, na ustaše
i partizane…
Da bi bila uspješna, vlast mora biti inventivna, mora imati plan
i viziju gdje želi vidjeti i kakvu želi vidjeti sredinu koju vodi
za 4 godine. Ali, može biti najinventivnija i najpametnija, ako
nema novac, neće napraviti ništa. S tom činjenicom na pameti,
čudi nas neobični entuzijazam oporbe u Karlovcu pred nedjeljne
izbore za mjesne odbore i gradske četvrti. Uzeti neki odbor ili
četvrt iz zagrljaja trenutno neprikosnovenog HDZ-a, može imati
tek mali simbolički značaj. Sadržajno, značaj je nikakav, dapače,
usudili bi se reći – kontraproduktivan.
Naime, mjesni odbori i gradske četvrti ne odlučuju gotovo o
ničemu, a da i odlučuju nemaju sredstava da ideje sprovedu u
djelo. Naime, proračun kojim te jedinice mjesne “samouprave”
autonomno raspolažu bile bi male i za budžet obitelji koja mora
zamijeniti krov na kući ili uvesti centralno grijanje, recimo. Da
budemo sasvim plastični u opisu besmisla postojanja tako
ustrojenih mjesnih jedinica, ne treba ići dalje od činjenice da
predstavnik ulaza u većoj zgradi ima veću moć, od pričuve može
učiniti na svojoj zgradi više negoli predsjednik gradske četvrti
u cijelom kvartu kojim – kao – vlada. Drugo, ne manje važno, biti
oporba na gradskoj razini, a voditi GČ ili MO, znači zajedno s
građanima trpjeti status trinaestog praseta i sjedenja u
magarećoj klupi. To su godine parkse, HDZ je majstor zanata u
tihom revanšizmu i kažnjavanju neposlušnih kvartova koji su se
usudili izabrati drugu opciju. S par desetaka tisuća kuna budžeta
koliko (ovisno o veličini i broju stanovnika), pripada četvrti
ili odboru neovisno o gradskoj vlasti, ne može se napraviti
ništa, a HDZ-ova gradska vlast će se već potruditi da
predsjednike “odmetnutih” kvartova i odbora ignoriranjem
prijedloga i zaobilaženjem prioriteta učini dodatno smiješnim.
Događalo se i događat će se.
Natjecati se za mjesnu mrvicu vlasti u kojoj ne odlučuješ o
gotovo ničemu i ovisiš o milosti gradske vlasti koja bi te
najradije utopila u čaši vode je popriličan mazohizam i iz te
perspektive racionalnije i svrsishodnije bi oporbi bilo
bojkotirati mjesne izbore.
Oporba, čini se, o tome ima drugačije mišljenje. Ne samo da
sudjeluju, zakupljivanjem predizbornih jumbo plakata po
kvartovima (!?), daju značaj izborima na kojima ne mogu
profitirati bez obzira uzmu li vlast ili ne. Još gore, na tim
plakatima umjesto da promoviraju sebe i svoje ideje i tako
potaknu birače da ih zapamte, da se reklamiraju dugoročno za
važnije izbore, oni velikim slovima spominju u istom redu pojmove
“HDZ” i “pobjeda”. “Ako ne izađemo na izbore, HDZ zasigurno
pobjeđuje” nije afirmativni slogan već ima prizvuk negativne
kampanje. A imperativ izbjegavanja negativne kampanje gdje god se
to može, posebno na izborima koji nemaju ideološku konotaciju,
pripada redu pučkoškolskih pravila političkog marketinga.
Doduše, ima u ovoj predizbornoj priči elemenata koje ulijevaju
određenu nadu da HDZ-ovo partijsko jednoumlje neće trajati
dovijeka. Naime, na spomenutom jumbo plakatu (nažalost mnogo
sitnijim slovima od slogana “…HDZ zasigurno pobjeđuje”) vidi se
da oporbenog pretendenta na kvartovsku vlast podržava prilični
broj stranaka koje ne plešu HDZ-ovo kolo. To je ispravan put
prema mnogo važnijim izborima, onim za gradsko vijeće i
gradonačelnika. Izborima na kojima bi široka politička fronta
morala uvjeriti ljude da ne jurišaju na vlast radi vlasti, da
sjaši Kurta, kako bi uzjašio Murta, nego da uvjere ljude kako
Karlovac i Karlovčani mogu i zaslužuju bolje.
