U Karlovcu je za uskršnji vikend ostvareno 795 noćenja, što je za
53 posto više nego u isto doba lani, javljaju lokalni mediji. S
12.053 noćenja u prvih četiri mjeseca za 11,5 posto premašena je
i brojka iz istog razdoblja prošle godine. Kad se pak gleda na
godišnjoj razini, posjetilo ga je 41.569 turista koji su
ostvarili 58.789 noćenja, što je priličnih 23% noćenja više nego
u 2017. godini. Izgleda da Karlovac grabi krupnim turističkim
koracima prema naprijed, pogotovo kada ga se usporedi s nekim
drugim kontinentalnim gradovima slične veličine poput Slavonskog
Broda s 35 tisuća i Siska s 20 tisuća noćenja. No, oni niti imaju
turističkih komparativnih prednosti i potencijala usporedivih s
Karlovcem, ni ovako bogom danu poziciju na karti. Pa bi možda za
referencu bilo poštenije uzeti sam Karlovac iz nekih drugih
vremena. Vremena kad je s današnjim dijelio naslijeđene datosti
četiri rijeke zahvaljujući majci prirodi i gradskih parkova
definiranih i zaokruženih vizionarstvom Karlovčana okupljenih u
“Društvu za poljepšanje grada” krajem 19. stoljeća. Vremena kad
je bio strašno zagađen zbog masovne industrijalizacije samog
centra grada i ne baš održavan. Ali i vremena kad je turizam
razvijao strateški i imao prije pola stoljeća ono što današnji
Karlovca iz nekog razloga nema; hotel velikog kapaciteta, auto
kampove i ono što je jednako važno, ideju kako doći do gostiju,
noćenja i nasušno potrebnih deviza.
Dakle, pronašli smo u starim novinama statistiku za godinu koja
je za Karlovac bila iznimna, prije svega jer se te 1979. ozbiljno
pristupilo proslavi 400-godišnjice osnutka grada, bez obzira što
njegov osnivač nadvojvoda Karlo nije bio komunist. Šalu na
stranu, u prvih šest mjeseci (dakle, prije ljeta!), samo hotel
“Korana” zabilježio je čak 29 000 noćenja. U srpnju iste te 1979.
HUP (Hotelsko-ugostiteljsko poduzeće) “Korana” ostvarilo je u
svojim objektima 18 000 noćenja, od toga 5.500 noćenja u svoja
dva kampa, na Rakovcu i u Mrzlom Polju. Već ovlaš usporedbom
današnjih i predratnih turističkih pokazatelja, jasno je da
današnji Karlovac mora pojesti puno žganaca ne bi li dostigao
samog sebe iz bolje prošlosti. Zanimljivo, ako izuzmemo ruševnu
Zvijezdu, danas je Karlovac izgrađeniji i uredniji negoli prije
40 godina, temeljito je deindustrijaliziran pa su mu i rijeke
neusporedivo čišće, većina Europljana je turistički mobilnija,
ali ih je u Karlovcu manje nego prije rata.
Odgovori zašto je tome tako nisu neka mudrost ni tajna, ali nije
jasno zašto ih vlasti zajedno s turističkim zajednicama i
moćnijim dijelom privatnog sektora ne akceptiraju i na osnovu
njih strateški planiraju dugoročnu turističku politiku Karlovca.
Prvo i najočitije, Karlovac nema ni velikog hotela ni kampova da
bi primio veliki broj gostiju, pa onda ne može ni graditi
reputaciju u nekim turističkim nišama, kao što ju je “stari”
Karlovac gradio u kongresnom turizmu, sportsko-pripremnom, lovnom
i ribolovnom turizmu. U međuvremenu, trendovi su dodatno išli
Karlovcu s njegovim prirodnim predispozicijama na ruku,
statistike kažu da se sve više Europljana okreće aktivnom turizmu
na kontinentu, pa se na robinzonskom i ciklo-turizmu danas okreću
milijarde. No, mi te trendove pratimo suzdržano i amaterski.
Drugo, standardi u turizmu su se u 40 godina dramatično
primijenili. Stranac s novcem ne trpi lošu uslugu i skromne
smještajne standarde. Sve mora biti top, ali ne samo smještajni
kapaciteti, već cijeli grad. Karlovac je savršen samo tamo gdje
ga ljudska ruka nije takla. Tamo gdje je, “točkasto” gledano,
Karlovac ima pozicija s kojima se može ponositi, ali ukupno,
Karlovac za grad s (opravdano) visokim turističkim pretenzijama
je (neopravdano) dramatično zapušten. Prije svega, stara jezgra
koja bi morala služiti kao turistički izlog, izgleda kao da je
jučer završio rat. Da se podsjetimo najslikovitijeg primjera koji
političkim strukturama ne ide na čast, Karlovac je prije 13
godina u holivudskoj produkciji glumio ratom razrušenu Foču s
minimalnim fizičkim intervencijama u Šimunićevoj ulici. Kad se
danas na taj dio “kineske četvrti” pogleda s ugla Studentskog
centra, ne izgleda isto. Nažalost, 13 godina kasnije izgleda još
gore. Ne kažemo da bi u savršeno uređen grad privukao mnogo više
gostiju samo da vide grad jer karlovačke znamenitosti izgrađene
ljudskom rukom su u europskim i svjetskim razmjerima objektivno
beznačajne, a samim time i turistički nekonkurentne. Uređenost
Karlovca je civilizacijski temelj, ruševine ne privlače nikog,
one su sramota za svaku gradsku upravu, odraz nebrige i
nekompetencije, a ne nedostatka novca.
Treće, Karlovac, osim kroničnog problema sa strateškim
planiranjem ima problem i sa PR pozicioniranjem. Krenulo je
ukrivo još s nesretnim brendiranjem grada i trulim plodom u vidu
slogana “grad susreta” koji je blesav, ne znači ništa i ne
koristi baš ničemu u promociji grada. Ako se imalo mislilo na
turizam slogan Karlovca je morao biti “grad na četiri rijeke”.
Kao što rekosmo, Karlovac je oskudan u znamenitostima izgrađenih
ljudskom rukom, nije ni Venecija ni Dubrovnik. Nema ništa
vrednije u Karlovcu od činjenice da je čvorište četiriju čistih
tekućica u sjajnom prirodnom okruženju i jedino na toj temeljnoj
prirodnoj predispoziciji je moguće izgraditi veliku turističku
priču.
