Dobro je što se napokon našlo političke volje i razuma da se Dani
piva kakve znamo zadnjih godina na neki način dokinu jer se
formula reda lakonotnih estradnih zvijezda uz besplatan ulaz i
reda kotlovine i piva u plastičnim čašama pod plastičnim
šatorima, otrcala i izgubila smisao. Možda još važnije, ta
nevažna manifestacija imala je u sebi nešto duboko anti-urbano,
sa zvukovima i mirisima s Dana piva se gradom širio duh seoskih
zabava. U seoskim zabavama, dakako, nema baš ništa loše, ali
jednostavno nisu primjerene gradu. U tom smislu, možda je trebalo
porazmisliti da se koncept pučke fešte koji je prošle godine
izdahnuo, primjeni negdje drugdje, na primjerenijem mjestu, za
prijemčiviju lokalnu publiku. U pravcu Draganića, Rečice ili
Vukmaničkog Cerovca, recimo. Sve dok to nekog zabavlja i donosi
novac, zašto ne?
No dobro, pred nama je sada nešto sasvim drugačije. Od stidljivih
najava vlasti da će okrenuti ploču po pitanju Dana piva, došli
smo do toga da su vlast i glavni sponzor Heineken odriješili kasu
(govori se o cca milijun kuna koštanja programa po danu Dana
piva) i od raznih Rozgi i Stavrosa, uz pomoć outsourcing
organizatora iz Zagreba otišli u drugu krajnost, priredili
Karlovčanima vjerojatno najveći festival domaće rock glazbe u
Hrvata ikada. Rekli bismo, gotovo sve što u Hrvatskoj vrijedi na
rock sceni, nastupit će u tih pet dana na četiri pozornice Dana
piva. Nadalje, Dani piva vraćeni su u grad s desne obale Korane,
za programe se ne plaća ulaz (što ne znači da su besplatni), ovaj
put i festivalsko pivo pit će se po iznimno niskim cijenama.
Kako god se okrene, zaokret je velik, ambicija da se Dani piva
postave na nove osnove je evidentna, no to ne znači da nema
otvorenih pitanja. Pitanje svih pitanja na koje još tamo od
ratnih dana nema decidiranog odgovora glasi: koja je svrha Dana
piva? Za jasnu svrhu se znalo samo na samom početku, Karlovac se
htio ugurati u red sajamskih gradova pa je Dane piva osmislio kao
sajam pivovara prošaran glazbenim, teatarskim, obrtničkim
sadržajima točkasto po Zvijezdi. Danas bi s naglim razvojem
proizvodnje craft piva ta ideja imala i više smisla, no para vrti
tamo gdje burgija ne može, pa su Dani piva već odavna Dani
karlovačkog piva. Je li svrha Dana piva oživljavanje Zvijezde i
Radićeve? Očito nije, jer je većina događanja smješteno na mjesta
koje i inače zovemo karlovačkim “špicama”. Je li svrha Dana piva
turistička promocija? Ove godine djelomično jest jer je glazbeni
program urban i atraktivan, jedino ostaje otvorena nedoumica hoće
li netko iz Zagreba i(li) okolice potegnuti do Karlovca da bi
vidio Prljavo kazalište, Psihomodo Pop ili Juru Stublića koji je
pred tristotinjak ljudi ove godine već svirao u susjednoj Dugoj
Resi. Nadalje, je li svrha Dana piva pozicioniranje Karlovca kao
grada kulture? Opet vrlo djelomično, posebno u usporedbi sa
varaždinskim Špancirfestom koji osim pametno probranih glazbenih
ekskluziva (Gipsy Kings definitivno nisu vrhunac kulture, ali će
mnogi iz udaljenijih krajeva potegnuti do Varaždina i platiti
kartu da bi ih vidjeli), nude pregršt sadržaja izvan glazbenih
pozornica, od kreativnih radionica, kazališnih predstava,
galerija na otvorenom, do bogatih sadržaja “street arta” i
dnevnih programa za djecu. Da ogolimo stvari do kraja, ono što će
se događati u perivoju, Šancu i Foginovom je festival domaće
urbane estrade koji se, eto, zove Dani piva. Ništa više i ništa
manje.
Na kraju dolazimo do pitanja je li svrha Dana piva estradne
prirode, besplatnim ulazom na koncerte i jeftinom pivom počastiti
goste i pritom pružiti priliku odabranima da zarade neki novac?
Ako je tako, onda se suštinski nismo puno pomakli od dosadašnjeg
koncepta, samo će ove godine u “kruhu i igrama” više uživati
drugačija – recimo to tako – urbanija publika, pa će sve i
izgledati kulturnije nego dosad. Nadalje, ova teza otvara još
jedno bitno pitanje; nakon godina forsiranja glazbenog šunda u
javnom prostoru i formiranja ukusa novih generacija daleko od
rock – alternativnih tonova ovogodišnjih gostiju Jonathan,
Svemirka, Mašinka… – vrlo je upitno ima li Karlovac dovoljno
zainteresirane publike da popuni prostor ispred tri ili četiri
pozornice istovremeno. Pa makar bilo i besplatno. Kad smo već kod
Špancirfesta koji ima drugačiji, čak i trivijalniji glazbeni
program ove godine od novih Dana piva u kojem se imena nekih
izvođača i preklapaju, u prva tri Dana piva Špancirfest će još
trajati što nije bitno za karlovačku publiku, ali moglo bi
dovesti u nedoumicu potencijalne goste iz drugih gradova. Ako
želite pronaći svoje mjesto pod festivalskim suncem, ne
organizirate festival u vrijeme kad je u tijeku obližnji festival
koji već ima ime, tradiciju i veliku popularnost.
Da zaključimo, ako je to dio smisla “novih” Dana piva,
izgrađivanje dobrog (glazbenog) javnog ukusa je hvalevrijedna
namjera, ali to je mukotrpni i dugotrajni proces. Krenuti u taj
proces s jednim festivalom od kojeg se očekuje da fino balansira
između visokih urbano-glazbenih standarda i masovnosti, vrlo je
riskantan potez s mogućim epilogom da pred pozornicama bude manje
publike od očekivanog, a onda i manje novca u raznim kasama od
očekivanog. Činjenica da ni nakon dva natječaja nije iznajmljena
gotovo polovica festivalskih pozicija za ugostitelje i trgovce
sugerira da u skepsi oko novog koncepta Dana piva nismo
usamljeni.