Prije otvorenja “novih” Dana piva na ovom smo mjestu napisali da
kakvi god da budu, bit će bolji od pučke fešte uz Koranu pod
plastičnim šatorima čija se formula u potpunosti izlizala. I bili
su bolji, unatoč nekim opravdanim nedoumicama konceptualne
naravi, bitno bolji od očekivanja. I morali su biti s obzirom na
budžet od milijun kuna po danu i činjenicu da je angažirana
outsourcing tvrtka s iskustvom u takvim poslovima koja je više
nego profesionalno savladala logističko-programske izazove
postavljene pred sebe. Da ne tražimo dlaku u jajetu i nabrajamo
sitne zamjerke tehničke prirode, sve je u odnosu na stare Dane
piva bilo svjetski organizirano i svjetski je izgledalo.
Postojala je određena sumnja da u Karlovcu jednostavno nema
dovoljno publike koju će zanimati izrazito rokersko,
hip-hopersko, elektronski složena glazbena ponuda na sveukupno
četiri pozornice. Na kraju se pokazalo da je glazbena ponuda
važan, ali ne i presudan moment posjete Dana piva. Ali, treba
napomenuti i to da i nakon godina toleriranja i promoviranja
svojevrsne glazbene deurbanizacije i slijeganja ramenima uz
floskule tipa “današnji klinci vole cajke i kaj se tu može”,
postoji i neki drugi klinci. Posebno se to lijepo moglo vidjeti
na Foginovom kupalištu na pozornici kojom su dominirali domaći
reperi, ispred koje su se natiskivale stotine mladih Karlovčana.
Karlovčani svih dobnih skupina su od popodnevnih punili perivoj i
šančeve bez obzira svirali notorni Prljavci ili iščašeno-mušičavi
Urban koji definitivno nije najbolji izbor za headlinera na
ovakvom događaju. U čemu je kvaka?
Što bi rekli Dalmatinci, “vratilo se dite materi” i zapravo je
najveće postignuće što je nekome napokon otkrio toplu vodu da
nema boljeg eksterijera za održavanje Dana piva od starog dijela
grada. To je već samo po sebi izmamilo Karlovčane u perivoj,
neovisno o glazbenom programu koji je u većem dijelu bio daleko
od masovnog ukusa. Ostaje dojam da većina ljudi u centar grada u
tih pet dana nije dolazilo zbog glazbe nego prvenstveno zbog
ozračja i zato jer su to Dani piva. Unatoč što je njihovo dobro
nasljeđe uporno razmontiravano i obezvrjeđivano zadnjih godina,
očito su Dani piva i dalje brend sam po sebi, bez obzira na
sadržaj. U tom smislu, organizatori su od Karlovčana ove godine
dobili prešutnu bjanko dozvolu da slijedeće budu još hrabriji.
A moraju biti iz praktičnih razloga. Naime, iako je gostiju iz
drugih gradova više nego inače, ipak bi rekli da su barem 90
posto publike sačinjavali Karlovčani. Nije to čudno, koliko god
bendovi bili kvalitetni, ulaz besplatan i pivo (zaista solidno
festivalsko) jeftino, sve je to već viđeno u Zagrebu i drugim
gradovima. Ove godine Karlovac je zakoračio u pravom smjeru,
urbani zaokret je napravljan i primijećen, ali da bi tisuće iz
drugih gradova pohodile Dane piva potreban je jači sadržajni
iskorak koji uključuje i dovođenje atraktivnog glazbenog imena
izvan granica Hrvatske. I ne samo to. Ovogodišnji uspjeh (iako za
konačne ocjene treba pričekati službene podatke o posjeti i
financijskom efektu), i dalje ne briše neka neodgovorena pitanja.
Hoće li ova manifestacija u javno-privatnom partnerstvu glavnih
dionika gradske vlasti i Heinekena, ostati rock festival koji se,
eto, iz nekog razloga baštini ime Dani piva ili će stremiti
idealu zamišljenom davnih dana; da uz zabavnu funkciju za novac
poreznih obveznika koji krivo misle da besplatno gledaju
Psihomodo Pop ili Vojka V, Dani piva ostvaruju dodatnu društvenu
vrijednost. Da oživljavaju Zvijezdu, njen glavni trg i Radićevu
ulicu, da se od glazbe pomakne prema drugim formama kulturnog
izražavanja, da oživi svaka ulica u centru, da Dani piva ne budu
dani jednog piva, nego svojevrsni sajam piva. Ne razumijemo i
dalje iz kojeg razloga Karlovačka pivovara, odnosno Heineken,
čvrsto drži monopol nad Danima piva i još manje razumijemo Grad
koji pristaje na takvu kombinaciju iako zna da bi za Karlovac
bilo korisnije graditi poziciju sajamskog grada baš u domeni
pivarske industrije.