⁰Kad netko zaprijeti jednom gradonačelniku, pismeno i eksplicitno
s porukom da ima “dva prekrasna sina” i da bi “mogao ostati bez
njih”, kao u slučaju s ogulinskim prvim čovjekom Domitrovićem
ovih dana, to je vijest koja se probija i na istaknute stranice
nacionalnih medija i u vijesti nacionalnih televizija. Ali ne
nalazi prostora na službenom gradskom mediju, gradskoj tvrtki
Hrvatski radio Karlovac d.o.o. koja stoji iz Karlovačkog
tjednika, radija i web portala. U toj osebujnoj uređivačkoj
politici zanimljivija je tvrdnja s ogulinskog gradskog vijeća
objavljena pod naslovom “Ogulinski gradonačelnik Dalibor
Domitrović zaposlio rođakinju u Vodovodu?”. Nećemo griješiti
dušu, možda nije primjereno prenositi neprovjerene priče u
vrijeme kad se prijeti nečijoj djeci, ali je legitimno. Možda ne
bi bilo ni ništa neobično da gradski medij ima iste ili barem u
tragovima slične kriterije za sve. Ali, ne sjećamo se da su
gradske novine i gradski radio ikad pisnuli o klijentelizmu,
političkoj korupciji, zapošljavanju po partijskom ključu, po babi
i stričevima, rodbinskim i prijateljskim vezama u Karlovcu. A
dala bi se tome napisati debela knjiga. Da se razumijemo, ne bi o
tome pisali ni u slučaju Ogulina da je gradonačelnik HDZ-ovac.
Ali, nije.
I gle čuda, događaj koji nije postoji za gradski medij, dobiva
naknadno prostor tek kad su događaj osudili prvi ogulinski i
županijski HDZ-ovac. Ne preostaje nam ništa drugo doli se složiti
sa sloganom “portal koji pomiče granice” koji gradska medijska
tvrtka ističe na svojem portalu. I nije ogulinska priča jedini
slučaj, u pomicanje granica temeljnih profesionalnih granica
spada i objavljivanje fotografije s nedavnog posjeta Karlovcu
Miroslava Škore s koje je u Photoshopu izbrisan logo konkurentske
Radio Mrežnice što valjda nikad nitko u povijesti novinarstva
nije napravio. Manje komični, više morbidni gaf desio se tih dana
u slučaju nesretnog mladića što je nedavno nastradao na pruzi kad
su objavljene eksplicitne fotografije raskomadanog tijela. Vijest
je nakon reakcija opravdano ogorčenih građana brzo skinuta, no
nakon toga nije stigla ni isprika, iako je za tu profesionalnu
niskost netko trebao dobiti otkaz. Granice se očito pomiču,
pitanje je samo u kojem smjeru. Kao i u mnogim drugim stvarima u
ovom društvu, nenormalno je novo normalno, pa se valjda više ne
treba ničemu čuditi.
Baš nas zanima u kojem je smjeru krenula i policijska istraga u
slučaju prijetnji ogulinskom gradonačelniku s obzirom da tamo već
imaju iskustva s prijetnjama na političkoj osnovi. Naime, prije
15-ak godina maloljetnom sinu tadašnjeg ogulinskog čelnika SDSS-a
Nenadu Vukadinoviću uručeno je pismo u kojem je bila slika
hrvatskog branitelja Zlatka Petrušića koji je 1991. poginuo u
napadu snaga tzv. SAO Krajine na odašiljač Mirkovica na
Bjelolasici. Uz sliku stajala je i poruka “pitaj oca tko je ovaj
čovjek”. Vukadinović je tada u Ogulinu slovio kao čovjek
gradonačelnika i kasnije župana Vučića u interesno-političkoj
koaliciji HDZ-a i SDSS-a. Kad je Vukadinović predložen za člana
poglavarstva Karlovačke županije, počele su u javnost izlaziti
mrlje iz prošlosti, između ostalog sudjelovanje u ratu. U ruke
potpisnika ovih redova kao novinara Karlovačkog lista došla je
dokumentacija prijavi nadležnim organima od strane Hrvatskih šuma
za malverzacije u Šumariji Jasenak gdje je Vukadinović radio.
Materijal je objavljen, navodi nikad demantirani, ali to nije
smetalo HDZ-ovoj većini da Vukadinovića promovira u člana
Poglavarstva, pa i u suca porotnika. Mjesto u Hrvatskim šumama mu
se tada, doduše, zaklimalo zbog niza prijava, ali samo jedno
vrijeme. Vukadinović je “kažnjen” tako da je danas – ni manje, ni
više – upravitelj Šumarije Jasenak na Bjelolasici. Kao što je
gore utvrđeno, nenormalno je novo normalno.
Uglavnom, policija se bacila na posao i nekom uvrnutom logikom
ispitivanju kao sumnjivce prvo podvrgnula ogulinske novinare i
jednog karlovačkog. Moju malenkost ispitao je inspektor u civilu,
uz uljudno traženje DNK testiranja sline kako bi me se isključilo
(ili potvrdilo) kao počinioca. Inspektor je isto tako uljudno
odbijen dok ne pribavi odgovarajući nalog. Rezultati istrage
nikad nisu objavljeni, priča je zaboravljena iako i danas ostaje
pitanje kojom logičkom metodom su u policiji zaključili da
novinari imaju i zrno motiva da nekom tamo političaru pišu
prijeteća pisma. Iskreno se nadamo da tom logikom neće krenuti i
ovog puta pa ispitati novinare gradskog medija koji je sumnjivo
jedini “zaboravio” izvijestiti javnost o prijetnjama ogulinskom
gradonačelniku. Svjedočimo ovdje u njihovu korist, kao ni neki od
nas prije 15 godina, ni oni nemaju baš nikakav motiv prijetiti
ogulinskom gradonačelniku. U ovom slučaju, u pitanju su samo
sumnjivi profesionalni standardi.
No, netko očito ima motiv. Možda je u pitanju tek psihopat i
kukavica, takvih uvijek ima. Ali, kao što je prije 15 godina
imalo logike da je Vukadinoviću prijeteće pismo slao netko s
krajnje ogulinske desnice koja se kasnije prodala za fotelje,
tako ima logike da danas netko želi uplašiti Domitrovića jer je
preuzimajući Ogulin, taj dugogodišnji bastion HDZ-a, mnogima stao
na žulj, počeo kidati dugogodišnje klijentelističke veze i
uhodane poslove vezane uz gradski proračun.
