Tanka je linija između procjene jesu li grafiti umjetnost ili tek
vandalizam. Moglo bi se reći da je svako neovlašteno šaranje po
zidovima (vlakovima, autobusima…) čin vandalizma, ali prilično
oštre nijanse postoje. Ima grafita, čak i u Karlovcu koji daju
određeni štih gradu, obogaćuju inače sive dijelove. U nekim
slučajevima, u nekim gradovima, grafiti su podignuti na razinu
kulturne ponude, nešto što određuje grad i podiže razinu njegove
vizualne atraktivnosti. U Karlovcu postoji par velih
grafita-murala koji su na tragu te priče. Onaj s ogromnim Krležom
u Krležinoj ulici je bio svojevrsni putokaz kako bi to trebalo
izgledati u budućnosti, ali je zbog energetske obnove fasade
prebrisan, a gradska vlast nije pokazala neku inicijativu da
dalje potiče ovu vrstu osvježavanja sivih fasada socijalističke
šablonske novogradnje.
Nažalost, kao i u mnogim drugim stvarima, i kod nas se zidovi
zloupotrebljavaju za izražavanje najnižih strasti i daju upravo
suprotnu sliku od željene pred slučajnim namjernicima i ciljanim
posjetiocima jednog grada. Postaju anti-reklama za grad. No, zato
postoje komunalne službe, lokalne vlasti koje će ružnoću i ono
što graniči s govorom mržnje ukloniti sa svojih pročelja. To nije
neka visoka matematika, “kreč” za prebojavanje barem nije skup. I
u sredinama kojima je stalo do imidža to se tako i radi. Kao na
primjer ovih dana u Rijeci nakon vandalskog pohoda dijela
maturanata koji su odlučili svoj loš odgoj i insuficijentnost
obrazovanja pretočiti, između ostalog, i u grafite koji su i
zakonski upitni. Konkretno, “ušato” U – s križem u sredini – da
ne bi bilo sumnje da je riječ o pozivanju na najmračnije doba
moderne hrvatske povijesti. Incident je osuđen, a grafiti s
nedužnih spomenika i zidova promptno uklonjeni.
Jer, to nema veze ni s sa slobodom izražavanja ni s estetikom, to
je jednostavno grubo skrnavljenje imidža svakog grada. Zašto onda
karlovačka lokalna vlast žmiri na slične pojave u Karlovcu? Zvuči
pomalo nevjerojatno, ali spomenuto “ušato” U koči se već neko
vrijeme na zidu same gradske uprave, a još jedno od dva metra
veličine na kolnom ulazu u državnu tvrtku Hrvatske pošte. Stvarno
je teško komunalnim redarima naći malo boje i gradonačelniku malo
volje da se ta anti reklama za Karlovac makne sa zidova?
Zamislite da je netko na zid gradske uprave samo napisao
“Jugoslavija” ili “Živio Tito”. Koliko bi takav grafit preživio
prije reakcije nadležnih službi?
Da se odmaknemo od protuzakonitog isticanja ustaških simbola na
zidu gradske uprave, ima tu i drugih primjera neobične
indolentnosti nadležnih službi po ovom pitanju. Mjeseci su
trebali da se uklone napisi sa karlovačkih zidova koji pozivaju
na linč riječima “smrt novinarima!”. Zamislite sad da je netko na
deset mjesta u Karlovcu napisao “smrt Andreju Plenkoviću!” ili
“smrt Damiru Mandiću”. Došlo bi do brze policijske istrage i
brisanja iste sekunde kao još jednog dokaza da država i vlasti
brinu prije svega za sebe, a tek onda za sve druge.
Nadalje, neki ne baš duhoviti bolesnik ispisao je već poodavno
cijeli grad porukama “jehovci kradu djecu i siluju žene”. Školska
djeca to gledaju svaki dan, upijaju i urezuju u pamćenje, i nitko
od nadležnih ne vidi da nije zdravo da tako nešto stoji na
gradskim zidovima. Zamislite da je netko cijeli grad ispisao
porukama “katolici kradu djecu i siluju žene”, ili da
parafraziramo konkretnu poruku, “katolički svećenici siluju
djecu”. Digla bi se gadna uzbuna, sasvim opravdano, ali zašto
nema uzbune ili barem prebojavanja u tišini ovog govora mržnje?
Jehovini svjedoci su manje vrijedni?
Još bi se moglo nadležnima na potezu od lokalne vlasti do lokalne
policije progledati kroz prste i prozvati ih tek za ravnodušnost,
ali sjećamo se primjera kad su grafiti ipak brisani kad je na
zidu zapisana istina o nekim političarima ili strankama. Dapače,
bilo je slučajeva da policija ispituje stanare zgrade u nadi da
će pronaći grafitera koji je na zid napisao za vladajuću stranku
uvredljiv grafit. Drugim riječima, lokalna vlast po pitanju
grafita postupa selektivno i licemjerno, reagira samo na ono što
njima smeta. Ili da karikiramo – žalosno, ali bojimo se istinito
– lokalne vlasti imaju na zidovima samo ono što se njima sviđa.
To što ružno i zakonski kažnjivo piše na zidu malo govori o
autorima; frustriranih neznalica, ekstrema i “hejtera” će uvijek
u manjini biti. To što njihove poruke ostaju na zidovima, puno
više govori o onima koji ovaj grad vode.
