Dobra dva desetljeća najviše razine vlasti uporno su,
organizirano i dosljedno provodile mjere antidemografske
politike. Provele pljačkašku privatizaciju, rasprodavale
nacionalne resurse, umjesto stručnosti, obrazovanosti i
liberalnog pogleda na svijet, promovirale stranačko
mediokritetstvo, političku podobnost i nazadnjaštvo kao
vrhunaravne ljudske kvalitete. Uzimali svima da bi dali sebi i
svojima u iritantnom kolopletu jalove politike, ortačkog
kapitalizma i klijentelizma…E pa, kad su se otvorile granice, a
ljudi kojima strančarenje i hrvatstvo nisu zanimanje, odlučili da
više neće trpjeti antidemografske mjere hrvatskih političkih
elita, počeli su prazniti Hrvatsku i sijati laganu paniku. Sad su
odjednom svim razinama vlasti demografskih mjera puna usta, sad
se natječu tko će smisliti bolje zvučeću mjeru kako bi zaustavili
egzodus mladih i pametnih i potaknuli one koje ostaju na
zasnivanje obitelji sa što više djece. To nije lak zadatak nakon
četvrt stoljeća upornog provođenja gore spomenutih “mjera”,
posebno ako znamo da “krema” hrvatske nove dijaspore ne odlazi
samo zbog novca, već ponajprije zbog tmurne atmosfere u ovoj
državi.
“U Irskoj je hrana grozna, vrijeme je za naše pojmove katastrofa,
stanarine su skupe, radi se puno, ali ja sam sretan što sam
otišao iz Hrvatske…”, kaže otprilike ovako jedan Dalmatinac u
jednom od članaka iz dnevnih novina koji se serijski objavljuju u
prikazima fenomena nove dijaspore. Treba se ozbiljno zamisliti
nad činjenicom da je netko u stanju otići iz zemlje gdje je
zapravo toliko nama samorazumljivih stvari lošije samo da bi
mogli živjeti u uređenoj, pristojnoj zemlji daleko od ovog našeg
ortačkog kapitalizma u privatnom sektoru i socijalizma za
stranačke podobnike u javnom. Da je situacija ozbiljna (na stranu
sumnja na ranu predizbornu kampanju), dokaz su i demografske
mjere koje iz debele hladovine malih ovlasti predlaže
predsjednica Grabar – Kitarović. Od samih demografskih mjera koje
su zapravo zakašnjeli popis lijepih, ali skupih želja,
zanimljivije je obrazloženje, neobično oporbenog tona za jednu
predsjednicu države koja je i sama “proizvod” političkog sustava
kojeg sad odjednom prezire.
“Našu društvenu klima očitava apatija, nedostatak perspektive,
ideološke podjele, rastuće nepovjerenje u institucije države.
Sveprisutni klijentelizam, zapošljavanje podobnih, pripadnost
nekoj stranci i, ukratko rečeno, osjećaj da je država nekima
majka, a nekima maćeha”, sve je uredno pobrojala predsjednica i
objasnila zašto je onaj mladi Dalmatinac iz ove sunčane zemlje
pobjegao u zemlju gdje je stalno oblačno, gdje se loše jede, puno
radi i skupo stanuje.
Stare navike se teško mijenjaju, pa ne treba očekivati da će se u
nas dokinuti čak i ako državni vrh zajedno s predsjednicom
poduzme ispravne i radikalne korake u smjeru – prije svega –
promjene društvene klime zatrovane upravo vlastitim nečinjenjem
ili krivim potezima.
Ljudima zapravo ne treba puno; pošteno plaćen posao, krov nad
glavom, pristojna vlast na usluzi građanima, fer porezi, društvo
u kojem stranačka knjižica nije glavni kriterij za napredovanje u
životu…, i dojam da vlasti predano rješavaju sitnice koji život
znače. Velike i skupe ideje u jednom krivo nasađenom i
petrificiranom političkom sustavu – dosadašnje iskustvo nam to
govori – samo su dobra isprika da se ništa bitno ne promijeni, do
sljedećih velikih i skupih ideja. Zato politika konkretnih, pa
makar naizgled sitnih koraka, nema alternative. Posebno ne na
nižim razinama vlasti.
Spustimo to na ovu našu, na Karlovac koji također nije pošteđen
egzodusa mladih i ne tako mladih u zemlje Zapadne Europe. Slušamo
gradske čelnike kako se hvale nikad višim gradskim proračunom s
probijenom magičnom brojkom od 300 milijuna kuna. Sjajno! Ali
ushićenje splašnjava iste sekunde kad se uključi mozak – što
običan čovjek ili obitelj u Karlovcu ima od toga? I koliko bolje
i kvalitetnije živi negoli prije 15-ak godina kad je gradski
proračun bio skoro dvostruko manji? Nova je vlast povukla neke
pohvalne poteze, ali oni su prije sfera kozmetike i političkog
marketinga negoli stvarnog života građana. Recimo, smanjen je
jedan od najvećih prireza u Hrvatskoj, s 14% na 12%, ali kad se
to stavi na papir, ispada da je ta “mjera” podebljala novčanike
građana “čak” 5 kuna mjesečno ako računamo po prosjeku plaće od
4500 kn neto. Pod kozmetičke mjere može se svrstati i smanjenje
cijene vrtića za treće dijete sa 680 na 460 kuna. Pa, proračunski
jadna Duga Resa u usporedbi s Karlovcem je oslobodila roditelje
plaćanje vrtića za treće dijete.
U isto vrijeme, vlast godinama ne uspijeva, ne želi ili ne zna
riješiti neke od bazičnih problema iz svoje domene odlučivanja, a
direktno su vezane uz demografsku sliku grada.
Ne moramo dalje ići od spomenutih vrtića. Nije na čast gradu
kalibra Karlovca da nema dovoljan kapacitet vrtića i da se djeca
u njih i dalje upisuju preko veza. Zar je moguće da jedan grad s
tako krupnim proračunom ne može riješiti jednu takvu “sitnicu”
koja obiteljima s djecom život znači? I tu se vraćamo na početak,
one antidemografske mjere koje se uporno provode sa svih razina
vlasti i koje prazne ovu zemlju od mladih i obrazovanih. Naime,
da ostanemo na slikovitoj ilustraciji demografskih problema kroz
nedostatak vrtićkog prostora u Karlovcu, sjetimo se vremena kad
je sagrađen vrtić na Turnju, prvi “društveni” takav prostor nakon
22 godine samostalnosti Hrvatske, što je samo po sebi sramota.
Što je učinjeno prvo? Grad je registrirao novu predškolsku
ustanovu Dječji vrtić “Četiri rijeke” pored stare koja se i dalje
zove Dječji vrtić “Karlovac”. Dakle, još jedna ravnateljica
(dakako, s ispravnom stranačkom knjižicom), još jedno tajništvo i
još jedno računovodstvo. Djeca su važna, ali podjednako je važno
uhljebiti što više “svojih” na proračunskoj košti, zar ne?
Uglavnom, i 2018. roditelji će hvatati vezu da dobiju mjesto u
vrtiću u Karlovcu (koji, da ne zaboravimo, košta mnogo više od
mizernog rasterećenja po osnovi prireza), ili će, kad im
dozlogrdi, zajedno s djecom baš kao i onaj spomenuti Dalmatinac
zaključiti da je bolje živjeti u zemlji u kojoj je gotovo sve
lošije nego u Hrvatskoj. Tamo gdje neće imati osjećaj, kako reče
predsjednica, da je država jednima majka, a drugima maćeha.
