Čudno je to naše novinstvo, ne samo zato jer ga je odavno
zahvatio virus senzacionalizma i niskih strasti kao legitimne
uređivačke politike gdje dominiraju naslovi “Nećete vjerovati kad
pročitate…” iza kojih se obično ne skriva zapravo ništa
zanimljivo, a kamoli nevjerojatno. Sezona kiselih krastavaca,
kako se to voli zvati u novinarskoj branši, kad vijesti, posebno
onih važnih i ozbiljnih ne nedostaje, idealna je za prekapanje po
arhivi, starijoj i recentnijoj. Naime, toliko toga mediji otkriju
kao nešto od javnog interesa, kakvu zlouporabu položaja, sumnju u
nezakonito ili nemoralno djelovanje u kontekstu istog tog javnog
interesa. Ako je priča lokalna, zna zainteresirati i nacionalne
medije, no vrlo rijetko dočekamo njezin nastavak.
Upravo to se dogodilo sa slučajem u jednoj karlovačkoj srednjoj
školi. Kao što je u lokalnim, pa onda u nacionalnim pisanim
medijima i televizijama potkraj prošle godine objavljeno, na
jednom inače nevažnom natječaju za predavača na 2 sata tjedno
primljena je osoba za koju se sumnja da je za vrijeme prethodnog
kratkotrajnog angažmana na školi ušao u nepriličan odnos s jednom
od učenica koji je rezultirao njenom trudnoćom. Na tu priču
ravnateljici su pažnju skrenuli sami profesori, odnosno njihovi
predstavnici u školskom odboru prilikom odabira najboljeg
kandidata. Osim te etičke upitnosti (ne i po pitanju zakonitosti
jer je spomenuta učenica ponavljačica, pa onda i punoljetna), za
profesore iz školskog odbora je bio upitan i stručni kontekst
biranja profesora na dva sata tjedno. Naime, sporni učitelj je
bio jedan od rijetkih među ostalim kandidatima bez stručnog
ispita. Sve to nije omelo ravnateljicu da se suprotstavi
mišljenju zbornice, a iz stavova ostalih članova školskog odbora
koje je postavio lokalni centralni komitet, pardon, županijski
HDZ, jasno je i zašto. U zapisniku sa sastanka školskog odbora
procurio je zapisnik u kojem se lijepo vidi tko i kako nam vodi
obrazovne ustanove. Oni su, naime, utvrdili kako je privatna
stvar u jednoj javnoj ustanovi kao što je škola s pozicije
autoriteta i moći (koju profesori sigurno imaju), “bariti” mlađe
punoljetnice, praviti im djecu i to zanemarivati jer roditelji
službeno nemaju ništa protiv toga. Predstavnici školskog odbora
koji nemaju bijedne stranačke motive u biranju kandidata za
nastavnike na svojoj školi mogli su unedogled ovom osebujnom
pogledu na to što je privatna a što javna stvar, oponirati
argumentima kojima dominiraju pojmovi “primjerenost”, “etički
standardi”, “stručnost”, kad su svi tek nevažni zbroj slova
naspram pojma “podobnost” u stranački definiranom svijetu. Dakle,
Hrvatskoj; dakle, Karlovcu.
Priča je nekako došla do javnosti, a onda nisu samo dežurni
lokalni kritičari u cijeloj priči vidjeli da je priča iz
karlovačke Ekonomske sve prije nego nečija “privatna stvar”.
Ravnateljica je tako svojim naturanjem političke volje suprotno
mišljenju vlastite zbornice uspjela –kad već ne može uspjesima –
svoju školu pogurati na stranice nacionalnih novina i u emisije
nacionalnih TV postaja jednim skandalom.
I kad su novinari htjeli priupitati o čemu je tu zapravo riječ, i
ravnateljica i sporni profesor su pomislili da su tu da
postavljaju, a ne odgovaraju na pitanja. Otvarajući blokić i
uzimajući olovku pokušali su pritisnuti novinara najčitanijih
dnevnih novina u zemlji “Recite sad, tko vam je pružio sve te
informacije o nama?”. Kao u vrijeme dobrog starog komunizma, nije
bitno tko je i što s pozicije moći zgriješio, već tko je odao.
Uglavnom, ravnateljica je prvo pred školskim odborom tvrdila da
ona ništa ne zna o slučaju, pa onda u zapisnik rekla da je
razgovarala s učenicom koja je rekla da to nije istina, sporni
profesor je zanijekao vezu, fotografije koje su na školskom
odboru priložene i gdje se on vidi s učenicom na sajmu vjenčanja
proglasio je fotomontažom…
“Da vjerujem u te priče i da imam dokazano, vjerojatno ga ne bih
zaposlila kao profesora, ali kao asistent bi ostao jer ga je
županija zaposlila. Priče po kuloarima me ne interesiraju”, rekla
je u nikad demantiranoj izjavi za nacionalne medije ravnateljica.
Vijest je trajala jedan dan, a novinari su na neki način ispali
negativci jer su pisali o nečem što su svi involvirani htjeli
prikazati kao rekla-kazala priču.
I sad se vraćamo na početak ovog teksta. Priča otkrivena u
medijima u istim tim medijima nikad nije dobila nastavak ili
epilog. U stvarnosti, potvrdilo se sve ono što su novinari krajem
prošle godine iznijeli u javnost. Profesor je lagao. Naime, pred
kraj školske godine zatražio je poreznu olakšicu jer je dobio
dijete. Nakon toga se i ispričao kolegama što je, eto, lagao.
Ravnateljica će možda reći da i o tome nema nikakvih informacija
i da ju priča ne zanima iako više nije kuloarska na što se vadila
u jeku afere. Pa neće nakon svega poduzeti ništa, iako je očito
da je netko na prevaru dobio posao za koji su redu stajali neki
mladi, obrazovani ljudi bez stranačkog pedigrea. I od kojih su
neki već spakirali kofere za Dublin ili Stuttgart i pridružili se
gomili od 47 tisuća Hrvata koji su se samo tijekom 2017. iselili
iz Hrvatske.