Nakon što se u posljednjih dana naširoko i nadugačko raspravljalo
i pisalo o slučaju uskraćivanja gostoprimstva Karlovca Bajagi,
jednoj od većih rock zvijezdi nekadašnje Jugoslavije čija
popularnost nije splasnula ni u sadašnjoj regiji, nije zgorega
proanalizirati meritum stvari, kako je uopće došlo do te odluke i
kako funkcionira “demokracija” u Karlovcu 21. stoljeća.
Ne kaže se bez vraga da je demokracija prije svega procedura,
misleći tu prije svega na garanciju poštivanja rezultata
slobodnih izbora i mirnu predaju vlasti, ali i na to da u
demokraciji mora postojati propisana procedura donošenja odluka,
inače to jednostavno nije demokracija, već nečija samovolja, da
ne kažemo prćija.
E, upravo na ovo posljednje je gradska vlast uz asistenciju
Koordinacije braniteljskih udruga, ili obrnuto, ovisi kako se
gleda, svela demokraciju. Pojasnimo i zašto. Dogradonačelnica
Navijalić priznala je da nisu dobili nikakav pisani, odnosno
službeni prigovor braniteljskih udruga zašto to Bajaga ne bi smio
nastupiti u Karlovcu. Dapače, rekla je da nije bilo ni
neformalnih zahtjeva. Dakle, prema njenim riječima, Grad je
udovoljio nepostojećem zahtjevu. Ne samo da nije poštovanje
demokratske procedure, ovo je vrijeđanje inteligencije. U
pokušaju da pojasni ovu zaista osebujnu vrstu procedure donošenja
odluka, dogradonačelnica se zakopala još dublje.
“Ono što znamo je da je postojala inicijativa branitelja i na
nama je da poslušamo ne samo branitelje nego i ostale građane
Karlovca, a posebno branitelje koji su zaslužni i za obranu
Karlovca i naše države i važno nam je mišljenje šire javnosti i u
tom konceptu su dane smjernice organizatoru da vidi ono što bi
bilo najbolje i u kojem smjeru je najbolje složiti programski
koncept Dana piva”. Hm, ako je dogradonačelnica znala za
mišljenje predstavnika udruga, otkud joj ideja što o mogućem
Bajaginom nastupu misli šutljiva većina građana ovog grada, i
zašto nije osluhnula bilo te većine? Recimo onih pet, šest tisuća
mladih i starijih Karlovčana koji su s Bajagom u sportskoj
dvorani pod ingerencijom gradskog poduzeća Mladost u dva navrata
2011. pjevali njegove politikom neopterećene pjesme. Otkud joj
uopće ideja da mišljenje vodstva Koordinacije braniteljskih
udruga, dijeli i većina branitelja koji nisu branitelji po
profesiji i Hrvati po zanimanju, nego se i dalje za egzistenciju
bore na tržištu rada? Da ne govorim u tuđe ime, potpisnik ovih
redova je dragovoljac Domovinskog rata i gotovo u ničem se ne
slaže s čelništvom Koordinacije braniteljskih udruga, a posebno
kad Koordinacija pokušava biti neka vrsta etičkog policajca koji
propisuje što je u Karlovcu primjereno što nije. Da se
razumijemo, čelnik Koordinacije, profesionalni branitelj Petar
Banić može misliti što god hoće, može se buniti protiv čega hoće,
može protestirati, može slati zahtjeve za zabranama službeno ili
inkognito, to je njegovo pravo. Može reći kao što je rekao
Jutarnjem da je protiv Bajaginog nastupa “jer je Bajaga pjevao
četničke pjesme”. Ono što se u ovakvim slučajevima očekuje od
gradske vlasti je razina viša od diletantizma u proceduralnom i
voluntarizma u sociološkom smislu.
Dakle, ako je gradska uprava znala da branitelji rogobore zbog
nastupa pjevača “koji je pjevao četničke pjesme” trebali su, za
početak, poštivati proceduru. Zatražiti službeni zahtjev s
obrazloženjem. Onda, kao i u slučaju blamaže s dodjelom gradskog
priznanja Jelki Glumičić, provjeriti je li zahtjev osnovan.
Utvrdili bi staru poslovicu da sto puta ponovljena laž postaje
istina. Utvrdili bi da je svojevremeno čelnik zadarske udruge
branitelja tvrdo nasađen na desno također tražio zabranu
Bajaginog nastupa u Zadru zbog navodnog pjevanja protuhrvatskih
pjesama, pa se naknadno ispričao javnosti jer se uvjerio da
sporne stihove nije pjevao Bajaga već neki drugi bend. Ali je i
dalje bio protiv nastupa Bajage u Zadru. Zašto? Zato jer je
protiv. I točka. Kog briga za istinu. Tko misli drugačije je
jugoslaven, komunjara i mrzitelj Hrvatske. Tako to ide u glavama
ljudi koji su hrvatstvo shvatili kao životni poziv.
Utvrdili bi nadalje da Bajaga nije propustio priliku reći kako je
protiv rata, kako je borba protiv Miloševića bila povijesna
misija, kako je nastupao u Srbiji na gomilu proturežimskih i
antiratnih protestnih skupova. I sto puta je ponovio da nikad
nije pjevao “četničke” tekstove. Još važnije, ne postoji audio
ili video zapis koji bi dokazivao da je bilo drugačije. Ali to
Petru Baniću ne vrijedi, za njega je on “pjevao četničke pjesme”.
I točka. Tko misli drugačije taj je… Baniću ne smeta činjenica
da nijedan HDZ-ov – u ratno doba punoljetni – karlovački
gradonačelnik nije s puškom branio svoj grad, jer su eto u
vrijeme kad je napadan Karlovac imali važnijeg privatnog posla. A
danas dociraju o hrvatstvu. Ne smeta ga što se iz jednog lokala u
središtu grada koji iznajmljuje katolička Crkva truje mladež
glazbenom “ćirilicom”, ne smeta ga što se u drugom lokalu u
okviru jedne gradske kulturne institucije mogu čuti stihovi
deklariranog četnika Bore Đorđevića…Ne smeta ga ono što bi ga kao
svojevrsnog policajca zaduženog za pravovjerno hrvatstvo trebalo
smetati. Ali ga smeta Srbin (koji nije pjevao četničke pjesme).
Što god bilo posrijedi povodom ove sugestije Grada da Bajaga ne
može svirati na Danima piva, loša je vijest za Karlovac. Ako
vlast prihvaća mišljenje dijela branitelja dogmatski, bez
provjera činjenica, onda je to vrlo tužan dan za lokalnu
demokraciju. Ako je pak znala da Bajagu šačica desničara u
Hrvatskoj blati bez ikakvih argumenata i dokaza, a i dalje
sugerira da Karlovac bude prvi hrvatski grad u kojem je persona
non grata, onda smo u gadnim problemima. Onda ne može biti drugog
zaključka nego da se u Karlovcu 2018. Bajagi brani nastup… samo
zato jer je Srbin iz Beograda.
Ulje na vatru dolila je sama dogradonačelnica nevjerojatnim
odgovorom na pitanje novinara kako to da je Bajaga bio poželjan u
Karlovcu 2011., a 2018. više nije. Kako god tumačili odgovor
“zato jer su se promijenile političke okolnosti”, Karlovcu se
loše piše po pitanju koračanja unaprijed kao otvorenog,
tolerantnog grada slobodnomislećih građana i naprednih ideja.
Možda je odgovor samo rezultat katastrofalnog PR-a, odnosno loše
smišljenog izgovora za jednu zabranu koju je teško opravdati ili
je istina puno tragičnija. Možda gradska vlast više nema namjeru
ni potrebu opravdavati se građanima koji ovu odluku smatraju
skandalom, već joj istinu sasuti u lice: Promjena političkih
okolnosti znači da je gradska vlast utonula u bespuća desnog
populizma i živo joj se fućka što obični građani misle o tome. I
točka. Tko misli drugačije taj je…
