Strane i domaće humanitarne udruge već neko vrijeme optužuju
hrvatsku policiju za brutalnost prema migrantima koji pokušaju
ilegalno ući u Hrvatsku, djelomično i na područjima pod
ingerencijom PU karlovačke. No, nakon godina sustavnog ispiranja
mozga i difamiranja civilnog sektora kao parazitskog, špijunskog
i anti-hrvatskog, kolektivno se odmahivalo rukom na tvrdnje kako
jedan državni organ prema ljudima u šumama na granici s Bosnom
postupa gore nego sa životinjama. A onda je sredinom ovog ljeta
engleski Guardian preko svog reportera na licu mjesta sakupio
svjedočanstva, potvrdio priče humanitarnih udruga i iznio dodatne
tvrdnje koje bi u svakoj civiliziranoj zemlji morale izazvati
zabrinutost. Naime, u Guardianu (a Guardian nije žuta štampa nego
jedna od najserioznijih tiskovina na Otoku), hrvatski su
policajci što patroliraju uz granicu prema Velikoj Kladuši
opisani kao drumski razbojnici koji ne samo da tuku emigrante
koji su uhvaćeni u prelasku granice, nego im otimaju mobitele i
novac pa ih onda šutnu nazad preko granice u Bosnu.
Nedugo nakon reportaže u Guardianu veća skupina
europarlamentaraca sa svih strana Europe Europskoj vladi, to jest
komisiji, pismeno je postavila pitanje što će poduzeti da istraži
“sustavno nasilje koje, prema različitim svjedočenjima, čine
hrvatske vlasti protiv migranata” na granici Hrvatske i BiH. U
istom pismu traži da se zajamči poštovanje temeljnih ljudskih
prava. I migranti su ljudi, zar ne, kao što su ljudi bili
migranti koji su kroz desetljeća iz Hrvatske bježali i bježe od
diktatura i neimaštine.
Zanimljivo, poslije niza optužbi za postupanje prema ljudima
suprotno – prije svega pravilima službe – a onda i pozitivnim
zakonima ove zemlje, PU karlovačka nije smatrala shodnim izdati
nikakvo priopćenje ili sazvati konferenciju i uvjeriti građane na
svom području da nije istina da se odnose neopravdano nasilno
naspram bilo kome. A to je važno, jer puštanje nasilja s lanca
mimo pravila službe je zarazno: sutra bi po glavi mogao dobiti
neki Karlovčanin jer je krivo pogledao policajca.
Ne znamo treba li to pripisati novoj politici novog načelnika PU
ili migrantskoj krizi, ali policije je na karlovačkim ulicama,
osobito noću, više nego obično. Valjda nitko još nije vidio
migrante kako se šuljaju kroz Karlovac, ali svo to podgrijavanje
atmosfere histerije ne isključuje mogućnost da će nam se migranti
barem početi priviđati. Kao recimo u Samoboru, gdje je neki dan
manja skupina ljudi čudna jezika i tamnije kože prijavljena
policiji da bi se ispostavilo kako je riječ o stručnjacima koji
rade na projektu električnih super-auta Mate Rimca. U Karlovcu
imamo podružnicu Infosysa, indijskog koncerna koji je spasio
desetine radnih mjesta karlovačkih strojarskih inženjera nakon
što su Alstom preuzeli naši prijatelji Amerikanci i ugasili
razvojni odjel koji je poput krhkog cvijeta brižno uzgajan i
čuvan desetljećima. Tamo kod autobusnog kolodvora u staklenu
zgradu znaju navratiti šefovi iz Indije, koji su – po pričama
podređenih – nonšalantno odjeveni i, dakako, tamne su boje kože.
Možda bi PU trebala preventivno odštampati letke da građani ne
prijavljuju tu vrstu “migranata” i ne blamiraju nas pred svijetom
kao Samoborci sebe pred neki dan.
Pojačana prisutnost i vidljivost policije iz bilo kojeg razloga
ne može biti dobra vijest za nikoga, osim možda za samu policiju
zbog više prilika da lakše pune proračun naplaćivanjem
beznačajnih prometnih prekršaja. I kao sudionici u prometu nemamo
ništa protiv kad je praksa ustaljena, a kriteriji ujednačeni.
Dakle, ako je akcija, policija stane u stranu i po svom izboru
zaustavlja automobile. Nisi vezan, nisi stavio naočale, nisi
upalio svjetla, ne radi ti žmigavac…sve su to beznačajni
prekršaji i sad je samo u pitanju faktor sreće hoće li se
policijska “lizaljka” spustiti baš pred tvoj auto. No, ono što se
događa u zadnje vrijeme, zabrinjavajuće je kao i vijesti o
policiji s granice.
Vozite nevezani se u jednom pravcu 40 na sat usred bijela dana,
ususret vam dolazi policijski auto, prolazi pored vas, koči,
okreće se na punoj liniji za vama i čini mnogo opasniju stvar od
vašeg nevezanja, pali rotirku i ganja vas. Sve to da bi vam iz
džepa uzeo 250 kuna za prekršaj koji u uvjetima spore gradske
vožnje ne ugrožava ni vas samog, a kamoli nekog drugog u prometu.
Zaista je za to nužan potez kao u hvatanju pljačkaša banke koji
bježi s mjesta zločina? Revnost je svakako pohvalna
karakteristika za jednog policajca. Samo, ovo nije revnost, ovo
je bezrazložna represija.
Slučaj drugi, kao da nije ista policija, a ni država. Par dana
prije, isto vozilo, isti vozač, drugi policajac, nije dan nego
kasna noć. Policijsko vozilo iza, na cesti nikoga. Sitni je sat,
lagana vožnja, pali se rotirka. Igrom slučaja, vozač par minuta
prije ostavlja torbu s dokumentima na radnom mjestu i nema
policajcu ponuditi ništa osim prometne dozvole. A nije ni vezan.
Policajac službeno zahtjeva alkotestiranje, dreger pokaže 0.0.
Vraća prometnu uz riječi “Hvala, laku noć, vežite se.”
Sad više nismo na čisto, a voljeli bi znati, koji je policajac
pravi? Onaj koji da bi naplatio minoran prekršaj koji ne ugrožava
druge, posegne za pogibeljnim potezom u prometu, onaj što vas
novčano penalizira jer nemate upaljena svjetla na sunčan jesenski
dan ili onaj koji vas nakon “pristojnog” zaustavljanja upozori na
ono što nije u redu i pusti? Je li pravi policajac onaj koji
otima novac jadnicima na granici, ili onaj koji prema njima
postupa po zakonu? Je li pravi policajac onaj što na bankomatu u
Karlovcu nedavno uzme 400 kuna ženi koja ih je prethodno
zaboravila uzeti, onaj što je u karlovačkoj trgovini neki dan
ukrao deset deka salame ili službenik koji će trčati za vama na
ulici da vam vrati deset kuna koje su vam ispale džepa? Je li za
smatrati svojom policiju koja postupa službeno, ali humano i s
razumijevanjem ili onu koju pod egidom revnosti zapravo šikanira
i provodi represiju? Voljeli bi znati.