Da je netko karlovačkom HDZ-u ponudio da biraju za sebe povoljan
predizborni scenarij odvijanja događaja u u taboru glavnih
političkih konkurenata, teško da bi izabrali drugačiji od onog
kojeg provodi sam SDP. Nominalno najjača oporbena stranka u gradu
kao da se trudi da si što više smanji izglede na izborima. Iza
niza neshvatljivih odluka ili jednostavnog nečinjenja skriva se
razjedinjenost, odsutnost talenta za politiku, sve to garnirano
sitnim osobnim interesima.
U karlovačkom SDP-u nije u zadnjih godinu dana nedostajalo
izgovora zašto kaskaju za događajima, odnosno zašto nemaju pojma
kako i koga suprostaviti fino ugođenom političkom stroju HDZ-a, u
vrijeme kad HDZ već mjesecima promovira nasljednika
gradonačelnika Jelića. Prvi su izgovor bili prvi, pa drugi izbori
na državnoj razini, pa su za nečinjenje kao zgodan izgovor
iskorišteni unutarstranački izbori. U međuvremenu, kad bi neki od
iskusnijih, a sad na margine izguranih SDP-ovaca naznačio
ambiciju da je spreman ući u bitku za gradonačelničku fotelju,
brže-bolje bi zacementirane stranačke strukture izmislile
protukandidata unutar stranke. Zato jer su mislili da je to bolje
rješenje? Ne, nego zato jer su u nezdravoj mješavini povrijeđenog
ega i osjećaja moguće ugroženosti njihovih pozicija u toj
političkoj nomenklaturi prosječnih došli do zaključka da je bolje
minirati šanse da se iznjedri ozbiljan kandidat nego da oni budu
maknuti u stranu.
U tom stavljanju sebe ispred interesa lijeve opcije kao
alternative HDZ-u (jer o tome je zapravo riječ, a ne o SDP-u),
neki od njih su u zgodnom trenutku procijenili da je bolje otići
iz partije dok još imaju neku tržišnu vrijednost, kao u slučaju
SDP-ove donedavne profesionalke Novaković – Matanić. Drugi su
pak, poput šefa karlovačkog SDP-a Žarka Latkovića, procijenili da
je za njihov osobni interes bolje držati poziciju u SDP-u dok god
je to moguće i dok god se može koristiti nemoć gradskih i
županijskih SDP-ovih struktura da promijene situaciju. U toj
nemoći prolomila se nedavno vijest kako županijski SDP pokreće
inicijativu raspuštanja karlovačke gradske organizacije jer se
drugačije ne može riješiti Latkovića. Sad se i unutar gradske
organizacije mogu čuti glasovi da bi gradsku organizaciju
najbolje bilo raspustiti i krenuti iz početka. No Latković neki
dan – simptomatično – na stranicama glasila pod kontrolom HDZ-a,
slavodobitno objavljuje kako od raspuštanja gradske organizacije
neće biti ništa. Jer, tako mu je obećao novi predsjednik SDP-a
Bernardić. Logično i tako tipično za SDP. Latković je podržao
Bernardića u pohodu na SDP i između odanog gubitnika na čelu
karlovačkog SDP-a i oponenta a potencijalog pobjednika, stranačke
glavešine uvijek biraju ovo prvo.
Karlovački SDP jednom je već raspušten u vrijeme kad se nije
drugačije mogao oterasiti Zdravka Marčetića. Provjetren od klike
koja se “furala” na klijentelistički model funkcioniranja, SDP je
povratio nešto od ugleda, ali vlasti u gradu više nije vidio.
Dugoročno, od tog raspuštanja najviše je koristi imao sam
Marčetić jer ga je pod svoje uzeo upravo HDZ koji ga je najviše
napadao u doba dok je bio SDP-ov direktor “Čistoće”. Dapače,
omogućio mu je višegodišnju direktorsku hladovinu na masnoj plaći
u tvrtki za gospodaranje otpadom koja je postojala (i dalje
postoji!) samo na papiru.
S Latkovićem bi se mogao ponoviti sličan scenarij, ali to je
manje bitno. Kao zaposlenik u gradskoj upravi koji radi za svog
glavnog političkog oponenta, gradonačelnika Jelića, Latković od
početka nije bio ni dobro ni logično rješenje za čelnog čovjeka
gradskog SDP-a. U vrijeme kad je SDP doveden do faze teže
opterećenosti unutarnjim sukobima, odlaska članova i osipanja
vijećnika u Gradskom vijeću, padom ugleda u gradu i još jednim
izglednim porazom na predstojećim lokalnim izborima, Latković je
u sve delikatnijoj situaciji. Mogao bi se sve češće sučavati s
mišljenjima da on za svog poslodavca (Jelića) na čelu SDP-a
odrađuje dragocjen posao i da njegov poslodavac ne može zamisliti
ni poželjeti boljeg predsjednika karlovačkog SDP-a. A to je
prilično grdi predizborni hendikep.
Raspuštanje organizacije uvijek je loša vijest za jednu stranku,
posebno par mjeseci pred izbore. Ali, u ovom slučaju otvorilo bi
neke nove predizborne perspektive. Ako bi se nefunkcionalni
karlovački SDP sad resetirao i krenuo od početka, izglednije je
da ne inzistira na kandidatu za gradonačelnika i da im nitko to
ne uzme za zlo. S obzirom da se na nezavisnoj sceni kuha, da
nestranačka “treća opcija” već ima Davora Petračića kao izglednog
kandidata za gradonačelnika, ta bi okolnost olakšala mogućnost da
se oporba ujedini oko jednog kandidata. A ujedinjenje oko jednog
kandidata je jedini način da se Latkovićevom poslodavcu pomrse
politički računi na lokalnim izborima za pet mjeseci.
